Ribari na Jadranu već cijelo desetljeće prikupljaju otpad s morskoga dna koji se zatekne kao prilov u mrežama tijekom koćarskog ribolova. No, često se susreću s problemom nedovoljne opremljenosti luka uređajima za prihvat toga otpada.
Ribarski sektor izravno je zainteresiran za smanjenje otpada u moru, koje je osnovni resurs za ovu stratešku granu gospodarstva u Hrvatskoj. Ribari mogu značajno doprinijeti smanjivanju količina morskog otpada kroz takozvanu „Fishing for Litter“ (FfL) praksu.
Riječ je o prikupljanju otpada s morskog dna koji se zatekne kao prilov u mrežama tijekom koćarskog ribolova. Tako slučajno ulovljeni otpad predaje se kao dio brodskog otpada u lučke prihvatne uređaje i zbrinjava u postojećem sustavu gospodarenja otpadom.
Ova aktivnost vrlo je jednostavan i učinkovit način uključivanja ribarskog sektora u smanjivanje količine otpada sa morskog dna.
Zapovjednici ribarskih plovila upoznati su s odredbama konvencije MARPOL73/78, prema kojoj su dužni prije odlaska iz luke predati sav brodski otpad. U to se ubraja i pasivno ulovljeni otpad. Kako se u svakodnevnom obavljanju ribolovnih aktivnosti događaju i slučajni ulovi morskog otpada, osmišljen je i naziv na hrvatskom jeziku: Koćarski Ribolov i Morski otpAd, ili skraćeno – KRMA.
Naziv je prikladan, jer upravo na KRMI koćarice odvija se najvažniji dio aktivnosti – odvajanje morskog otpada od ribarskog ulova.
Na morskome dnu su tone i tone otpada
Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita (IOR) i koćarski ribari diljem Jadrana već dugi niz godina surađuju na problematici uklanjanja morskog otpada koji se zatekne u koćarskim lovinama. U tome im pomažu i neke udruge civilnog društva. Jedna od aktivnijih je Sunce – Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj.
Od 2014. godine, oko 40 koćarica svakodnevno i vrlo aktivno prikuplja morski otpad koji se zatekne u njihovim mrežama tijekom ribolova. A prosječan broj ribolovnih dana za plovila koja obavljaju ribolov pridnenom povlačnom mrežom je 150 dana godišnje.
Procjenjuje se da jedna koća izvadi 10 do 12 kilograma otpada dnevno, što znači da izvadi oko 1,500 do 1,800 kilograma otpada godišnje. S obzirom na broj plovila koja obavljaju ribolov ovim alatom, procjenjuje se da bi se godišnje na taj način iz Jadrana moglo ukloniti oko 1,000 tona različitog otpada.
Ribari u službi ekologije
Ribarski sektor izravno je zainteresiran za smanjenje otpada u moru, jer otpad koji se slučajno zatekne u koćarskim mrežama često oštećuje ribolovni alat. Uz to, zbog nagnječenja i oštećenja ribe, dolazi do smanjenja kvalitete i financijskih gubitaka za ribare.
Ribari tako prikupljanjem i zbrinjavanjem otpada s morskoga dna čine uslugu sebi, ali i društvu. Sebi, jer otpad koji izvade i zbrinu više im neće trgati mreže, a društvu jer ga uklanjaju s morskoga dna. Taj otpad često je opasan, jer na morskome dnu završava puno plastike. Ta plastika pretvara se u mikroplastiku te završava u hranidbenom lancu. A svi znamo tko je na vrhu toga lanca.
Koćarsko prikupljanje morskog otpada tako je „Win – Win“ praksa, no ribari koji taj otpad na Jadranu vade znaju se naći u čudnim situacijama. Često prikupljeni otpad nemaju gdje odložiti, a ponekad im se događa da za odlaganje otpada čak moraju platiti. Što je doista bizarna situacija.
Miješenje nadležnosti i prebacivanje loptice
Najveći problem s kojim se ribari, odnosno koncesionari luka u kojima se otpad treba zbrinuti susreću je podjela nadležnosti. Morski otpad, dok se nalazi na brodu, podliježe nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Na njega se tada primjenjuju odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH.
No, nakon što se otpad iskrca u lučki prihvatni uređaj, na njega se primjenjuje Zakon o gospodarenju otpadom. Ta podijela nadležnosti često dovodi do prebacivanja odgovornosti među institucijama, što otežava provedbu zakonskih odredbi u praksi.
Lučke uprave, odnosno koncesionari luka, dužni su osigurati opremanje luke odgovarajućom opremom i uređajima za prihvat otpada s brodova. Moraju osigurati i odvojeno sakupljanje, kako bi se olakšalo ponovnu upotrebu i recikliranje otpada.
Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama propisuje da tijelo koje upravlja lukom mora donijeti i primijeniti Plan za prihvat i rukovanje brodskim otpadom za razdoblje od tri godine. Plan mora sadržavati iznos naknada i osnovu po kojoj su one izračunate.
Ribarska luka Tribunj – primjer dobre prakse
Ribarska luka Tribunj primjer je dobre prakse u gospodarenju otpadom iz ribarstva. Zahvaljujući organiziranom pristupu Ribarske zadruge Adria, koja upravlja lukom, uspostavljen je učinkovit sustav prikupljanja i odlaganja otpada.
U Ribarskoj luci Tribunj postavljeni su kontejneri različitih namjena. Ribari na raspolaganju imaju tri kontejnera za miješani komunalni otpad, jedan za plastiku i papir i jedan za staklo. Postavljen je i dodatni kontejner isključivo za papir. Osigurani su i posebni spremnici za ekološki osjetljive vrste otpada, poput otpadnih ulja, pijeska i otpadnog ribolovnog alata koji sadrži plastiku.
Ribarska luka Tribunj raspolaže i s kontejnerom za pasivno ulovljeni otpad, čije se odlaganje ribarima ne naplaćuje. Troškove odvoza otpada snosi Ribarska zadruga Adria iz vlastitih sredstava.
Prikupljene ogromne količine otpada
Rezultati ovog sustavnog pristupa vidljivi su u podacima o odvozu otpada u 2024. godini. U Ribarskoj luci Tribunj zabilježen je odvoz čak 251.900 litara miješanog komunalnog otpada, 21.000 litara glomaznog otpada i 4.400 litara korisnog otpada. Također, prikupljeno je 4.400 kilograma rabljenih motornih ulja, 380 kilograma starog željeza i 4.080 kilograma otpadnog ribolovnog alata.
Za razumijevanje problematike, važno je razlikovati pojmove „morski otpad“ i „pasivno ulovljeni otpad“. Morski otpad je primjerice onaj koji se iz mora izvadi u organiziranim ekološko-ronilačkim akcijama. A pasivno ulovljeni otpad je onaj koji se nađe kao prilov u mrežama tijekom koćarskog ribolova.
Problematikom vađenja i zbrinjavanja pasivno ulovljenog otpada aktivno se bave znanstvenici s IOR-a i djelatnici udruge Sunce.
Znanstvenik s IOR-a Pero Tutman obavijestio nas je kako je problematika zbrinjavanja pasivno ulovljenog otpada vrlo kompleksna. Za njezino rješavanje potreban je zajednički angažman nekoliko ministarstava, jedinica lokalne samouprave i lučkih uprava.
U Hrvatskoj zasad samo 9 adekvatno opremljenih luka
Kako bi se potaknula suradnja na svim razinama i dao uvid u zakonski okvir, Tutman je, s još dvoje autora, napisao znanstveno-stručni članak koji govori o toj problematici. O tome je kazao:
- U Hrvatskoj imamo svega nekoliko ribarskih luka koje su isključivo ribarske luke i koje su opremljene svom potrebnom infrastrukturom za ribare, ali i za odlaganje otpada. U najvećem broju slučajeva ribari iskrcaj vrše u lukama mješovite namjene. U puno tih luka ne postoji, ili je loše riješen sustav zbrinjavanja otpada. Mi smo kroz projekte opremili 9 luka potrebnom infrastrukturom za zbrinjavanje pasivno ulovljenog otpada. Naravno, sve luke, odnosno iskrcajna mjesta, kojih je na našem dijelu Jadrana oko 300, trebala bi imati tu infrastrukturu. No, zbog podjeljenih nadležnosti između tijela državne uprave, te operativnih i tehničkih izazova, velik broj iskrcajnih mjesta i dalje je nema. Dobra je vijest što je MPŠR već uspostavilo suradnju s MMPI radi rješavanja tog problema. Programom za ribarstvo i akvakulturu RH za razdoblje 21.–27. planirana su sredstva za opremanje ribarskih luka i iskrcajnih mjesta. To bi trebalo stvoriti preduvjere za uspostavu učinkovitog sustava za prihvat pasivno ulovljenog otpada na cijelom Jadranu.
Kako bi se potaknula suradnja na svim razinama i dao uvid u zakonski okvir, Pero Tutman i Dubravka Bojanić Varezić s IOR-a te Valentina Andrić iz MPŠR sastavili su članak pod nazivom: „Zakonodavstvo vezano uz gospodarenje morskim otpadom u RH“.
Taj opširan članak, koji će biti zanimljiv ribarima, koncesionarima luka pa i široj javnosti donosimo u cjelovitoj verziji, u PDF formatu: