Mini Globe Race: Samci sporo napreduju na mamutskoj etapi do otoka Fiji

U tijeku je druga etapa regate Mini Globe Race, koja samce vodi 7,200 milja dugom rutom od Paname do otoka Fiji. Savladali su Doldrumse i uhvatili povoljne trgovačke vjetrove.

13 samaca koji jedre oko svijeta na brodovima od 5,80 metara u sklopu regate Mini Globe Race polako napreduju prostranstvima Tihog oceana. Etapa je startala 25. ožujka iz sunčane Balboe u Panami, a svi samci nisu krenuli istovremeno.

Britanski skiper Keri Harris tijekom prve etape doživio je knockdown i kabinu mu je  poplavilo 600 litara mora. Stradala mu je sva elektronika, izgubio je solarne panele, uništen mu je windvane, a madraci su bili natopljeni morem. Popravci i saniranje štete zadržali su ga u Panami dodatnih 12 sati.

Start s motorom zbog opasnosti od teretnih brodova

Na startu nije bio ni australski tim u kojem su otac i sin Mike i John Blenkinsop. Oni su čekali avionsku isporuku opreme koja je nastradala u prvoj etapi te se startali čak 17 dana nakon ostatka flote. Kada su krenuli, ostali samci već su im odmakli oko 2,000 milja. Pravila regate Mini Globe Race dopuštaju startanje s odgodom, ako samci za to imaju opravdan razlog.

Startna linija bila je postavljena istočno od vrlo prometnog i za jedrilice od 5,80 metara opasnog ulaska u panamski kanal. Zbog preslabog vjetra, organizatori su dopustili korištenje električnih vanbrodskih motora na startu. Tako je izbjegnuta opasnost od bliskog susreta brodića klase Globe 580 s velikim teretnim brodovima.

Prva tri dana druge etape regate Mini Globe Race jedrila su se po izvrsnim uvjetima. Samci su napredovali prema jugozapadu s povoljnim vjetrom od 10 do 15 čvorova. Lijepo im je pomagao i kurenat od 2 do 3 čvora. Tih prvih dana jedrilo se brzinama od 7 do 8 čvorova i činilo se da je put prema prvoj prolaznoj točki na otoku Marquesas krenuo izvrsno. Ali, Tihi ocean nosio je mnoge izazove.

Trupci opasni kao sante leda

U brifingu prije druge etape, organizator Don McIntyre upozorio je jedriličare na veliku količinu drvenih trupaca u moru i drugog otpada uz obalu Paname. O čemu je govorio, postalo je jasno već drugoga dana, jer većina jedriličara doživjela je bliske susrete s trupcima.

Neki su bili dulji od 12 metara i imali promjer od 60 centimetara. Australac Dan Turner na brodu Immortal Game udario je u jedan u moru. Morao je spustiti spinaker, stati, upaliti motor i krenuti unazad kako bi se oslobodio. Adam Waugh na jedrilici Little Wren također je imao bliski susret s trupcem veličine njegovog broda. A Ertan Beskardes na jedrilici Trekka prijavio je dva udarca u jednome danu.

• Poput santi leda su. Većim dijelom su pod morem i gotovo su nevidljivi sve do trenutka kada se nađeš iznad njih. A onda je već kasno – notirao je Beskardes.

Ptice se udomaćile na brodovima

Nijemac Christian Sauer na brodu Argo najgore je prošao. Jak udarac o balvan skinuo mu je boju s kobilice i trupa te potpuno zaustavio njegov brod. No, trup mu nije probijen i mogao je nastaviti s regatom.

Osim balvana, samci su u prvim danima druge etape susretali i razne životinje. Kit od 12-ak metara izronio je tako iza krme broda Little Wren, prilično uplašivši kormilara. A na gotovo sve jedrilice sletjele su i nastanile se ptice Boobies. Omiljene pozicije na brodu su im solarni paneli i baštuni. Ptice su se udomaćile na brodovima i ne bi se dale ometati ni dok su samci mijenjali jedra.

• Kada im priđem, te ptičice samo bulje u mene, kao da sam ja uljez na brodu. Vidio sam uz to nekoliko kitova, a dupini su uobičajena pojava. Svako malo pojavi se i neka velika kornjača – kazao je Renaud Stitelmann s jedrilice Capucinette.

Bonace i kontrakurenti

Flota je solidnim brzinama napredovala sve do 1. travnja, kada su stigli do zloglasne intertropske konvergencijske zone – Doldrumsa.

