Zapeo mi je pogled za banak na kojemu je bilo deset, petnaest gofova, svi podjednake veličine i mase od kilograma do kilograma i pol
Iznenadni put priuštio mi je rani jutarnji iskrcaj iz katamarana na zadarsku rivu! Nije bilo uobičajene dnevne vreve, ali grad se već probudio. Preko mosta ljudi su užurbano koračali prema jednom i drugom njegovome kraju. Ipak, najviše je ljudi bilo na rivi gdje su se stvarale grupice oko skale katamarana koji su upravo pristajali dolazeći s obližnjih otoka. Za čas bi se putnici vukući torbe i kufere iskrcali. A onda bi svi nestali uglavnom ulazeći na stara gradska vrata drevnoga grada. Odlučih to i ja učiniti. Kao magnetskom privlačnošću, opijen jutarnjom ugodom, zaputih se po još od rose sjajnim i skliskim kamenim pločama prema srcu grada.
Pred kafićima već su ranoranioci ispijali kavu i listali novine. A poneki sugovorniku na uho šapatom prepričavali noćašnje dogodovštine. I taman kad sam odlučio i sam sjesti i ispiti taj jutarnji nektar espreso aparata niz ulicu uočih gužvu. Odmah mi je sinulo. Tržnica, ma pjaca i peškarija! Idem tamo! Pred ribarnicom nisam se ni osvrtao na ponuđeno voće i povrće, tek krajičkom oka zamijetih ono bitno. A i to mi je samo prelazilo malim dijelom vidnog polja kao usputna šarena slika i gubila se negdje u „malim sivim vijugama“.
Peškarija
Ali peškarija, peškarijaaaa! E, to je nešto drugo. A bilo je svega. Milina gledati. Zagledam sad na ovaj, sad na onaj banak. Zadržim se trenutak i već u sljedećem na susjednom banku sav oduševljen prikivam pogled uz ponuđenu morsku deliciju. Ma koje slatke muke. Isti tren smišljam kako spremiti odlučim li se za nešto. Ma odlučit ću se, odlučit ću se sigurno za nešto, ali što? Nije mi lako jer čim razriješim dilemu na ribarnici krećem autom za Zagreb. U Zagrebu nemam mjesto gdje ću zapaliti vatru, nad žeravicu staviti gradele i u slasnoj ribi uživati.
Priznat ćete to je veliki problem i baš bih volio vidjeti kako bi se netko drugi s tim problemom nosio! U taj tren zapeo mi je pogled za banak na kojemu je bilo deset, petnaest gofova.
Svi su bili podjednake veličine i mase od kilograma do kilograma i pol. Ma ne znam što ću s njim, ali jedan mora biti moj! Do Zagreba imam vremena smisliti kako ga pripremiti. Dakako, paliti vatru i peći ga na gradele već unaprijed je bilo osuđeno na propast. Ma ako ništa i ne smislim, od njega ću napraviti pljeskavice, ma kakve god bile! Mora biti moj! Tako je jedan gof banak zadarske peškarije zamijenio s podnicom pred stražnjim sjedalom automobila (sic). Usput zahtijevajući klimu na najnižu podnošljivu hladnoću.
Gof ispod lažne peke
Nadao sam se da neću navući nikakvu upalu do Zagreba. A putom sam smišljao i smišljao, ali nikako se domisliti. Ma zašto ga upropastiti na ovaj ili onaj način? Ma, mora biti rješenja! I bilo je! Stavit ću ga ispod peke! Ma da bome, pećnica (rol) će glumiti žeravicu, a poklopljena, zatvorena posuda peku! Smišljeno učinjeno!
Dakle, nađete li se u ovakvom ili sličnom problemu. A u pitanju može biti i neka druga riba, a ne gof. Recimo pagar, zubatac ili grdobina koja je posebna delicija i o njoj ćemo jednom drugom zgodom) učinite sljedeće.
Prvo zamolite prodavača na ribarnici da vam očisti ribu. Neka vam očisti barem utrobu i škrge, a s ljuskama (luštrama) sami ćete se boriti. Podrazumijeva se da ste odabrali frišku ribu pa vam ni čišćenje ljuski neće pričiniti veliki napor. Ribu operite, posebno unutrašnjost glave i trbušnu šupljinu. Nemojte pustiti da se voda sva ocijedi i da riba bude potpuno suha. Bez straha posolite i popaprite utrobu. Što je riba deblja, logično treba i više soli i papra. I izvana je posolite i popaprite.
Neki preporučaju da se riba zareže poprijeko ili uzdužno da bi tako više upila soli i papra. Ali to je nepotrebno ako ste joj dovoljno začinili utrobu. Osim toga, svi gušti ostaju u ribi! Sad ribu dobro zalijte maslinovim uljem, a onda je dva, tri puta preokrenite tako da se ulje i začini dobro rasporede po njoj. Dodajte jedan ili dva režnja češnjaka (cijela), grančicu, dvije peršina (petersimula), dva lista lovora. Još jednu kapulu na pola prerezanu i pet, šest crnih maslina. Dobro poklopite i stavite u toplu pećnicu, može na 250 °C.
U peć pa u slast!
Ne dozvolite da vam tekućina iz posude ishlapi i riba ostane na vrelom ulju. To bi bila katastrofa! U međuvremenu očistite krumpir (po želji, za 1 kg ribe ili dvoje koji će blagovati, dovoljno je četiri srednja krumpira). Narežite ga na centimetar, dva debele ploške. Nakon 15, 20 minuta dodajte krumpir. Ako ste narezali krumpir na deblje ploške stavite ga peći odmah s ribom. Posložite ga oko ribe i uvaljajte ga u tekućinu (u ulje ako ide odmah) koja se nakupila u posudi. Ako je kojim slučajem tekućina ishlapila obvezno dodajte malo vode.
Nakon još petnaestak minuta pogledajte što se događa i dodajte 2 dl bijelog suhog vina (može i konjak, ali i neko slatkasto mirišljavo vino). Nije neophodno, ali dat će vam jelu poželjnu pikantnost. Neka se peče još petnaestak minuta (krumpir se mora ispeći), a onda dobro zagledajte. Ako vam se čini da je previše tekućine u posudi ostavite je koju minutu otvorenu u pećnici, ali budite na oprezu. Tekućina mora biti zgusnuta, ali još uvijek „lijeno“ tekuća. A pri jelu ako upotrijebite prste da se za njih lijepi te vas nesvjesno natjera da ih oblizujete. Kako dalje s ovim jelom postupati, mislim da vam za to ne trebaju savjeti. Uz sebe imajte vino i neku sezonsku salatu i neka vam je uslast. A ja idem ponovo u Zadar!
SVE UZ GOFA
gof 1-1,5 kg
sol
papar
maslinovo ulje
1-2 režnja češnjaka
1 kapula
2 lista lovora
1-2 grančice peršina
5-6 crnih maslina
4 krumpira narezana na ploške
2 dl bijelog vina (ili malo konjaka)