Objed na Ravi
Ima tome pet godina kako je uvalica Grbavac dobila nove stanovnike, a otok Rava ozbiljan restoran
Kad god plovim uz kopnu okrenutu obalu Dugog otoka, zavučem se u Ravski kanal. Volim baciti pogled na Ravu, taj maleni, ubavi otok, a kad je prilike i ostati dan na sidru u Maloj Ravi, Paladinici ili vezati na rivu Vele Rave. Ovdje se nitko ne žuri. Onih četrdesetak stalnih stanovnika, skoro svi su penzioneri pa im se i djeca, turisti i nautičari kad dođu na otok priklone njihovom ritmu. Ipak, za rivicu u uvali Grbavac prvi sam put vezao ovoga ljeta. Bilo mi je jasno da bi to moglo biti zanimljivo iskustvo. Pred lijepom kućom, u osamljenoj uvalici, pola milje istočnije od Vele Rave, odavno je znao biti vezan pokoji brod, vidio sam par stolova uz more, ali kad sam se raspitao je li to netko otvorio konobu kazali su mi da tamo jedu samo gosti koji borave u kući. Onda su na par godina stolovi nestali, a škure na prozorima ostale zatvorene. Pa je prije koju sezonu opet živnulo. Jahtice na murinzima, usidrene bove, pergola nad terasom, ljudi za stolovima. Opa, imamo nekakav restoran, moram vidjeti prvom prilikom.
(…)
Kroz dosadašnjih pet sezona uspjeli su se profilirati i oni i njihovi gosti. Jede se riba, meso i pašte, a ono što im daje posebnost je krušna peć. Rade isključivo sa svježom ribom, ne nabavljaju je zimi da bi u zamrzivaču čekala ljeto, pa se nudi baš ono što je svježe ulovljeno. Tu su, naravno, i škampi i školjke, a povrće velikim dijelom stiže iz vlastitog vrta. Drže se tradicionalnih recepata koje nastoje obogatiti začinima i nekim nesvakidašnjim dodacima. (…) Više pročitajte u 268. broju Mora.
Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe
