Gdje se uz otok Lošinj može sidriti, koja je najveća sjevernojadranska otočka luku, koja su mjesta na obali, na koje se otočne vrhove vrijedi popeti, gdje se dobro jede
Večinu nautičara, osobito onih što mu prilaze sa samog sjevera Jadrana plovidba uz Lošinj ispunjava snažnim doživljajima. Moguće radi njegove raznolikosti ali i stoga što je on prvi veliki jadranski otok kojim taj preljepi niz započinje za one koji mu prilaze sa zapadne obale Istre. Uz njega i inače vode glavne nautičarske rute onih koji sa sjevernih talijanskih obala i iz Slovenije hitaju ka jugu. Od Cresa ga dijeli tek uski Osorski tjesnac s pokretnim mostom što ga pomicanjem otvara dva puta na dan. Za Lošinj se može se reći da je među nautičarima jako popularan. Zato su ljeti svi mogući vezovi i sidrišta doslovce okupirani najrazličitijim gostujućim brodicama. Na Lošinju je i nekoliko prekrasnih uvala, pogodnih za sidrenje, a najviše ih ima na krajnjem jugoistočnom dijelu otoka.
Artaturi (Artatore)
Mi ćemo mu prići iz pravca sjeverozapada i to tako da uplovimo najprije u prostranu luku Malog Lošinja, najvećeg naselja na otoku. Doplovit ćemo ostavivši Unije i Srakane Vele i Male po lijevom boku i nastaviti sve do rta Kurila pa okrenuti kormilo prema luci Mali Lošinj. No, prije nego što tamo uplovimo, zastat ćemo u prostranoj uvali Artaturi. Ona se u kopno zavukla sjeverozapadno od Bocce Vere, ulaza u luku Malog Lošinja. Ta velika uvala s nekoliko krakova, odlično je zaklonište od tramontane i neverina i samo tri i pol milje udaljena od rive u Malome Lošinju.
Usidrivši tu možete spojiti ugođaj sidrenja s onim gradskim. Do Lošinja vodi i cesta a u kakvu veću nabavu može se poći čak i malo boljim gumenjakom. Treba paziti jedino da se u međuvremenu ne razmaše jugo, jer na njega je otvorena čitava uvala osim najzapadnijeg kraka. Tad je najbolje isploviti iz Artatorea. Uz obalu u kopno najuvučenijih krakova su brojne kuće, ali zaklonjene gustom šumom, a pred njima su molići. Na nekima, poput onog pred odličnim restoranom Artatoreima i nekoliko plutača. Doplovite li ovdje, nemojte propustiti priliku osladiti se vrhunskom spizom obitelji Zabavnik.
Mali Lošinj

Za mjesta na jadranskim otocima Mali Lošinj je relativno velik gradić. Vidi se to dok uplovljavate u njegovu gotovo tri milje dugačku luku. Građanske zgrade s obje strane luke, dugačka lijepo uređena riva, široki trg u dnu rive… U XVIII. i XIX. stoljeću bio je to jedan od najjačih pomorskih centara na Jadranu. Nautičarima Mali Lošinj nudi vrevu jadranskoga gradića, puno vezova u marinama na sjeveroistočnoj obali i u samome dnu luke te na rivi. Mnogi se u Malome Lošinju zadrže nekoliko dana. Pa isplovljavaju svaki dan do kakve uvale na južnoj obali otoka ili do otočića Unija i Srakana te Suska, Ilovika i Velikih i Malih Orjula.
Uplovivši u prostrani zaljev na izbor vam je marina na njegovoj sjeveroistočnoj obali ili vezovi za nautičare na četiri pontona u dnu gradske luke. Njima upravlja lokalna lučka uprava. U tako prostranoj luci još je mnogo vezova, osobito na njenoj sjevernoj obali – rivi lošinjskih kapetana. No, oni su namjenjeni domaćem stanovništvu te privezu turističkih i izletničkih brodica. Na njima se znade naći i mjesta za veće jahte. Dvije velike rive – Vela i Nova služe za pristajanje lokalnih pruga i velikih brodova u međunarodnoj plovidbi ili na kružnim putovanjima.


