Deset osoba bit će izvedeno pred kazneni sud u Draguignanu u studenom zbog korupcijske afere nepoštene dodjele vezova za velike jahte u gradskoj luci Saint-Tropez. Prema navodima tužiteljstva, pojedini zaposlenici i posrednici zaobilazili su službeni sustav rezervacija i za gotovinu omogućavali pristup najtraženijim pozicijama u staroj gradskoj luci Saint-Tropeza. Iznosi mita navodno su se kretali od 1.000 do 15.000 eura dodatno na službenu cijenu veza. Istražitelji procjenjuju da ukupni iznos sporne koristi doseže oko dva milijuna eura.
U središtu cijele priče nisu samo milijuni eura, nego i složen odnos između luksuza, moći, prostora i pristupa. Saint-Tropez zato nije izolirani incident, nego simptom puno šire mediteranske borbe za prostor na moru. Slučaj je otvorio puno ozbiljnije pitanje koje danas tiho opterećuje gotovo cijeli Mediteran – što se događa kada vez postane jedna od najvrjednijih i najdeficitarnijih roba obale?
Saint-Tropez: vez kao valuta prestiža
Problem je dodatno osjetljiv jer Saint-Tropez nije privatna marina, nego javna gradska luka. Upravo zato pitanje transparentnosti dodjele vezova postaje pitanje javnog interesa, a ne samo poslovne politike marine.
Francuske vlasti na aferu u Saint-Tropezu odgovorile su opsežnom istragom i nizom konkretnih mjera. U sklopu postupka već je zaplijenjeno 856.000 eura, pokrenuta je reorganizacija lučkog sustava. Grad Saint-Tropez uključio se u sudski proces kao oštećena strana. Pozivajući se na reputacijsku štetu koju je slučaj nanio jednoj od najpoznatijih nautičkih destinacija.
Vlasnici mega jahti: privilegirani ili žrtve?
Iza Saint-Tropez afere krije se problem koji već dugo opterećuje cijeli Mediteran pa i našu obalu Jadrana. U središtu problema nalazi se jednostavna činjenica: broj atraktivnih vezova ograničen je, potražnja tijekom sezone je golema, a financijski ulozi sve su veći. U takvom okruženju raste pritisak na sustav rezervacija, osobito u marinama i gradskim lukama koje imaju simboličnu i tržišnu vrijednost poput Saint-Tropeza, Portofina, Caprija ili Porto Cerva. Kod nas su to Hvar, Vis, Korčula, Dubrovnik, Rovinj… Problem dodatno raste kada korisnici počnu vjerovati da pristup tim vezovima više ne ovisi o pravilima, nego o poznanstvima, neformalnim dogovorima ili novcu koji mogu ponuditi izvan službenog sustava. Drugim riječima, nije problem ekskluzivnost i skupocjenost luke, nego gubitak povjerenja da svi korisnici imaju jednak pristup sustavu.
Hrvatska: tema o kojoj se rijetko govori javno
Domaći nautički sektor već se godinama suočava s istim temeljnim izazovima: manjkom vezova, iznimno vrijednim tranzitnim pozicijama i velikim pritiskom tijekom ljetne sezone. U nautičkim krugovima često se spominju priče o “rezerviranim” mjestima i privilegiranim gostima. Dobro se zna za neformalne aranžmane ili pogodovanje određenim plovilima tijekom vrhunca sezone. Posebno su osjetljivi segmenti gradske luke, komunalni vezovi, sidrišta i upravljanje pomorskim dobrom.
Dodatni izazov u Hrvatskoj proizlazi iz činjenice da je obala istovremeno javno dobro, ograničen resurs i jedan od najvrjednijih turističkih proizvoda države. Upravo zato svaka sumnja u netransparentnost vrlo brzo prerasta iz operativnog pitanja vođenja luke u pitanje povjerenja u sustav upravljanja obalom.
Posljednjih godina u javnosti su se više puta pojavljivale rasprave o ilegalnoj naplati vezova, korištenju pomorskog dobra bez odgovarajućih koncesija i različitim sivim zonama u upravljanju privezištima i sidrištima. Problem dodatno otežava činjenica da tijekom vrhunca sezone potražnja za premium pozicijama višestruko nadmašuje raspoložive kapacitete, osobito u najatraktivnijim destinacijama na Jadranu.
Jesu li vlasti svjesne problema?
Dio problema institucije svakako prepoznaju. Posljednjih godina pojačan je nadzor nad koncesijama, uvode se digitalni sustavi rezervacija i centralizirane evidencije. Kontrola pomorskog dobra postala je jedna od važnijih tema obalnih županija i države. No, praksa pokazuje da i dalje postoji značajan prostor između formalnih pravila i stvarnog stanja na terenu. Istodobno, dio industrije marina upozorava da nisu svi problemi posljedica korupcije. Marine i lučke uprave tijekom ljeta rade pod ogromnim pritiskom, dok broj zahtjeva višestruko premašuje raspoložive kapacitete. U takvim okolnostima osoblje svakodnevno balansira između komercijalnih interesa, sigurnosti plovidbe, logistike i očekivanja gostiju.
Međutim, kad je o marinama odnosno lukama nautičkog turizma riječ stvari su jasne. One su komercijalne tvrtke i njihovo je pravo određivanje cijene pa, ako to žele, i posebne premije za rezervaciju. Uostalom, sve one imaju digitalne i transparentne sustave rezervacija.
Problemi nastaju na rivama gdje transparentnosti nema a većinom niti digitalnog sustava rezervacija za jahte. Pa onda sve završava na privatnim dogovorima mornara ili voditelja naplate a novac od rezervacije u privatnom džepu. Riješenje je jednostavno i postavlja se pitanje zašto ga županijske lučke uprave ne primjenjuju. Rezervacija na web portalu sa jasno izraženim cijenama, imenom jahte ili brodice i naplatom digitalnim putem.
Mediteranska borba za prostor
Slučaj Saint-Tropez pokazao je kako su vezovi postali nova valuta luksuza Mediterana. Ipak, iza glamura mega jahti skriva se puno ozbiljnije pitanje: tko upravlja obalom, po kojim pravilima i u čijem interesu. Kvaliteta nautičke destinacije danas se ne mjeri samo brojem jahti, luksuzom marine ili ljepotom rive, nego i povjerenjem da sustav funkcionira transparentno i jednako za sve njegov korisnike.
