JK Jugo je u Malome Lošinju ugostilo PH za klasu Optimist, a tim povodom popričali smo s predsjednikom kluba Vedranom Kabalinom.
Jedriličarski klub Jugo s Maloga Lošinja bilo je domaćin Otvorenog prvenstva Hrvatske za klasu Optimist na kojemu je nastupilo 219 natjecatelja. JK Jugo inače u ovome terminu organizira regatu optimista Kup Lošinja.
Ove godine taj klub bio je uz to domaćin državnog prvenstva i Kupa Hrvastke u klasi Optimist. Bila je najmasovnija i najvažnija regata u 75 – godišnjoj povijesti tog Lošinjskog jedriličarskog kolektiva.
Na Otvorenom prvenstvu Hrvatske najbolji je bio jedriličar Labuda Bepo Duplančić. Drugi je bio Juraj Lencović (Galeb, Kostrena), a treći Tommaso Ferluga (Pitas Julia). U ženskoj konkurenciji najbolje su bile Nina Marušić (Split), Vita Erceg (Opatija) i Guia Legisa (SVBG Trst).
U konkurenciji jedriličara do 12 godina medalje su osvojili: Teo Lolić (Labud), Albert Lebinac (Galeb) i Branko Muštra (Split). A u konkurenciji djevojčica: Rita Lukarić (Val Crikvenica), Beatrice Marassi (Sirena, Trst) i Ana Perušić (Galeb).
Nakon regate na Lošinju proglašeni su i pobjednici Kupa Hrvatske. To su u muškoj konkurenciji: Bepo Duplančić, Zoran Jakić i Maro Uroda. A u ženskoj: Tanja Ozretić, Nina Marušić, Valentina Jakić.
Spomenimo i da su kadeti Labuda ekipni pobjednici regate 25. Kup Lošinja. Mladi Labudaši u Split su ponijeli prijelazni pokal koji dodjeluje organizator regate.
Kako smo već u uvodu spomenuli, PH za klasu Optimist bila je najveća regata koju je organizirao jedriličarski klub Jugo. Tim povodom popričali smo s Vedranom Kabalinom, predsjednikom toga kluba i predsjednikom organizacijskog odbora regate.
Vedrane, kako je bilo na regati?
Jugo je prvi puta u povijesti dobilo organizaciju jedne ovakve velike regate. Bilo je 219 prijavljenih natjecatelja, a dosad smo na našoj tradicionalnoj regati Kup Lošinja znali imati oko 150 jedriličara. Kada jedan mali klub kao što je naš dobije organizaciju državnog prvenstva, onda svi zapnu i posebno se potrude. I uspjeli smo! Imali smo jedriličare iz osam zemalja: Hrvatske, Slovenije, Italije, Poljske, Mađarske, Latvije, Srbije i Švicarske. Moram kazati da smo imali jako puno sreće s vjetrom i s vremenom. Sreća valjda prati hrabre. Na Lošinju u ovo doba godine zna puhati jako jugo, a da je bilo juga, našli bi se u popriličnim problemima, jer uvala Čikata u kojoj držimo brodove otvorena je na taj vjetar.
Kakvi su bili uvjeti?
Regata je trajala četiri dana, od četvrtka do nedjelje. U četvrtak smo malo čekali na vjetar jer je bila bonaca, a popodne je zapuhao zapadnjak od 7-8 čvorova. To je zapravo bio dan s najslabijim vjetrom. Ali ti uvjeti dobro su nam poslužili za zagrijavanje, da se organizacijski i regatni odbor malo poslože na moru i da vidimo kako će funkcionirati ulazi tih 220 barki u more. Jer ulazili su samo na jednoj plaži. Puštali smo grupu po grupu i to je dobro funkcioniralo. Taj prvi dan odradili smo jedan plov.
Što je bilo ostalih dana regate?
Drugi dan smo isto malo čekali na vjetar, a iza podneva je zapuhao lijepi maestral. Ustvari sjeverozapadnjak, kojega je bilo sve do kasno popodne. Vratili smo se u sumrak na obalu, jer smo htjeli odraditi tri plova i završiti s kvalifikacijskim dijelom programa. Jedrilo se u tri grupe i nakon dva dana imali smo dovoljan broj plovova da Optimiste podijelimo u zlatnu, srebrnu i brončanu grupu. Tada smo već bili mirniji, jer odradili smo dovoljno jedrenja da regata bude valjana. U subotu smo odradili još četiri plova za zlatnu i srebrnu skupinu, a brončana je odradila tri plova. Jedrilo se po tramontani od 14 čvorova, a uvjeti su bili fantastični, jer je vjetar bio stabilnog smjera. Pomoglo nam je i što je na startu bio kontra-kurenat pa optimisti nisu previše išli preko linije.