Na pontonima na jugozapadnoj obali luke ima devedesetak mjesta opremljenih murinzima, priključcima za struju i vodu te sanitarijama. Odlučite li se tu vezati sjedeći u kokpitu bit ćete usred gradskih događanja a da se u njih uključite trebate učiniti tek nekoliko koraka. Najveći ponton, dug 80 metara i širok četiri ima funkciju valobrana. On znatno ublažava valove što ih u ovom dijelu luke dižu bura, tramuntana i lebić. Tu se mogu vezati brodovi do 25 metara dužine a oni veći se vežu na valobran s vanjske strane ili preko puta na rivi . Spomenimo još da su u luci čak dvije benzinske pumpe za brodove. Trebate li gorivo dobit ćete ga u pravilu brže nego drugdje.
Onaj tko želi više mira odabrat će marine što se pružila na sjeveroistočnoj obali luke, s obje strane prolaza Privlaka. On luku povezuje s Lošinjskim kanalom a most na njemu otvara se dva puta dnevno (u 9 i 18 sati). Dio marine bliži gradu je stariji, sa osamdeset vezova, stotinu i deset vezova na kopnu i četrdesetak u hangaru. Tu se nalazi nekoliko servisa i radionica a neposredno uz nju je brodogradilište. Drugi dio noviji je i moderniji. Smješten je uz dugačku novu rivu i prima jahte dužine do trideset metara. U marini je jako dobar restoran.
Cijela je lošinjska luka tako postala velika marina iako još ima puno potencijalnih mjesta za uređenje novih vezova. Unatoč velikom broju brodova u luci i okolnom akvatoriju vlada popriličan red još od vremena kad je o njemu vodio brigu jedan od legendarnih jadranskih lučkih kapetana, Zoran Tomić. Spomenimo još da se u luci Malog Lošinja ne smije sidriti. Potencijalno zanimljiv nautički prostor u uvali Kovčanje već godinama u službi policijskih postrojbi.
Pomorski značaj
Otok je još od antike imao velik pomorski značaj. O tomu svjedoči i to što je u blizini Lošinja, u podmorju otočića Vele Orjule, 1996. godine pronađena a tri godine kasnije i izvađena brončana statua Apoksiomena. Nepoznatog je autora iz I ili II stoljeća prije Krista. Očito izbačen s trgovačkog broda tijekom oluje, jedan je od najcijelovitijih i najbolje sačuvanih primjeraka tog tipa antičke plastike. Restauriran, obišao je brojne svijetske muzeje a potom je svoje mjesto našao u muzeju u palači Kvarner uz rivu Malog Lošinja. To je mjesto koje se nipošto ne smije propustiti obići kad ovdje vežete.

Na rivi u Malom Lošinju, tik pred muzejom Apoksiomena vezan je stoljeće i pol star loger Nerezinac, Taj teretni brod spomenik je lošinjske brodograđevne tradicije pretvoren u interpretacijski centar na otvorenom, dočarava bogatu pomorsku i brodograđevnu baštinu otoka Lošinja. Od stotinjak logera, koliko ih je plovilo ovim vodama, preživio je samo ovaj lošinjski.
Mali Lošinj, jednako kao i susjedni Veli, nastaje u XII stoljeću doseljavanjem hrvatskih obitelji iz Osora. U to doba zvahu se Velo i Malo selo a žitelji su im se bavili ribarstvom, pomorstvom i trgovinom. Sredinom XVIII stoljeća Malo selo počinje dobivati na značaju. Veličinom i na svaki drugi način postaje centar otoka a po pomorskom značaju i ovog dijela Jadrana. O sposobnosti njegovih pomoraca govori i to što je prvim jedrenjakom Venecijanske republike koji je doplovio do Amerike 1799. godine zapovijedao kapetan Pietro Budinich iz Veloga Lošinja.

