Interaktivne stalne izložbe, nautički muzeji, povijesne luke, UNESCO-ova baština, gastronomske poslastice, divlji Biskaj, obala Kanala i na kraju Pariz
Poznato je da nautičari kada nisu na moru vole boraviti u prirodi, biti u pokretu i putovati. Protekla nam zima nije ostavljala puno vremena za uživanje na Jadranu. Pa smo jadransku tmurnu južinu odlučili prekinuti onom atlantskom. Kako je trava uvijek zelenija na drugoj strani, tako smo i mi otprilike doživjeli ciklone koji su se sa zapada gotovo neprestano slijevali na obale Normandije, Bretanje i u nastavku regije notornog Biskajskog zaljeva.
Pala je ideja da obiđemo prijatelje u Roscoffu i usput prošetamo važnim gradovima francuskog pomorstva, nautike i posebno offshore sailing središtima. Očekivali smo vidjeti drugačiju obalu, poznate lukobrane, poneki muzej, pojesti nešto fino i kušati francuska vina. Dobili smo daleko više.
Ovaj dio Francuske je vrlo uređen, a šarmantni gradići pružaju puno više nego što smo to mogli očekivati. Čak i potpuno izvan tipične sezone može se pronaći zanimljiva ugostiteljska ponuda, atraktivne izložbe. Uglavnom su pomorske i povijesne tematike. No, tu su i brojni dvorci, stari mostovi, trgovi, rive, luke, marine, šarmantne butižice i čuveni brodovi puni priča.
Ako vam partneri i djeca više naginju uzrečici „Hvali more, drž’ se kraja,“ ovakav izlet mogao bi im probuditi znatiželju. Možda se između ovih redaka netko od čitatelja nađe inspiriran za vlastito putovanje s nautičkom notom. Itinerar je otprilike izgledao ovako: 1. dan Pariz + Mont Saint Michel + Saint Malo + Dinard, 2. i 3. dan Morlaix + Roscoff, 4. dan Brest + Lorient + Saint Nazaire, 5. dan Les Sables d’Olonne, 6. dan La Rochelle, 7. i 8. dan Pariz, 9 . dan povratak.
Bogatstvo gastronomije, priroda, povijest i nautička kultura
Naš osmodnevni put bio je ispunjen dramatičnim prizorima oseke i bijesnih valova moćnog Atlantika. Nasuprot im stoje valobrani, luke, tvrđave i kule. Oko njih nastala su mjestašca, gradići i gradovi koji prkose moći prirode. Svi obiluju pitomim rivama, marinama, brodogradilištima, restoranima, bistroima, slastičarnicama, caffe barovima, butižicama i ostalim privlačnim lokalima. Vrijeme je konstantno promjenjivo. Čas sunčano, čas oblačno pa i olujno. Više puta dnevno nebo je prošarano dugama. Sveprisutni pljuskovi uz snažan vjetar tamo su posve normalna pojava i uopće ne ometaju svakodnevni život.
Nemoguće je ne povući paralelu s našim uglavnom pitomim Jadranom i kako smo lijeni koristiti te pogodnosti. Usporedno s neprijateljski nastrojenim Atlantikom, zadovoljstvo je gledati kako ga lokalno stanovništvo svakodnevno uživa. Kiša i snažan vjetar ne sprečavaju ih da izlaze na more. Ribare malim brodicama, jedre starim i malim krstašima, dinghyjima, na daskama s i bez foilova, surfaju na valovima, šetaju plažom… Naprosto uživaju u tom odnosu s morem bez obzira na vrijeme.
Očito Francuzi u tim regijama žive u skladu s poznatom nautičkom uzrečicom – „Ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća.“ Mi smo turisti, pa smo svaki takav pljusak iskoristili kao povod da zavirimo u kakvu butigu, obiđemo galeriju, sjednemo u obližnji lokal nešto prizalogajiti, ugrijati se, popiti čašu vina i pojesti.
Od Franje Tuđmana do UNESCO-ovog svjetskog čuda prije ručka
Avionom smo poletjeli iz Zagreba u subotu ujutro i već oko 10:30 preuzimali Rent-a-car na Charles de Gaulleu. Odmah smo se uputili izbjeći gužve pariškog predgrađa. Uz nekoliko stajanja, četiri i pol sata kasnije parkirali smo ispred jednog od svjetskih čuda kojeg često uspoređuju s Egipatskim piramidama i Taj Mahalom – Mont Saint Michel. Ovaj otočić poseban je po tome što za vrijeme oseke postaje umjetni poluotok, odnosno brdašce. Ocean se povuče kilometrima daleko, pa ostane okružen muljem, slanim lokvama i slatkovodnim pritocima iz unutrašnjosti kopna.