Da li se jedrilo i zadnjega dana regate?
U nedjelju je bio nestabilan vjetar. Izašli smo na more već u deset ujutro i pokušali dati start po tramontani od 15-ak čvorova, ali vjetar je izdušio pa smo prekinuli regatu. Vjetar je onda okrenuo za 180 stupnjeva i zapuhalo je jugo. Namjestili smo polje i pokušali još jednom, ali vjetar je opet pao pa smo poslali klince na kraj. No, odradili smo sve skupa osam plovova pa je regata bila uspješna.
JK Jugo je tako uspješno organiziralo PH za klasu Optimist. Planirate li se uskoro uhvatiti organizacije još nekih regata toga ranga?
S ovom regatom dokazali smo sebi i drugima da smo sposobni organizirati velika natjecanja na Lošinju i već dogodine se planiramo kandidirati za državno prvenstvo u nekoj drugoj klasi. Uskoro ćemo o tome prodiskutirati na sastanku uprave kluba, jer moramo iskoristiti ovaj dobar osjećaj koji nas sada drži. Puni smo entuzijazma i željeli bi već dogodine ugostiti neku regatu, ali ipak s nešto manjim brojem brodova. Htio bih inače pohvaliti volontere koji su nam pomogli u organizaciji, a i Lošinjane koji su nam posudili svoje brodove.
Je li na PH za klasu Optimist bilo jedriličara iz JK Jugo? I koje sve jedriličare imate u klubu?
Na ovoj regati jedrila su dva naša optimista koja su završila u brončanoj skupini. To su mali klinci, koji tek počinju u klasi. Inače u klubu imamo šest optimista, četiri u školici jedrenja i dvojicu koja su aktivna po regatama. Imamo i sedam laseraša, tri u klasi ILCA 4 i četiri u klasi ILCA 6. Grigor Pettener nam je sada bio na Svjetskom prvenstvu u klasi ILCA 4 i bio je 19. Tu su i braća Spišić, Dorotea i Patrik, koji jedre po europskim prvenstvima i u Europa Cupu u laserima. Tako da za jedan mali klub s Lošinja imamo više nego dobre natjecatelje i rezultate. I jako smo ponosni na to.
Kakav je status jedrenja na Lošinju. I s kojim problemima se JK Jugo susreće?
Imamo probleme kao i svi drugi klubovi, malo s novcima, malo s opremom i malo s trenerima. Mi smo na otoku pa naprosto fali ljudi. Ali ovo prvenstvo koje smo uspješno organizirali baš nam je dalo lijep vjetar u leđa. Dobili smo izvrsne povratne informacije od svih koji su došli na Lošinj. Od trenera, preko roditelja do klinaca. Lošinj je otok i daleko je, teško je doći ovdje, ali kada se potrefe ovako dobri uvjeti – ne može biti loše. Inače, Lošinj je na otvorenom moru i zaista nam je puno pomoglo što su nas na ovom PH vremenski uvjeti pomazili. Pogotovo jer je bila regata za male optimiste.
Gdje ste smjestili tako veliku flotu?
Što se pratećih brodova i gumenjaka tiče, sve smo ih smjestili na Čikat i na rivu po pontonima. Mi smo dosad na našim regatama optimista znali imati po 150-160 brodova pa nam nije bio prevelik problem smjestiti dodatnih 50 ili 60. Čikat je velika uvala s puno zelenih površina pa smo sve Optimiste tamo smjestili. Spojili smo nekoliko crijeva s vodom i razvukli ih po Čikatu. Vrijeme izlaska na more za cijelu flotu bilo je oko sat vremena, tako da je to vrlo dobro funkcioniralo.
Tko je vodio regatu? I kako ste zadovoljni cijelom organizacijom?
Šef regatnog odbora bio je Alen Kustić, koji je iznimno iskusan i staložen. I vrlo precizan. Kusta je fantastično postavljao polja, tako da nikada nije bilo favoriziranih strana. S tim njegovim iskustvom i znanjem nama ostalima u organizaciji sve je bilo puno lakše. Samo smo slušali što je on govorio, znajući da neće biti nikakve greške. A svečano otvaranje regate bilo je u hotelu Bellevue. Na otvaranje su došli zamjenica župna PGŽ Marina Medarić, Gradonačelnica Ana Kučić i direktor TZ Malog Lošinja Dalibor Cvitković. Prvi puta smo na nekoj našoj regati u Malom Lošinju imali službeno otvaranje i to u baš otmjenom ambijentu. Drago mi je da su klinci imali priliku osjetiti tu atmosferu.