Devetnaesto stoljeće zlatno je doba lošinjskog pomorstva i brodogradnje. Još 1780. godine započinje osposobljavanje pomoraca a od 1855. godine u gradu djeluje državna nautička škola. Lošinjani sredinom tog stoljeća u vlasništvu imaju 150 jedrenjaka od kojih je večina bila sposobna i za prekooceanske plovidbe. U luci radi više od dvadeset većih ili manjih brodogradilišta i u njima je sagrađen najveći dio te flote. Premda će pojavom parobroda pomorski značaj Lošinja opadati mnoge su lošinjske obitelji ostale u pomorstvu. Veliki broj izvrsnih jedriličara poteklih s otoka govori o čuvanju tradicije i prenošenju znanja lošinjskih kapetana na nove generacije. A umjesto jedrenjaka lošinjski luku danas napućuju brodice i jahte nautičara. I to je posljedica lošinjske orjentacije na turizam koji je nadomjestio ono što se u pomorstvu izgubilo.
U šarmantnom tipičnom otočkom gradiću nautičar se dobro osijeća i ima čime ispuniti vrijeme koje mu je namijenio. Gurmani će doći na svoje u nekoliko odličnih restorana (preporučamo Corrada). U njima se jede svježa riba, kojom je arhipelag bogat, izvrstan kvarnerski škamp i vrhunska otočka janjetina. Na simpatičnoj ribarnici se i u sred sezone može naći dobre ribe a na solidno opskrbljenoj tržnici otočkih proizvoda.

Ostatak vremena provedite u šetnji gradićem i krasnom šetnicom uz more. U uvali Čikat možete roniti u Podmorskom parku. U mjestu vrijedi obići Lošinjski muzej s nekoliko vrijednih likovnih i fotografskih zbirki u stalnom postavu. Vrijedi razgledati brojne vile austrijske aristokracije danas obnovljene i pretežno privedene turističkoj namjeni, župnu crkvu Rođenja B.D. Marije. Kad se umorite sjednite u jedan od kafea uz more i uživajte.
Na glavnom gradskom trgu je zanimljiv spomenik, dva zaigrana i vesela dupina podignut prije pedesetak godina i podsijeća na neki način i da ste u akvatoriju u kojem stalno boravi oko 120 dupina. O njima brine udruga Plavi svijet u Velom Lošinju. Projekt koji su započeli Talijan Giovanni Bearzi nastavili su domaći, brižno skrbeći o njima ali i promovirajući ih i šireći svijest o potrebi da im omogućimo prostor za život. Svakako posjetite njihov edukacijski centar o moru u Velom Lošinju kad tamo doplovite ili prošetajte dok ste u Malom Lošinju na vezu i upoznajte se s onime što rade. Volite li more, naći ćete načina da im se pridružite ili im pomognete.
Najljepše lošinjske uvale
Na dupine ćemo možda naići i kad isplovimo iz lošinjske luke. Oplovivši zapadni rt otočića Koludarac, u čijoj se zaštiti može sidriti, krenimo prema krajnjoj južnoj točki otoka uz najljepše lošinjske uvale. Velika luka Čikat, na koju ćemo najprije naići kad se otputimo prema jugu, istodobno je i kupalište i izvrsno sidrište. No sidrenje u njoj nije dozvoljeno. Mjesta se možda može naći na kamenom molu ili usidrenom pontonu koje koriste obližnji hoteli. Uz obalu uvale najluksuzniji su lošinjski hoteli i vile. Nastavit će se oni i dalje uz obalu, naokolo uvale Veli Žal i dalje prema jugu. Sigurnije možemo usidriti tek u uvali Sunfarni, dobro zaštićeni po buri a slabije po južnim vjetrovima.

Na pravi nautičarski ugođaj naići ćemo tek u slijedećoj, Krivici, dobro znanoj s turističkih plakata. Pod borove privezane brodice u uvali koja izgleda poput svoga imena, zavija u kopno u obliku slova S. Njen najuvučeniji dio dobro je zaštićen od vjetra i vala ma s koje strane dolazili. Dodatno je štite i borovi što se spuštaju gotovo do mora, ostavljajući stjenovitoj obali tek koji metar. Po danu uvala je puna brodica koje dovode na kupanje izletnike iz nedalekog Lošinja.
Navečer u njoj ostanu samo nautičari što tu žele provesti noć. Ali i njih zna biti nekoliko desetaka. Uobičajeno se u Krivici sidri tako da se sidro baci na pjeskovito dno duboko pet-šest metara, a dvije cime s krme izvuku se na kraj. Uvala je pod koncesijom pa je pod sjevernom obalom desetak usidrenih bova. Na južnom ulazu u uvalu je malo prekrasno žalo do kojega se može bajbotom kroz uzak i desetak metara dugačak prolaz među stijenama.

Niti pola milje južnije od Krivice, oplovivši rt koji ih dijeli, stižemo do Balvanide. Premda vrlo lijepo i solidno zaklonište u njoj nikada nećemo naići na onoliko usidrenih barki kao u Krivici. Ali zato ćemo obično susresti usidreni turistički brod. Zastanete li ovdje, nećete pogriješiti. Uvala je također uvučena u kopno, ali umjesto ka sjeveru zavija u drugom smjeru, prema istoku. Obale su joj nešto strmije, obrasle borovom šumom i makijom a more je čisto i bistro. Nešto je otvorenija maestralu i tramuntani pa pri sidrenju o tomu valja voditi računa. Kad jako puše sa sjeverozapada treba usidriti u njenom zapadnom kraju i iznjeti vez na obalu. U svim je drugim prilikama bolji izbor istočniji dio.
U samom dnu uvale je žalo i mali pristan na koji ćete vezati bajbot želite li do konobe Balvanida do koje je svega par minuta hoda. Riječ je o nekoj vrsti malog ranča na kojem možete pojesti dobre otočne janjetine i kozletine ali i dobiti frišku ribu. Nekoliko stotina metara na južnu stranu uvala je Plijeski s krasnom pješćanom plažom. To je i posljednja uvala na ovoj obali Lošinja.

Istočnom obalom
Većina nautičara došavši do najjužnijeg lošinjskog rta, Kornu nastavi prema Iloviku, odnosno sidrištu u kanalu Sv. Petar, poznatom još iz doba Venecije. Međutim, mi ćemo uzeti kurs prema sjeveroistoku i prolazom između otočića Kozjak i Lošinja otploviti ka njegovoj istočnoj, manje napućenoj obali. Ploveći uz nju po desnom boku će nam najprije ostati dva nenastanjena otočića, Male i Vele Orjule. Već su spominjane po nalazištu Apoksiomena. Uz njih se ljeti sidri veliki broj brodica, uglavnom onih što tu dolaze na kupanje. Zastati se može i u plitkoj uvali Trasorka koju štiti istoimeni otočić ili našto dalje u uvalama Bočina ili Jamna. Ova posljednja najbolja je za zastanak na ovom dijelu obale. U oba njena kraka lijepa su žala a u onom sjevernom, imena Kriška još i 20 metara dug mol s lukobranom. Sve su ove uvale otvorene na buru.
Rovenska
Nepunu milju dalje je Rovenska, ribarska lučica, jedna od dvije uvale koje pripadaju Velom Lošinju. Prepoznat ćemo je izdaleka po dvije stotine metara dugačkom lukobranu što završava sa hridi uokolo koje je plitko. Uz lukobran nije moguć vez, njegova namjena je da lučicu Rovenska i sidrište pred njom štiti od bure. Na dva molića u njoj teško se vezati, osim na glavi vanjskog jer su zauzeti domaćim barkama. Ipak plovite li manjim brodom možda u tomu i uspijete. Lučica je pitoreskna, uz nju je krasna pješćana plaža i jedan od boljih jadranskih restorana uopće, Bora Bar kojeg vode Marco Sasso i Maja Balenović. Tu ćete uživati u njihovoj autorskoj kuhinji u kojoj ne nedostaje inspiracije, tjestenina, gljiva i svakojakih morskih delicija.