Prema mnogima, jedno je od najljepših mjesta u Francuskoj. Niti 15 minuta prije nego li smo osjetili ugodan oceanski zrak, okoliš uz dugu i ravnu autocestu podsjećao nas je dionicu Zagreb-Karlovac ili Istarski ipsilon. A onda smo se popeli na granitno brdo i pred nama se ukazao jedan od najspektakularnijih pogleda. Mont Saint Michel je neosvojiva utvrda na kojoj su prve građevine počele nicati u 8. stoljeću. Prepun je krasnih malih butižica, a ugostiteljska ponuda je šarolika. Od fast fooda do ozbiljnih restorana. Ujedno, ovo je mjesto gdje možete pojesti najslavniji omlet na svijetu, što je lokalu donijelo i Michelinovu zvjezdicu. Mi ga nažalost nismo probali, jer se restoran preuređivao.
Cijeli gradić nalazi se na popisu UNESCO-ove svjetske baštine. Do otoka vozi besplatni autobus preko mostića izgrađenog na drvenim stupovima. Unutar veličanstvenih gradskih bedema je niz simpatičnih restorana, bistroa, suvenirnica, barova. Iako je cijeli grad ustvari muzej, ulaznica za službeni muzejski dio kupuje se pri ulasku u tvrđavu s katedralom. Za kvalitetno obići cijeli otočić i muzej treba izdvojiti cijelo poslijepodne, no u nekoliko sati može se vidjeti glavnina toga.
Tamni zidovi tipični za normandijsku tradicionalnu arhitekturu
Mont Saint Michel drugo je najposjećenije mjesto u Francuskoj poslije Eifelovog tornja. Po mom mišljenju, ovo je bolje iskustvo. Obilazak smo završili kasnije poslijepodne, te se uputili u obližnji grad Saint Malo.
Vjerojatno najljepši grad na našem putovanju. Jedno je od najvažnijih središta offshore jedrenja. Između ostalog, iz Saint Maloa svake 4 godine starta čuvena transatlantska regata Route du Rhum. Nalazi se na ušću rijeke La Rance koja razdvaja Saint Malo od susjednog grada Dinarda. Saint Malo je karakterističan po skladnoj arhitekturi baziranoj na lokalnom kamenu. Primjetna je ne samo u povijesnom dijelu grada okruženog velikim bedemima, nego i u okolici, na privatnim kućama. Kada je mokro, kamen daje tamnu boju čitavom gradu. Za kontrast tomu, lokalno stanovništvo obožava žarke boje. Nose ih na odjeći i šareno uređuju izloge, a naše iskustvo je da su vedrog duha.
Grad je okružen lukama i marinama u kojima se nalaze tisuće privatnih brodica i jahti. Gradska luka matična je luka brojnih velikih drvenih brodova. Između ostalog i replike francuskog kutera iz 1812. godine, Le Renard u vlasništvu udruge. Ispred grada je i nekoliko malih otočića do kojih znatiželjnike prevoze brodovi. Dalje u zaljevu su poznati Kanalski otoci koji pripadaju Velikoj Britaniji. Stoga je ovo jedno od nezaobilaznih točaka britanskih i skandinavskih nautičara koji krstare prema Mediteranu.
Oko Saint Maloa i Dinarda su uvale s usidrenim brodicama koje za vrijeme oseke ostanu na suhom. Poseban je doživljaj pješačiti po morskom dnu do korpomorta i promatrati rakove koji se skrivaju pod kamenjem prekrivenim algama. Za one koji bi počastili svoje nepce, Saint Malo i okolica poznati su po proizvodnji maslaca, a La Maison du Beurre Bordier prati glas najboljeg na svijetu. Napustili smo Saint Malo s mirisima Moules Fritesa i umakom od sira roquefort na prstima.
