Rudarska zona Sperrgebiet, zona na krajnjem jugozapadu Namibije, poznata je po dijamantima. Ali 2008. godine iz pijeska je izronilo nešto daleko rjeđe. Tijekom rutinskog iskopa rudari su naišli na drvo, metal i predmete koji nisu pripadali modernom dobu. Pozvani arheolog Dieter Noli ubrzo je zaključio da pred sobom ima brodski trup star gotovo pet stoljeća. Pokazalo se da je riječ o izvanredno očuvanom brodolomu, uklopljenom među dine kao u prirodni sef. Arheološki nalazi jasno ukazuju da se radi o slavnom portugalskom jedrenjaku Bom Jesus – brodu nestalom 1533. na putu prema Indiji. „Nau“ (portugalski: nau, ponekad i „nau do trato“) naziv je za veliki portugalski jedrenjak iz 15. i 16. stoljeća, tipičan za vrijeme velikih geografskih otkrića.
Posljednja plovidba
Bom Jesus isplovio je iz Lisabona početkom ožujka 1533. u sastavu Pereirine flote od sedam brodova. Nakon prolaska rta Dobre nade, brod je zahvatila jaka oluja i povukla ga prema namibijskoj obali. Prema rekonstrukciji događaja, udario je u podvodnu stijenu, nagnuo se, nasukao i tako počeo raspadati. Težak dio oplate pao je na kapetanovu škrinju, a upravo je urušena konstrukcija sačuvala zlatnike od rasipanja.
Teret koji svjedoči o rutama 16. stoljeća
Među nalazima ističe se oko 2.000 zlatnih kovanica iz Portugala i Španjolske. Zatim otprilike 44.000 funti bakrenih ingota (komadi čistog bakra oblikovani u standardizirane blokove radi lakšeg transporta i skladištenja) te veća količina bjelokosti. Ona ukazuje da je brod prethodno pristao na zapadnoafričkoj obali.
Pronađeni su i navigacijski instrumenti, brončano posuđe, topovske kugle, oružje, kao i neuobičajeno oblikovana mušketa, puška dizajnirana da se oslanja o obraz prilikom nišanjenja. Dobar dio drvenih elemenata očuvan je zahvaljujući dvjema okolnostima: zabranjena zona rudnika desetljećima je ograničavala pristup ljudima, a velike količine bakra u teretu stvarale su uvjete u tlu koji su sprječavali razvoj organizama koji bi inače razgradili drvo.
Rad na nalazištu i značaj otkrića
Nakon početnog otkrića, u istraživanje su uključeni Bruno Werz te portugalski stručnjaci Francisco Alves i Miguel Aleluia, koji su dokumentirali dio sačuvanih brodskih elemenata. Iako balastni nanos nije izmjeren, jasno je da se radi o karakterističnom nasipu oblutaka kakav je uobičajen za portugalske oceanske naue. Nalaz brodoloma iz ovog razdoblja izuzetno je rijedak — osobito u stanju koje omogućava detaljnu rekonstrukciju trgovačkih ruta, brodske konstrukcije i opreme. Bom Jesus je jedan od ključnih materijalnih dokaza portugalskog pomorskog širenja u ranoj fazi Velikih geografskih otkrića.
Konzervacija i budućnost
Nalazi su danas pod kontroliranim uvjetima unutar rudarskog kompleksa gdje se čuvaju u vlažnom okruženju koje sprječava naglo propadanje. Kako se radi o brodu Portugalske krune, on pravno pripada Portugalu, no vlada u Lisabonu pristala je da se nalazi zadrže u Namibiji. Gesta je u arheološkim krugovima primljena s velikim poštovanjem. Sve su glasnije inicijative da se u Namibiji osnuje muzej posvećen Bom Jesusu i drugim brodolomima regije. Takva bi institucija omogućila da se jedna izuzetna priča iz doba ranog globalnog pomorskog prometa napokon predstavi javnosti. Nakon što se pola tisućljeća skrivala ispod slojeva pijeska.
