Šolta je otok o kojem većina nautičara – osim splitskih, kaštelanskih i trogirskih te onih koji svoje brodove drže u tamošnjim marinama – u pravilu zna vrlo malo. Tome pridonosi njezin položaj blizu kopna, ali i činjenica da su sve naseljene uvale, osim Maslinice, okrenute prema Splitu. Osim toga, život se sve do ne tako davnih godina odvijao ponajprije u četiri velika naselja u unutrašnjosti. Ovaj vodič za nautičare kroz Šoltu, jedan od najljepših i najzanimljivijih jadranskih otoka, pokušava ispraviti upravo to.
Ipak, posljednjih desetak godina mnogo se toga promijenilo. Izgrađena je marina Martinis Marchi i baštinskihotel kojemu pripada, zajedno sa svim pratećim sadržajima. Šolta je tako u Maslinici napokon dobila modernu nautičku infrastrukturu. Tik uz nju nalazi se uvala Šešula – izvrsno sidrište – te mali arhipelag od šest otoka i otočića ispred nje. Radi toga zapadna obala otoka danas sve više privlači nautičare, pa i one u uzobalnoj plovidbi Jadranom. Tekst Šolta – vodič za nautičare sve to, pa i više opisuje.
Maslinica
Premda je ovo mjesto poprilično promijenilo lice i od uspavane ribarske luke postalo živ turistički porat, to se dogodilo na način kojemu se, barem gledajući s mora, teško može nešto zamjeriti.
Kad u njega uplovite, osobito prvi put, odmah će vam u oči upasti izvrsno obnovljen barokni dvorac obitelji Martinis Marchi. Pretvoren u luksuzni heritage hotel HL. Ispred njega smještena je krasna mala marina oblikovana poput amfiteatra. Restoran dvorca vrlo uspješno integrira lokalnu kuhinju kao temelj ponude, ali i fine dining pristup. Kako i priliči takvu mjestu, tu je i vinski podrum s izvrsnim izborom vrhunskih vina.
Sve se to dogodilo ponajviše zaslugom Hartmuta Lademachera, njemačkog poslovnog čovjeka i investitora zaljubljenog u Jadran i Maslinicu.
Kažu da se uspjeh u poslu najlakše mjeri kvalitetom suradnika koje izabereš. A ništa od ovoga što se oko Martinis Marchija događa ne bi bilo moguće bez domaće ekipe koja o projektu već godinama vodi brigu. Ivan Kuret zadužen je za poslovanje i razvoj novih projekata. Alen Mančev chef je restorana, Frane Cecić Acosta kapetan marine, a Tihana Mravak Sivić voditeljica hotela. Svi su oni svoje znanje i srce posvetili Martinis Marchiju i upravo to ovom prostoru daje dodatnu vrijednost. Maslinica je tako dobila nove sadržaje i goste kakve nije mogla ni sanjati.
Obnova, panulaši i restorani
Dobar primjer zlata vrijedi pa su obnova dvorca i dolazak nautičara potaknuli i druge. Po uzoru na dvorac vrlo kvalitetno je obnovljeno još nekoliko starih kuća. Uz postojeće otvorene su i nove konobe i restorani pa svatko može pronaći nešto prema vlastitom ukusu i dubini džepa. Doduše, teško bih mogao kazati da me većina onih u kojima smo posljednjih godina jeli oduševila. Ali ako bih ipak nekoga preporučio, bili bi to mala konoba Šešula tik uz more i Šišmiš iznad Šešule. Razvikani Šampjer nas je razočarao svojim pokušajima fine dininga i neuvjerljivo pripremljenim jelima.
Maslinica je mjesto u koje se nije teško zaljubiti na prvi pogled. Mala ribarska luka, čuvena po vrsnim panulašima, kuće raspoređene u nekoliko redova oko uvale i gusta borova šuma s južne strane stvaraju skladan ambijent. Čitava sjeverna obala luke te posljednjih šezdesetak metara s južne strane plitki su i namijenjeni vezivanju domaćih barki. Taj slikoviti dio luke, u koji izjutra uplovljavaju ribari s ulovom, često i kakvim kapitalcem, skladno se nadopunjuje s onim jahtaškim i mondenim. Sve nekako miriše po otoku pa kad isplovimo, zove da se opet vratimo.