Bretonjski gradići u uvučenim uvalama razvedene obale
Noćili smo u susjednom Dinardu i drugog dana se zaputili u Roscoff. Malo mjestašce koje se ne bi našlo na našoj ruti da tamo nemamo prijatelje iz instituta Station Biologique Roscoff. Zbog prirodnih pogodnosti ovaj institut privlači morske biologe iz cijelog svijeta koji tamo dolaze istraživati alge i druge vrste. Pitomi gradić vjerojatno bi zaobišli da nismo imali cilj doći tamo. I srećom da jesmo, jer je jako šarmantan i privlačan. Poznat je po Onion Johnnies, poljoprivrednicima koji su U prošlosti odlazili u Veliku Britaniju i pješice, kasnije biciklom, prodavati cijenjeni ružičasti luk iz Roscoffa. U novije vrijeme poznat je i po krasnim plažama.
Pjeskovita i stjenovita obala Roscoffa okružena je opasnim hridima koje prijete neopreznim nautičarima. Pred gradom je poznato izletište, otočić Ile de Batz, a obližnji arhipelag uključuje stotine malih hridi i otočića. Brojni od njih postaju dio kopna ili nestaju pod površinom u izmjeni plime i oseke.
Luka je prepuna velikih ribarskih brodova i malih motornih brodica i jedrilica. U starom dijelu grada nekoć su živjeli brodovlasnici pa su kuće bogato ukrašene. Gotička crkva, šarmantni trgovi, caffe barovi i pješčane plaže u ljetnim mjesecima privlače brojne turiste. Ujedno, ovo je i mjesto otkuda polazi trajekt za Plymouth i Cork. Vjerojatno zbog te veze, za Roscoff govore da je „najbritanskiji“ francuski gradić, misleći na Veliku Britaniju.
Nemalo nas je iznenadilo da škola jedrenja radi tijekom cijele godine. A tko želi jedriti, na raspolaganju mu je cijela flota malih Hobie cat sportskih katamarana. U Roscoffu je i velika moderna marina, također na ruti nautičara sa sjevera prema Biskaju i dalje prema Mediteranu. Tijekom našeg posjeta krajem veljače, s obale je more djelovalo bijesno. Cijelu noć oluja je huktala a naša kućica uz more zavijala je na vjetru. Ni drugog jutra ne bi mi palo na pamet isploviti iz luke. No, brodice su izlazile. Ploviti se, izgleda – mora!
Brest – doček pobjedničkog trimarana prvog Ultim Arkea Challengea
Između svakog grada odredili smo po dva do tri sata lagane vožnje, sa stajanjima. Uz ceste su čitavim putem simboli nedavno završenog štrajka poljoprivrednika, spaljene gume, slomljene barikade i transparenti. Čekaju novi prosvjed.
Znao sam da ćemo u nekom od gradova sigurno naići na neke jedrilice koje viđamo u izvještajima offshore regata na stranicama Mora. I zgoditak! Na velikom mulu ispod zidina utvrde Brest, te Nacionalnog maritimnog muzeja bilo je veselo. Stotine ljudi slijevalo se prema luci fotografirati prvi Ultim trimaran koji je tog jutra prvi uplovio u cilj samačke regate oko svijeta Arkéa Ultim Challenge.
Impresivno je vidjeti koliko je jedrenje tamo popularno… Kakav se doček organizira, uz visoku medijsku produkciju, feštu s bogatom ponudom jela i pića. No to je tek bio početak. Grad smo obišli tek površno. Poznanici su nam tvrdili da se u Brestu nema što vidjeti osim industrije. Nisu daleko od istine, no nama iz Hrvatske i to je impresivno.
Grad je poznat kao domaćin iznimno dobro posjećenog međunarodnog maritimnog festivala koji se održava svake 4 godine u srpnju. Brest je veliko vojno pomorsko središte Francuske s brodogradilištima na ušću rijeke Penfeld, uz strme litice kanjona. Pogled na vojna brodogradilišta najbolji je prelaskom mosta ili iz gondole koja vozi preko rijeke. Veliki pomorski muzej nažalost je bio zatvoren kada je nama odgovaralo. Isto je bilo i s golemom bazom za podmornice koje su izgradili Nijemci tijekom okupacije. Nastavili smo dalje.
Kada je lik i djelo jedriličara glavni motiv grada, znate koliko je sati
Jedriličar Erik Tabarly neprežaljeni je junak Finistèrea, susjednih regija i čitave Francuske. Ovaj najzapadniji francuski kraj nekoć se smatrao krajem Zemlje, po čemu je i dobio ime. A po Tabarlyju se zovu ulice, trgovi, osnovne i srednje škole, koledži, a najznamenitiji je muzej Cité de la Voile Eric Tabarly u Lorientu. Stoga je Lorient bio nezaobilazno mjesto na našem putovanju. Taj je moderni interaktivni muzej izuzetno vrijedna institucija koja će generacijama i generacijama omogućiti da se upoznaju s jedrenjem.