U luci Velog Lošinja
Do Bora Bara se može naravno i pješice, vežete li u glavnoj luci Velog Lošinja što ćemo sigurno učiniti po svakom vremenu osim po buri. Za razliku od Malog u kojem se mogu vezati stotine nautičara u prolazu ovdje ima mjesta tek za desetak ili nešto više namjernika. Oni mogu vezati na rivi pod crkvom ili vanjskoj obali malog gata što štiti mjesni mandrač. U njemu su barke vezane toliko blizu jedna drugoj da bismo ga mogli preko njih prehodati uzduž i poprijeko. Ali baš to daje dodatan šarm ovom lijepom mjestu stisnutom u zaljevu koji okružuju kapetanske vile i kuće. Tu je i rezidencija nadvojvode Karla Habsburškog usred pravog malog botaničkog vrta kasnije prenamijenjena u bolnicu.

Veli Lošinj je uspio sačuvati mir i u njemu se uistinu može uživati. Prošetati naokolo punte, uspeti se njegovim uskim uličicama pa uživati u pogledu na kapetranske i gospodske vile i njihove vrtove pune egzotičnog raslinja. Pa ući u baroknu crkvu sv. Opata Pustinjaka sa bogatom zbirkom vrijednih slika talijanskih majstora. Otputiti se uzbrdo do Velog sela, obići galerijicu Nene Nosalj Peršić Ultramarin Art pa sjesti pred neki od kafića uz mandrać i uživati u iščekivanju večeri ili večere.
Uz samo more tri su gostionice, jedna boljeg ugođaja od druge a mi obično ovdje solidno pojedemo u Ribarskoj kolibi na kraju rive. Ujutro, prije isplovljavanja, nemojte propustiti svratiti u minjaturnu ribarnicu na zapadnoj obali rive i to nakon što vidite da je neka od lokalnih ribarica vezala pod njom i počela istovarivati ulov. Tu ste u prilici povoljno kupiti dobru i još važnije tek ulovljenu ribu pa spraviti vrhunski ručak ili večeru kod slijedećeg zastanka.


Ka Nerezinama
Ako vam je do kupanja ono može biti već u susjednoj uvali Baldarka. Tu možete dosta sigurno sidriti po svakom vremenu osim po, znate to već, buri koja je ovdje glavna opasnost. Okružena je gustom borovom šumom, u njoj je nekoliko kuća, odmaralište i molić oko kojeg je vezano desetak ribarskih barki. Niste li bili u Malom Lošinju do njega možete stići za desetak minuta. Odvojena širokim poluotokom slijedeća je uvala, Luka Sv. Martin, sjeverna lošnjska luka, zaštićena sa dva lukobrana. Mjesta u njoj teško možete naći, sve je zauzeto brodicama.
Ako s ove strane želite do malog Lošinja u tamošnju luku je najbolje uploviti kroz prolaz Privlaku. Otvara se dva puta na dan – u devet i osamnaest sati na sat vremena. Kako smo mi u Malom Lošinju već pristali, nećemo iskoristiti tu mogućnost nego ćemo se zaputiti dalje Lošinjskim kanalom prema sedam milja udaljenim Nerezinama.
Do tamo ćemo ploviti uz slabije razvedenu obalu a kakvog takvog nautičkog značaja su vrijedne tek uvale Poljana, Lučica i Sv. Jakov tek na domak Nerezina. U svakoj od njih može se zastati na kupanju ali niti jedna nije preporučljiva za duži boravak. Ako smo se odlučili vezati u Nerezinama, onda nam ovaj dio plovidbe može proći ugodno.