Temperature su se tada počele penjati do 40° C. Brodovi više nisu jedrili, nego plutali, a skiperi se konstantno borili s kuntrakurentima. Neki su čak bilježili negativne dnevne prosjeke, vraćajući se unatrag.

Vjetra danima gotovo da nije bilo, a svaki dašak zahtijevao je trenutnu akciju. Renaud Stitelmann pokazao je tih dana da nije slučajno pobijedio na prvoj etapi. Majstorski je koristio svaki dašak vjetra i napredovao brže od drugih jedriličara. Neki drugi samci, poput Dana Turnera, satima su ručno kormilarili kako bi održali idealan kurs i tako barem malo pobjegli konkurentima.

Hvatanje svakog refula

Dnevni prosjeci značajno su pali. Samci više nisu prelazili oko 120 milja dnevno, nego samo 20, ili čak manje od toga. Jedriličari su pritom stalno mijenjali jedra, kako bi uhvatili svaki oskudni refulić koji bi se pojavio.

• Isprobao sam sve moguće kombinacije jedara. A kada bih promijenio jedra i sjeo, vjetar bi okrenuo. Onda je sve trebao raditi ispočetka. I tako stalno, danima. Bilo je vrlo iscrpljujuće, fizički i psihički – kazala je Jasmine Harrison.

Prelazak ekvatora napokon je donio olakšanje što se tiče vjetra, ali nekim samcima i nove probleme. Christian Sauer na jedrilici Argo zaradio je ozbiljnu infekciju kože na rukama, koljenima i tijelu. Nakon konzultacija, na preporuku dežurnog medicinskog tima regate, odlučio je pristati na Galapagosu. Tamo je zastao 24 sata, otišao kod doktora te uzeo lijekove i dodatne zavoje.

• Antibiotici djeluju i situacija se popravlja. Ali klečanje u brodu od 19 sati trenutno je prava agonija – kazao je Christian Sauer nakon povratka na more.

Redukcije struje i vode

Gary Swindail na brodu Question 2 odlučio je jedriti riskantnom sjevernom rutom, poviše Galapagosa. To se prvo isplatilo, jer imao je izvrsnu brzinu. No, nakon toga upao je u područje s jakim kurentima, koji su ga počeli vuči sjeverozapadno, prema Havajima. Tu je izgubio dosta vremena i našao se u nepovoljnoj situaciji u odnosu na ostale.

Mini Globe Race nosi i mnoge ne tako uobičajene izazove. Samci tako imaju restrikcije vezane uz upotrebu struje, odnosno elektronike. Na brodovima Globe 580 dozvoljeni su samo solari od 200 watta i baterije od 200 ampersati pa su pražnjenja baterija česta.

• Globe 580 jedrilice dizajnirane su da jedre uz pomoć windvanea, da budu jednostavne i pouzdane. Neki samci na regati troše puno struje jer imaju velike ekrane i koriste Starlink Mini. To je svakako vrlo koristan alat, ali jedriličari moraju znati da imaju ograničenja. I moraju sami procijeniti što će i koliko od elektroničkih i komunikacijskih pomagala koristiti – kazao je direktor regate Don McIntyre.

Renaud opet predvodi flotu

Nekim samcima problem su i zalihe vode. Na brodove od 5,80 metara koji idu na 45 dana dugu navigaciju ne stane ništa suvišno pa svi paze i koliko će vode ponijeti. Australac Dan Turner tako je kazao:

• Prvih dana regate pio sam 5 litara vode dnevno, a onda sam shvatio da se moram disciplinirati. Kada se znojiš, makar ništa ne radio, presudno je hidratizirati se. Ali onda se moraš pomiriti s činjenicom da ne smiješ piti koliko ti organizam traži. Srećom, u Doldrumsima je bilo dosta kiše koju smo mogli uhvatiti i obnoviti tako zalihe.

Vodeći samci dohvatili su jugoistočne trgovačke vjetrove i sada napreduju lijepim brzinama. Ponovno su u fazi kada su presudne mudre taktičke odluke. U vodstvu je trenutno pobjednik prve etape Renaud na jedrilici Capucinette.

Trenutno je na petoj paraleli, a dnevno prelazi oko 135 milja. Samci do zaustavne točke na otoku Marquesas imaju još oko 2,700 milja. Na tom otoku će ostati osam dana, kako bi obavili popravke i obnovili zalihe. Nakon toga čeka ih još 3,000 milja do cilja druge etape regate Mini Globe Race na otoku Fiji.

Keri Harris se tijekom druge etape morao penjati na jarbol. Kako je to prošlo, možete vidjeti u videu.