Umjesto kakvih vojskovođa i političara, djeca Lorienta i šire regije imaju se prilike ugledati na junake avanturizma, jedrenja i plovidbe. Doduše, taj se muzej nalazi odmah kraj La Base, vojnog muzeja. La Base je bivše nacističko brodogradilište za podmornice i najveći bunker za podmornice u Europi. Nakon 2. svj. rata, preuzela ga je francuska mornarica, a od 1995. otvoren je civilima, kao muzej. Golemi kompleks nažalost nismo obišli jer se djelomično obnavljao, a radno vrijeme nije bilo u skladu s našim planom.
Drugačiji odnos prema vlastitoj povijesti i kulturi
Ali zato smo izguštali u Cité de la Voile, institucija podignuta u čast Erica Tabarlyja. Za vrijeme našeg obilaska, kroz Tabarlyjev muzej su prolazile grupe učenika nižih razreda osnovnih škola. S velikim su zanimanjem razgledavali i igrali se interaktivnim eksponatima. Muzej je opremljen dijelovima palubne i druge opreme s koje posjetitelji mogu probati. I mi skupa s djecom smo potezali škote, okretali vinčeve, vrtjeli timune pred ekranima za virtualno upravljanje brodom. Vezivali smo čvorove, namatali i odmatali flok, podizali glavno jedro i što-šta. Ponovo je bilo impresivno je vidjeti drugačiji odnos prema kulturi jedrenja od onog na koji smo navikli vidjeti doma.
Lorient je također jedriličarsko središte otkuda startaju brojne offshore regate. Grad se nalazi na ušću rijeke Blavet, Scorff i drugih pritoka. U brojnim uvalama unutar i oko grada nalaze se marine i brodogradilišta. U Lorientu, kraj spomenutog muzeja su i baze poznatih jedriličarskih timova Vendee Globea.
Grad živi za jedrenje i regate. Posvuda su nautički butici, jedrarije, servisi, različite organizacije i klubovi. Sam Lorient je vrlo živ grad i nudi brojne atrakcije. Jedna od istaknutijih je i posjet obližnjem otočiću Groix. Zimi tamo i nema puno posjetitelja, no ljeti je jedno od glavnih nautičkih destinacija. Samo u Lorientu se može boraviti više dana i uživati brojne gastronomske specijalitete, obilaziti marine, povijesne lokalitete poput baze podmornica, mini muzeja Drugog svjetskog rata i ostale impresivne lokacije.
Čuveni Les Sables-d’Olonne i slavni Vendee Globe lukobran
Na par sati vožnje nalaze se poznatiji, veći gradovi Nantes i Rennes. U nastavku su još i La Mans, Angers, Orleans, Bourges… Ali naš moto je ‘hvali kopno, drž’ se obale i mora.’ Uputili smo se u Les Sables-d’Olonne. Grad je dobio ime po pjeskovitom krajoliku koji ga okružuje. Povijesno je bio pomorsko središte, nastao razvojem pomorske trgovine s Azijom. Danas je najpoznatiji po najslavnijoj samačkoj regati oko svijeta Vendée Globe. Les Sables-d’Olonne je administrativni centar općine Vendée i najveći primorski grad u okruženju.
Tijekom našeg boravka vrijeme nas nije mazilo. Tipično za Biskaj, tukli su oštri valovi i kiša nošena vjetrom. To nije uspjelo pokvariti moje uzbuđenje da prošetam slavnim lukobranom gdje se ispraćuju i dočekuju jedriličari Vendée Globea. Dužinom lukobrana postavljene su pločice s ugraviranim imenima skipera i upisano vrijeme plovidbe oko svijeta. Brojna imena s tog lukobrana često se pojavljuju na stranicama Mora i našeg online izdanja.
U centru grada, kao i u drugim mjestima koje smo posjetili umjesto parkirališta za aute poredani su Laseri, Hobbie Cat katamarani, klase 420, 460, RS-ovi, 49-eri, Mothovi i neki manje poznatiji dinghyji. Nitko ih ne čuva, svatko do njih može doći, ali nitko ne uznemirava njihovo postojanje. Nešto nezamislivo za vidjeti primjerice na mediteranskoj obali iste države. Nakon razgledavanja lukobrana, otišli smo do auta skloniti se od kiše. A na parkiralištu se surferi presvlače u neoprenska odijela. Naime, kako sam kasnije saznao, surfanje i jedrenje na dasci je bolje za „lošeg“ vremena, jer nema kupača i ostalih koji im smetaju.
