Možete ga jesti kuhanog pa i sirovog ali šampjer na gradele nema premca. Samo ga treba znati ispeći.
Dvije prepoznatljive crne mrlje, svaka na svom boku, prema mitu ostatak su prljavih kovačkih prstiju koje mu je priskrbio olimpski kovač Hefest. Zalijte ribu maslinovim uljem te dva, tri puta preokrenite i dobro ju zauljite s obje strane. Iznenadit će vas snježno bijelo meso, već na prvi pogled kao magnet privlačno.
Kad smo tijekom jedne ljetne plovidbe doplovili do svjetski razvikane naše ubave uvale nismo ni slutili što ćemo tamo prezalogajiti. Već unaprijed smo znali u koji ćemo restoran jer nismo se smjeli dovesti u dilemu odabira među njih četiri, pet koliko ih ima u uvali. Dakako, svi su izvrsni. Ugodno smo se smjestili i čavrljali s vlasnikom kad on najednom ozarena lica usklikne: „A sada ćete probati nešto što sigurno niste do sada okusili!“
I bio je u pravu. Pred nas su iznijeli pladanj na kojemu je dominirala glava kovača, ribe kovača (šampijer) da ne bi bilo zabune. U preostalom dijelu pladnja bila je mješavina uglavnom voća, povrća, salate, maslinovog ulja, limunovog soka i bijelih komada ribljeg mesa. Ta prekrasna riba, koja u gastronomskom smislu ali i po ozbiljnom, zagonetnom obliku i boji, nema takmaca u našem Jadranu, bila je sirova. Znatiželja nas je vukla. Nabadali smo voće i komadiće ribljeg mesa, prebacivali po ustima, gutali i gutali i odmah za tim srknuli bi dobar gutljaj vina.
Dabome, glavu nismo ni dirali. Nesvakidašnje iskustvo. Kasnije, kad smo se povukli u osami kokpita broda s uzdahom smo komentirali: „Eh, da je bilo speći onog šampjera na gradele!“ Prošlo je od tada podosta vremena ali čim sam se susreo s dva šampjera odmah sam se prisjetio ove dogodovštine i bez dvoumljenja i s veseljem odlučio ih speći kako i dolikuje, na gradele!
Pažljivo i pomalo
Šampjer nema ljuski po tijelu ali ipak morate barem par puta proći nožem sa svakog boka. Ne pretjerujte jer ćete mu samo oštetiti prekrasnu maslinastozelenu kožu. Dvije prepoznatljive crne mrlje, svaka na svom boku, prema mitu ostatak su prljavih kovačkih prstiju koje mu je priskrbio olimpski kovač Hefest. Otud i naziv za ovu ribu, kovač. Poslije je mit prenesen u kršćanstvo pa su to tragovi prstiju sv. Petra (San Pietro) te mu otud drugo ime, iz talijanskog malčice iskrivljeno, šanpijer.
Očistite mu utrobu i škrge. Isperite ga, ako možete u moru i ocijedite. Sve što vam treba za spremiti ovu iznimnu deliciju jesu sol, papar i dobro ekstra djevičansko maslinovo ulje. Da bi veselje za nebce bilo veće upotrijebite cvijet soli i mješavinu crnog i crvenog papra kojeg ćete samljeti taman prije upotrebe. Prije nego ribu začinite dobro je osušite s papirnatim ubrusom i to izvana i iznutra. Tako će te spriječiti da se riba zalijepi za gradele. Ako još imate preklopne gradele tako da možete ribu preokrenuti preokrećući gradele a ne nju samu, bit će vam pun pogodak. Ribu posolite i po paprite izvana ali i iznutra u trbušnu šupljinu i glavu. Zalijte maslinovim uljem te dva, tri puta preokrenite i dobro zauljite ribu s obje strane. I to je to! Dalje neka je sa srećom!
Dok se riba peče pažljivo je i pomalo, polijevajte s uljem. Žeravica neka je umjerena i neka potraje. Iako se šampjer čini tanka riba, prevarit ćete se i treba mu dosta dok se speče i uz kost (kralježnicu). Ipak pazite da ne zagori kao i da ga previše ne zapečete. Iznenadit će vas snježno bijelo meso, već na prvi pogled kao magnet privlačno. Još kad na njemu ugledate zlatnožutozelene kapljice djevičanskog maslinovog ulja bit će vam oči veće od usta. Na kraju morat ćete upotrijebiti kraljevski pribor, prste. A da ste ga dobro pripremili znat ćete kad vam se prsti od njegove podatne životne esencije počnu sljepljivati.
- Kovač
- Sol (cvijet soli)
- Papar (mješavina crnog i crvenog)
- Ekstra djevičansko maslinovo ulje