Glavni akteri ove priče, Lidija Lijić i Vitomir Maričić, odlučili su zaroniti u smrznuto jezero u jednom dahu preko 100 metara ispod 30 centimetara leda, gdje nema previše svjetla ili mogućnosti izrona u vodi na neugodnih 2 stupnja. Zvuči kao nešto što nitko baš ne radi volonterski. Međutim, naumili su i postaviti svjetske Guinnessove rekorde u pet ekstremnih disciplina. Ženska i muška dinamika s perajama, dinamika bez peraja i tandem dinamika s perajama.
Vito: Ideja zarona pod led nastala je davno, a prvi pokušaj realizacije pred godinu dana. Originalno je plan bio otići u Finsku, na festival ronjenja pod ledom, međutim zbog visokih troškova koji su iskočili zadnji čas, Weissensee u Austriji se pokazalo kao optimalan izbor. Ni sam dolazak u Austriju nije bilo tad najjednostavnije izvesti, kako sam tad tražio kraj svijeta po Novom Zelandu, trebalo je napraviti novi put oko svijeta. Međutim, stigli smo na obalu jezera prije otapanja leda, a nakon otapanja Ernestove pozerske vanjštine u par čaša pive (Ernest je lokalni šerif koji smišlja načine da naplati rekorde u jezeru glumeći da je Guinnessov sudac), dobili smo dozvolu i dogovorili uron. Međutim iduće jutro, jedini koji je uronio bio je upravo šerif, koji je nes(p)retno upao pod led, a konop mu se omotao oko vrata i nakon što ga je Karlo, jedan on ronioca koji nam je uskočio kao support, izvukao, u komi je helikopterom evakuiran za Klagenfurt. Tu je priča privremeno završila i spakirali smo se s leda do iduće zime.
