Četrdeset i prvi po redu Cannes Yachting Festival održao se u prilično optimističnom ozračju. Većina brodogradilišta, osobito onih najpoznatijih i velikih završila je financijsku godinu koja pada pred ljetni odmor s rastom prihoda i dobiti. Izuzetak je kako dobro znamo Bavaria čija je sudbina u trenutku održavanja sajma još bila neizvjesna. Većina tržišta je u rastu, a iz tri kumulonimbusa u razvoju − Brexit, turska kriza, sunovrat tamošnje lire i Trumpovo ludilo koje prijeti ugroziti svjetsku trgovinu kakvu poznajemo − još nisu počele sijevati munje niti je s njima stigao olujni vjetar i pljuskovi. Očekujući još jednu uspješnu godinu, brodograditelji su do posljednjeg mjesta ispunili rive i gatove koje organizatori imaju na raspolaganju u Vieux Portu, a i drugi dio sajma, onaj u Port Cantou na kojem se izlažu rabljeni brodovi bio je jako dobro popunjen. Izložbenog prostora koji bi se još mogao prodati ostalo je jedino u velikoj festivalskoj palači, ali izlaganje opreme i malih plovila u zatvorenom prostoru nikada nije bio forte ove izložbe.
Noviteta je bilo pregršt jer nakon završetka glavne sezone plovidbe na sjevernoj hemisferi sajam u Cannesu je prva prilika za pokazati nove gradnje i nastaviti sklapati ugovore za njih. Kažem nastaviti sklapati jer većina prvih sagrađenih primjeraka i onih koji će se tek sagraditi prodana je dok su se od njih mogli vidjeti tek renderinzi. To je rezultat veće potražnje od ponude za najuspješnije brendove i ipak konzervativnijeg pristupa razvoju i ulaganjima koji se nakon krize ugradio u genetsku strukturu brodogradilišta. Iznimke, poput Bavarije, samo potvrđuju ispravnost opreza menadžmenta velikih kompanija. Tako su brodograditelji, po preciznim navodima organizatora, ove godine doveli ravnih 108 svjetskih premijera, u broj jednako kao i lani. Doduše, nekoliko brodova imali smo priliku i prije vidjeti, ali nema sumnje da je broj po prvi put prikazanih plovila bio preko stotinu