Kiša se smirila i prošetali smo gradićem. Prepun je slatkih caffe barova uz ušće rijeke Vendée, s pogledom na industrijske pogone, brodogradilišta i ribarske brodove. I tamo, kao i u Roscoffu, ponovo nas je iznenadila upornost lokalaca, koji izlaze jedriti na ne baš ugodno more u starim malim jedrilicama, po kiši. Naš posjet ovom gradu pao je potpuno izvan sezone i većina lokala je zatvoreno. Ali može se pronaći poneki pub, restorančić i caffe bar.
U obližnjoj marini vidjeli smo i nekoliko ozbiljnih regatnih brodova, kao i neke inovativne brodice motorne i jedrilice, katamarane, trimarane. Sam grad je više sezonski orijentiran s infrastrukturom masovnog turizma, pa su uz obalu hoteli i plažni lokali koji podsjećaju na mediteransku obalu. Ali ipak u nešto pitomijoj varijanti.
La Rochelle: grad – utvrda, bastion nautike i brodogradnje
Naša najjužnija točka putovanja bila je La Rochelle. Uz Saint Malo, najljepši od gradova koje smo posjetili na ovom putovanju. Čitateljima Mora poznat je po nautičkom sajmu Grand Pavois La Rochelle. Ujedno je i jedno od najvećih brodograditeljskih središta Francuske kada je u pitanju industrija brodica, jahti i katamarana.
Tamo između ostalog grade i imaju svoja središta Amel Yachts, Berret-Racoupeau Yacht Design, Brunswick Marine France, Catana Group, Dufour Yachts, Fountaine Pajot, Neel Catamarans, Marc Lombard Yacht Design Group, Rhea Marine, RM Yachts, 3D Tender, a u blizini su i poznata brodogradilišta Benetau, Jeanneau, Prestige Yachts i brojna druga.
La Rochelle je povijesni grad, a područjem su ljudi obitavali, gradili kuće i plovili u doba Gala i antičkog Rima. Okružuju ga prepoznatljive utvrde i kompleksna mreža fortifikacije, uglavnom iz razdoblja Srednjeg vijeka. Samo središte grada okružuje nekoliko bazena lučica i marina, s brodogradilištima unutar stare jezgre, kao i izvan njega.
I u okolici La Rochellea je niz utvrda i gradića koji su tijekom povijesti igrali važnu obrambenu ulogu. Pred gradom je otočić Ile de Re, povezan impresivnim mostom dugim gotovo 3 kilometra. Mreži utvrda pripada i Fort Boyard, otočić-utvrda čiju je gradnju završio Napoleon, a koja u trenutku završetka više nije imala svoju funkciju i Francuzi je od milja zovu „beskorisna utvrda.“ Posljednjih nekoliko desetljeća služi uglavnom za snimanje filmova, TV serija i kao turistička atrakcija.
Nautički muzej u La Rochelleu treba nam služiti za primjer
Port des Minimes La Rochelle, u novijem dijelu grada jedna je od najvećih marina u Europi s preko 4,5 tisuće vezova. Pribrojimo li im one unutar starog grada, brojka prelazi 5 tisuća. To su samo plovila u moru, a još ih je toliko u raznim dijelovima grada na kopnu. La Rochelle ima iznimno bogatu nautičku povijest o čemu svjedoči veliki pomorski muzej.
Podijeljen je u tri dijela, od kojih su dva na kopnu, a treći dio su sami brodovi u koje posjetitelji mogu ulaziti. Tu je vezan i obnovljeni legendarni keč „Joshua“ Bernarda Moitessiera, sudionika prve solo non-stop regate oko svijeta 1968. godine. U sklopu muzeja nalazi se i veliki čelični brod „France 1“ umirovljeni atlantski meteorološki brod.
Fregata koja je pretvorena u strahovito zanimljiv plutajući muzej. Unutra je svaka prostorija oživljena na način da uprizoruje rutinu tijekom svog radnog vijeka. Pored toga, su i umirovljeni remorker Saint-Gilles, drveni oceanski ribarski brod Manuel Joel, te nekoliko desetina starih drvenih jedrilica i klasičnih motornih jahti u privatnom vlasništvu koje dopunjuju izložbu na moru.
