Mini Globe Race: Samac Eric Marsh završio u moru usred Indijskog oceana

Australac Eric Marsh završio je u uzburkanom moru nakon što ga je val oprao s palube, ali srećom bio je propisno osiguran i uspio se vratiti na brod.

17. listopada u tri ujutro, 72-godišnji Australac Eric Marsh izvijestio je organizatore regate da se sigurno vratio na svoju jedrilicu Sunbear nakon što ga je veliki val pomeo s pramca dok se spremao dići spinaker.

Bio je naravno vezan, a prsluk mu se automatski napuhao te ga je brod dugo vukao brzinom od 5 do 6 čvorova. Srećom, konop kojim je bio vezan je izdržao. Da nije, vremešni Australac vjerojatno ne bi preživio. Nakon brojnih pokušaja, koje mu je otežavao napuhani prsluk, naposljetku se uspio dokopati lijevog boka krme i vratiti se na palubu. Još mokar i potresen, javio se regatnom odboru i kazao:

• Ovo je bilo najstrašnije iskustvo u mom životu i iskreno sam mislio da je za mene gotovo. Nakon puno pokušaja da se vratim na brod, izuzetno sam zahvalan što sam opet na njemu.

Najteža etapa – od Mauricijusa do Durbana

Bila je ovo najopasnija situacija koja se dogodila u dosadašnjem tijeku regate Mini Globe Race. Eric Marsh se u vrijeme nesreće nalazio oko 70 milja od cilja etape na Mauricijusu. Uvjeti su bili očajni: padala je jaka kiša, bilo je 20–25 čvorova vjetra, a valovi su bili od 2 do 3 metra. Srećom, pridržavao se svih sigurnosnih procedura i ostao je pribran, a to mu je spasilo život.

1,700 milja duga etapa od Mauricijusa do luke Durban u Južnoj Africi dosad je najteži izazov za samce koji jedre oko svijeta. Nakon zaustavljanja na Mauricijusu i druženja u Grand Baie Yacht Clubu, preostalih jedanaest jedrilica klase Globe 580 prešlo je startnu liniju kod Port Louisa 25. listopada. Od tada su u izuzetno tijesnoj, taktičkoj borbi preko nestabilnih voda Mozambičkog kanala.

Skiperi se na ovoj etapi suočavaju s brojnim poteškoćama: moćnim i nepredvidivim Agulhaškim kurentom, mogućim olujnim vjetrovima koji dolaze s Madagaskara te potpunim nedostatkom sigurnih utočišta na ruti. Za samce u 5,8 metara dugim brodovima od šperploče to je krajnji test pomoračkih vještina, izdržljivosti i mentalne čvrstoće.

Hrastovina umjesto šperploče

Inače, po dolasku na cilj etape na Mauricijusu, najveću štetu na brodu prijavila je Jasmine Harrison na brodu Numbatou. Njoj se slomila lantina, što i ne čudi, jer napravljena je od šperploče, a ne od tvrdog drveta. U Britaniji joj je napravljena nova lantina, ovoga puta od hrastovine te je avionom poslana na Mauricijus.

Keri Harris na brodu Origami oštetio je solarne panele, dok je Adamu Waughu (Little Wren) isparano glavno jedro. I Josh Kali (Skookum) je morao zamijeniti glavno jedro, a svoje rezervno ustupila mu je Jasmine Harrison. Trošenje jedara pod tropskim suncem postalo je velik problem za barem polovicu flote. A po pravilima regate, svatko tko instalira novo jedro dobiva penal od 48 sati.

Nakon odlaska s Mauricijusa, objavljeni su i službeni rezultati duge etape od Fidžija. Renaud Stitelmann (Capucinette) zauzeo je prvo mjesto, drugi je bio Dan Turner (Immortal Game), a treći Keri Harris (Origami).

Švicarac Stitelmann uporno vodi

Start s Mauricijusa bio je zajednički, a Stitelmann je kao i obično prvi prešao startnu liniju. Flota je međutim dugo ostala zbijena i do 28. listopada prvih sedam jedrilica bilo je razdvojeno tek dvadesetak milja.

Erik Marsh nije jedini koji je imao problema na ovoj etapi. Keri Harris suočio se s puno benignijom, ali opet nezgodnom situacijom, jer otkazala su mu dva od tri solarna panela. Više nije mogao redovito koristiti Starlink i informirati se o prognozi te je morao jedriti puno opreznije, štedeći brod i bateriju.

Jasmine Harrison imala je pak problema Hydrovaneom koji nije dobro držao zadani kurs pa je često morala satima ručno kormilariti. Nakon nekoliko dana već je bila vrlo umorna i na rubu snaga. No, bez obzira na to, uspjela je postaviti rekord regate, prešavši 179 milja u jednom danu. U tome joj je znatno pomogao jaki i povoljni kurenat.

Pilar eksperimentirala i – pogriješila

Jedina skiperica koja se na ovoj etapi značajno odvojila od flote je Pilar Pasanau na brodu Peter Punk. Odabrala je zapadniju rutu, ostavljajući otok Reunion s lijeve strane, ali je upala u zonu bez vjetra i pala s 4. na 11. mjesto. Od tada se neumorno probija prema naprijed, ali teško nadoknađuje zaostatak.

Dok prilaze prvo zaljevu Richards, a potom Durbanu, samce očekuju najveći izazovi, jer ispred njih je fronta s vjetrovima od 45 do 50 čvorova. Glavnina flote trenutno jedri vrlo brzo, često bez glavnog jedara i s jako skraćenim flokom. Imaju oko 35 čvorova vjetra u leđa, a do dolaska u Durban bit će ga i više. Pritom moraju računati i na iznimno jaki Agulhaški kurenat. Ta struja u kombinaciji s južnim vjetrom često zna stvoriti vrlo neugodne i opasne valove.

No, Mini Globe Race flota već je prošla brojne izazove, a njezini skiperi sada su već iskusni oceanski jedriličari. Proživjeli su olujne pasate, divlje pljuskove, vjetrove do 60 čvorova i more visine 5 metara. 72-godišnji Eric Marsh preživio je i pad u more usred oceana. Koliko god prilazak Durbanu bio nezgodan, samci znaju da su sada ipak već vrlo blizu obale. I da će, u slučaju bilo kakve nezgode, pomoć stići vrlo brzo.