Nerezine
U Nerezinama su mogućnosti boravka znatno bolje. Staro mjesto brodograditelja i pomoraca, makar izvan glavnih nautičarskih ruta, posljednja dva desetljeća poprilično se okrenulo jahtingu. U uvali Biskupija, južnijoj od dvije koje pripadaju mjestu su brodogradilište i vezovi za lokalne barke. Brodogradilište raspolaže i sa desetak vezova na kojima su pretežno vezani brodovi koji čekaju na remont. Tu je i nekoliko vezova za nautičare u prolazu. Uvala je zaštićena lukobranom improviziranim od potopljene maone. Naravno, u brodogradilištu je moguće dobiti sve servisne usluge.

Pretpostavivši da nam ipak nisu potrebne vez ćemo ovdje potražiti u glavnoj luci Nerezina u kojoj se moguće vezati uz lukobranski mol i dva molića na južnoj strani luke. Tridesetak vezova je opremljeno murinzima i priključcima za vodu i struju a njima upravlja ŽLU Mali Lošinj. Luka je dobro zaštićena od svakog vjetra makar se bura i tramontana u njoj osijećaju. Malo sjevernije od ove luke je benzinska postaja pa nautičar u ovome mjestašcu može naći sve što mu je potrebne.
Makar ste ovdje vezani u samom centru mjesta gužvu i buku nećete osijećati. Vrijeme možete provesti u šetnji, razgledati franjevački samostan i crkvu Sv. Franje u kojem je nekoliko zanimljivih slika. Odmah ponad mjesta su ruševine tvrdlja do kojih se stiže laganom šetnjom. Objedovati se može u jednoj od nekoliko gostionica u mjestu.

Oni s nešto više planinarskog nagnuća imaju priliku učiniti jedan od najljepših planinarskih izleta na Jadranu. Od mjesta vodi staza do Televrina, 589 metara visokog najvišeg vrha Osoršćice. Do njega valja pješaćiti dva i pol do tri sata ali jedanput kad se uspnete bit ćete nagrađeni krasnim pogledom na čitav lošinjski arhipelag. Ako je izvid dobar na dlanu su vam i obala Istre, Kvarnerić, Velebit, Rab, Pag i Silba. Pod samim vrhom je špilja Sv. Gaudencija a usput i crkvica Sv. Mikule. Želite li nastaviti spuštanje prema sjeveru naići ćete na planinarski dom Osoršćica otvoren od ranog proljeća do kasne jeseni. Tu možete objedovati i okrijepiti se pa se preko osorske strane vratiti u Nerezine.
Osor
Kad isplovimo iz Nerezina ostale su nam još nepune dvije milje da Osoru, gradiću na obali Cresa ali i na našoj ruti pa ćemo ga ovdje opisati, doplovimo s južne strane. Pa prolazom što je još o doba antike razdvojio jedan na dva otoka doplovimo do sjeverne strane Lošinja. Pri plovidbi proći ćemo uz rt Lopari uz koji su pješćane plaže i od kojeg počinju plićine. Tu su postavljene oznake plovnog puta kojih se potrebno striktno držati kako biste sigurno doplovili do kanala Kavuada.

Dvanaest metara široki i sto dvadeset metara dug kanal u kojem je najmanja dubina 2,2 metra što spaja vode Kvarnera i Kvarnerića, otvara se dva puta na dan. U devet sati ujutro i u pet popodne a u njega prvi uplovljavaju oni što stižu iz pravca Nerezina. U prolazu istodobno smije biti samo jedno plovilo a ploviti valja oprezno jer struja u njemu znade doseći i šest čvorova.
Prolaz je na tom mjestu nedvojbeno postojao još u doba Rima, a po nekim israživanjima i ranije, za vrijeme Ilira ali na drugom mjestu. On je bio presudan za razvoj Osora u antičko doba. Kad je 167. godine prije Krista dospio pod Rim utvrđen je i postao je raskršćem pomorskih linija. One su spajale talijanske luke sjevernog sa srednjim Jadranom i kretale dalje prema Grčkoj. Premda nakon pada Zapadnog rimskog carstva gubi važnost ostaje važna pomorska točka sve do XV stoljeća i dolaska Venecije.

Brodovi Serenissime s kobilicom mogu ploviti i u vjetar pa se glavni pomorski put premjestio zapadno od Lošinja. Osor će polako tonuti u san a njegovu ulogu na otoku će sve više preuzimati Cres. Ipak vežete li se na jednom od osorskih pristana, a najbolje je to učiniti na pontonu s južne strane gradića imat ćete razloga to učiniti. Možete odabrati i sidrenje sa sjeverne strane prolaza u uvalama Bijar ili Skaline. Moguće se i vezati na pristanu podno samih gradskih zidina na sjeveroistočnoj strani prolaza.
U ubavom, nevelikom gradiću zimi živi svega osamdesetak stanovnika. No ljeti ih je ipak znatno više a tu su i turisti pa vam jedno poslijepodne i večer ovdje neće biti dosadno. Grad je prepun ostataka prošlosti od gradskih zidina s antičkim temeljima do ranokršćanske bazilike koje vrijedi razgledati. Ljepotom se ističe središnji gradski trg sa zgradama iz XVI i XVII stoljeća, gradska vjećnica i biskupska palača u kojoj je i sakralni muzej.
Uz nju je katedrala Marijina Uznesenja s vrijednim slikama Palme mlađeg. Na portalu katedrale je kip Sv. Gaudencija jedno vrijeme osorskog biskupa što su ga pravednost i posvećenost vjeri doveli do protjerivanja iz grada da bi skončao kao pustinjak.

Gradić je i primjeren okvir u kojem se već skoro pola stoljeća krajem srpnja i skoro čitav kolovoz odvijaju poznate Osorske glazbene večeri. Taj festival klasične glazbe promiće hrvatsku glazbenu baštinu i stvaralaštvo. A kad se nauživate umjetnosti tu je i nekoliko mjesta na kojima se možete okrijepiti. Za svaku preporuku je Nonina kuhinja obitelji Bonifačić.
Natrag do Malog Lošinja
Slijedećeg dana ostaje nam zaploviti najprije uz sjevernu a potom zapadnu obalu Lošinja sve do ulaza u luku Malog Lošinja. Tako ćemo zatvoriti krug od kakvih četrdeset i pet milja plovidbe koja nas je provela oko čitavog otoka. U toj plovidbi najprije ćemo proći uz sjeverno čelo otoka široko dvije milje i nekoliko uvalica od kojih su u dvije lijepa žala (Skaline, Radiboj) pazeći da nas u njima ne uhvati bura.
Zaobišavši kardinalnu oznaku pred rtom Osor zaplovit ćemo uz zapadnu obalu Lošinja. To je slabo razvedena obala izuzmemo li uvalu Liski, dobru za sidrenje. Sve ostale uvale su pogodnije za dnevni boravak i zastanak na kupanju ali ne pružaju sigurnost po vjetrovitu vremenu, naročito po buri i zapadnim vjetrovima. Mi obično, ako vrijeme to dopušta, za takvo sidrenje biramo Tomožinu i to njen sjeverni krak, Potok.

U uvalu Liski koja je odlično zaštićena od juga ali otvorena tramuntani dolazimo radi šljunčane plaže. Sidri se na pjesku i kupa u tirkizno plavom moru. Odavde do Lošinja plovit ćemo oko prostranog rta Kurila. Spomena su vrijedne još uvalica Vela Tizna i Zabodaski sa lijepim žalima, već na dohvat Bocci Veri i malološnjskoj luci.