Kopneni dio muzeja je fascinantan. U periodu našeg posjeta izložba je posvećena klimi oceana. Tematski prožet meteorološkim, biološkim i povijesnim osvrtom na svjetske oceane i promjene kroz koje je prolazio kroz milijune godina. Zatim muzejska zbirka izložaka s različitih brodova, te makete u zanimljivom 3D prikazu, primjerice prilikom ribarenja, sidrenja i druge situacije.
Grad La Rochelle je iznimno bogat malim ugostiteljskim objektima, krasnim butižicama, galerijama, mini muzejima. Sam grad pogodan je za višednevni boravak s nizom potencijalnih aktivnosti i atrakcija. Mi smo nažalost za gotovo sve gradove imali na raspolaganju otprilike dan ili dva, te se svakako planiramo vratiti. Drugi puta nastojat ćemo zaploviti! Većina ovih gradova tijekom godine ugošćuje različite nautičke događaje. Bilo one tradicionalne tematike ili kao izložbe novih brodova, regate, proslave i drugo.
Brodovi pričaju priče ljudi koji ih grade i služe se njima
Do sad smo na putovanjima imali prilike vidjeti kako se druge pomorske velesile odnose prema vlastitoj kulturi – s poštovanjem. Stoga ih poštuju i ljudi koji posjećuju te zemlje i upoznaju se s kulturnim naslijeđem lokalaca. Brodogradnja osim brodova i plovidbe obuhvaća izuzetno širok pojam. Pomorstvo dosta zorno prikazuje različite načine života, ljudsku svakodnevicu.
Ne samo obalnih krajeva, već cijele zemlje i ulogu u međunarodnim odnosima. Kroz brodove, njihovu gradnju i plovidbu možemo naučiti puno i o spajanju i sukobljavanju gospodarstava. A tu je nautika kao sport, rekreacija i dokoličarenje… Pa burna pomorska povijest, te suvremeni mehanizmi ratovanja, transporta, trgovine, istraživanja i koješta drugo.
Gledajući ove pomorske institucije naučili smo da je nebitno govorimo li o malim barkama ili 100-metarskim ratničkim grdosijama. Brodovi pričaju priče ljudi koji ih grade i služe se njima. Muzeji pomorske tematike mogu biti klasični, tradicionalni, pasivni ili pak kombinirani, interaktivni, moderni i izuzetno zabavni. Zahvalna su investicija u kulturnu ponudu mjestašca i gradova u kojima se nalaze. Mogu biti izrazito maštoviti, privlačiti turiste, čuvati baštinu domaćih i inspirirati nove generacije. A Francuska ih obiluje. Jedna je od država s najvećim brojem muzeja po glavi stanovnika u Europi.
Pomorski muzeji i nautički centri kao inspiracija
Na našoj ruti obišli smo pomorske muzeje i nautičke centre koji se nalaze unutar brodova, starih brodogradilišta, hangara ili pak arhitektonski zanimljivih zgrada. Kao i one klasične u kulama i gradskim zidinama. Postavljeni su i u obliku obnovljenih povijesno značajnih brodica i brodova. Obiluju zanimljivim anegdotama, multimedijalnim sadržajem, simulatorima. Koriste svu dostupnu tehnologiju poput 3D i 4D animacije, VR naočala, specijaliziranih mini kino dvorana.
Viđali smo ih na svakakvim mjestima. Nautički centri i pomorski muzeji smješteni su u lukama, u centrima gradova, na periferiji, u industrijskim zonama, u sklopu impresivnih suhih dokova, riva, istezališta, malih i velikih gradskih izloga, pa i putujuće ili plutajuće izložbe.
Fragmenti pomorske kulture prezentirane su i mini izložbama. Nalaze se u shopping centrima, trgovinama nautičkom ponudom i drugim mjestima gdje ih ne bismo očekivali. Brojni su gradovi doslovce nastajali oko brodogradilišta, prirodnih uvala i ušća pogodnima za brodogradnju i lučku infrastrukturu.
Ako vas bar malo zanima offshore jedrenje, razveselit će vas da je na ovoj ruti velika vjerojatnost da ćete vidjeti neke od aktualnih poznatih jedrilica, katamarana, trimarana, a planirate li pažljivije, ulovit ćete i neki od spektakularnih početaka ili završetaka regata oko svijeta.
Na kraju smo se morali i vratiti kući. Let je ponovo bio preko Pariza, pa smo iskoristili situaciju i vikend završili razgledavanjem nekih od najposjećenijih turističkih atrakcija u svijetu.