Kad neka jedrilica među nautičarima i čarterašima dobije nadimak stroj za gotovinu malo nakon što se pojavi znači da je na tržištu najma jako tražena, ali i da predstavlja dobru vrijednost za uloženi novac. A ako se dobro prodaje niti u brodogradilištu neće imati ništa protiv tog nadimka. Doduše, kad smo polovicom studenog prošle godine odlazili isprobati jedan od prvih sagrađenih primjeraka u Trogir kamo ga je privezala Ultra, zastupnik tih jedrilica kod nas, za njega nismo još bili čuli. Htjeli smo samo čim prije zajedriti brodom koji je svjetsku premijeru doživio dva mjeseca ranije na sajmu u Cannesu i koji je u Beneteauovoj floti jako važan. Ponajprije zato što je nasljednik jedne od najuspješnijih njihovih jedrilica uopće, Oceanisa 45 prodanog u čak 800 primjeraka, a potom i zato što je njena dužina od četrnaest metara vrlo zanimljiva za najam kao i za privatne kupce. Oceanis 46.1 stigao je godinu dana nakon Oceanisa 51.1 s kojim su Berret i Racopeau koji su ga nacrtali i u sedmu generaciju Oceanisa uveli stepenasti dizajn bokova kako bi trup dodatno proširili nad morem i dodali mu veću širinu, a da istodobno ne šteti performansama. Taj dizajn podrazumijeva i okomiti i nad morem prilično u širinu razvijen proveni dio koji onda u tom dijelu jedrilice osigurava dodatni volumen. Toliko da 51.1 u njemu standardno ima skipersku kabinu. Sličan koncept ”debelog nosa” nastavio je primjenjivati i Pascal Conq koji je na Oceanisu 46.1 projektirao trup, osim što ga je malo manje proširio u srednjem dijelu pa je i njegov ”mokri” dio kod naginjanja jedrilice nešto manji. Ostatak projekta potpisuju arhitekti Nauta Designa koji rade niz Beneteauovih plovila.