Otočići i Šešula
Sedam otočića rasutih ispred Maslinice – Stipanska, Balkun, Saskinja, Polebrnjak, Grmej, Radula i Kamičić (koji je više hrid nego otok) – idealni su za cjelodnevno sidrenje. Svi su nenastanjeni i uglavnom obrasli makijom, a ponegdje se nađe i koji bor povijen od bure. Samo su Saskinja i jugoistočna obala Polebrnjaka obrasle šumom.
Između ta dva otoka najljepše je sidriti. Kristalno čisto more, pijesak i trava na dnu te kamene ploče uz obalu stvaraju ugođaj kakav se očekuje u kakvoj laguni. Ovaj mali arhipelag ujedno je i poznato ribolovno područje.
Šešula, jedna od ljepših jadranskih uvala, gotovo pola milje uvukla se u kopno i to još vijugavo. Onima koji u njoj usidre pružit će dobru zaštitu od svih vjetrova, osim zapadnih, osobito tijekom neverina. Ako ste dobro usidreni, nema razloga za strah, ali događalo se da oni neoprezni završe na sikama jer je uvala u unutrašnjem dijelu razmjerno uska.
Već nekoliko godina u uvali se planira gradnja manje marine s oko sedamdesetak vezova, primjerene prostoru. Koncesiju je dobila ista tvrtka koja je obnovila dvorac i sagradila marinu u Maslinici, što je svojevrsna garancija kvalitete. U međuvremenu nije rijetkost da se tu zatekne i više od četrdeset brodova na sidru.
Ako Šoltu promatramo kao vodič za nautičare, tada se jasno izdvajaju tri ključne cjeline: zapadna obala s Maslinicom, razvedena sjeverna strana i surovija, ali iznimno zanimljiva južna obala.
Sjevernom obalom
U vrijeme kada je moderna nautika bila tek u povojima, zaljevi i luke sjeverne šoltanske obale bili su najčešći cilj svih koji su ovdje plovili iz gušta. U Rogač, Stomorsku i naročito razgranatu uvalu Nečujam sredinom ljeta preseljavali bi se brojni Splićani, Kaštelani i Trogirani.
Stizali su brodicama s kabinom, malim jedrilicama, ali i ponekim krstašem, prenoseći sa sobom ugođaj svojih matičnih lučica. Danas i u te luke stižu flotile Sunsaila, posade unajmljenih katamarana i jedrilica te moderne motorne jahte, pa ih s pravom možemo nazvati nautičkim hot-spotovima. Onima koji su nekad ovdje prevladavali ostali su komunalni vezovi u dnu porta ili manja naselja i uvale poput Krušice Gornje i Donje.
Rogač
Drugi po veličini razvedeni zaljev na ovoj strani otoka najvažniji je po svom prometnom značaju. U jednom od njegovih krakova nalazi se trajektni pristan, kao i najveća šoltanska riva na kojoj je i jedina benzinska crpka za nautičare na otoku.
Dublje u dobro zaštićenoj uvali obnovljena je riva uz koju se sa sjeverne strane nalazi nekoliko vezova za nautičare o kojima brine lučka uprava. Nastavljaju se komunalni vezovi, dok rivu s južne strane uvale koriste lokalno ribolovno društvo Koralj i čarter-kompanija Sailing Europe. Tu se, kad ima mjesta, vežu i nautičari u prolazu.
Ako u Rogaču ne uspijemo pronaći vez na nekoj od riva, uvijek se možemo usidriti u južnom ili zapadnim krakovima zaljeva.
Mjesto se sve više izgrađuje, a u njemu je nekoliko gostionica, kafića i trgovina. Najpopularniji je restoran Pasarela, u kojem se često može pronaći dobra riba.
Luka Nečujam
Svega pola milje istočno od Rogača nalazi se luka Nečujam, najveća na Šolti. Gotovo milju uvučena u kopno, razgranata je u sedam većih ili manjih krakova. Njezine uvale među omiljenim su sidrištima Splićana već punih sedamnaest stoljeća.
U uvali Piškera rimski je car Dioklecijan imao ribnjak u kojem su se za njega čuvale najbolje ribe, pa su vjerojatno i njegovi ribari ovdje znali provesti noć. Zid kojim je ribnjak bio ograđen i danas je vidljiv u moru. Označen je plutačama, a kroz njega vodi nekoliko metara širok prolaz. U ribnjaku se riba nije uzgajala, nego čuvala nakon ulova. Arheološki nalazi upućuju i na proizvodnju garuma – ribljeg umaka kojim su se Rimljani rado sladili. Stoljećima kasnije ovdje su posjede imali splitski plemići, koji su vrijeme provodili u ladanju, ali i u svojevrsnoj osami.
Gdje usidriti u Nečujmu
Od te idile danas nije mnogo ostalo jer se u Nečujmu previše i često bez jasnog reda gradilo. Kao klasično dalmatinsko mjesto zapravo i ne postoji – nema pjacete, nema trga s crkvom, nema pravog porta. Razvio se kao tipično vikendaško i turističko naselje, osobito u istočnom dijelu. Iako ima i lijepih vila, za velik dio gradnje teško je naći pohvalu. Centar naselja nalazi se južnije, u uvali Supetar koja završava plažom. Iznad nje smješteno je veliko i arhitektonski ne osobito uspješno turističko naselje.
Ipak, dođete li u ovu luku brodom, u njoj se i dalje može uživati. Dobro je zaštićena od svih vjetrova, osim bure. Sidri se gotovo posvuda, najčešće uz južnu i zapadnu obalu – sidrom na pramcu i krmom vezanom za kraj. Najčešće se to radi u krakovima Maslinica, Podkamenica i Šumpjevina te u vanjskom dijelu Piškere. Postavljene su i bove u uvali Supetar, podno istočnog rta Rat.
Stomorska
Stomorska je najstarije naselje na obali otoka, nastalo u 17. stoljeću. Smještena je podno svetišta Gospe od Stomorije, gdje se u ranom srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan, a vjerojatno i naselje. Razvila se kao luka obližnjeg Gornjeg Sela.
Odavde se jedrenjacima prevozilo vapno, kojim su se bavili stanovnici unutrašnjosti, a kasnije su se razvili i pomorstvo i ribarstvo. Kada sam ovamo počeo dolaziti prije mnogo godina, bila je to ljupka luka, pomalo nalik Maslinici. S vremenom se, međutim, poprilično izgradila i izgubila dio nekadašnjeg šarma.
Najstariji dio mjesta nalazi se uz istočnu obalu uvale, koja se gotovo petsto metara uvlači prema jugu. Njezin sjeverozapadni dio otvoren je buri i istočnim vjetrovima, no južni dio, dodatno zaštićen nasutim valobranom, siguran je po svakom vjetru.
Stara kamena riva, kuće uz nju i dvadesetak uređenih vezova nekada su bili dovoljni svim jedrilicama i jahtama koje bi ovdje uplovile. Danas, osobito u sezoni, često ih nedostaje.
Povećanom broju nautičara i turista prilagodila se i ponuda pa se uz obalu nalazi niz gostionica, konoba, pizzerija i kafića. Nekad smo rado jeli u Neveri, a ove godine preporučen nam je bio Volat. Nažalost, osim lijepog štekata uz more, ono što je stiglo na stol nije bilo za posebnu pohvalu. No, pronađete li vez na rivi, uvijek se možete osloniti i na brodsku kuhinju.
U težačkim dvorima
Šolta ima i svoje kopneno lice i, kad se već do nje doplovi, valja barem malo odškrinuti i ta vrata. Učinit ćemo to i mi makar je ovo vodič za nauitičare. Vežete li u Maslinici, Rogaču ili Stomorskoj, do naselja u unutrašnjosti možete stići i lokalnom autobusnom linijom. Ugodnije i udobnije, ali i skuplje, jest naručiti taxi, a posjećujete li vinare, nerijetko će i oni doći po vas.
Grohote, Gornje, Srednje i Donje Selo smješteni su na rubovima plodnog Srednjeg i Gornjeg polja, od kojih su njihovi žitelji nekoć živjeli. U blizini su i luke preko kojih su komunicirali s kopnom. Ta su mjesta znatno starija od obalnih naselja i život ih ni danas nije napustio.
Gospodarstva uz polja postojala su još u rimsko doba, iako materijalnih ostataka nema mnogo jer je većina nalaza završila u Arheološkom muzeju u Splitu. Danas su zanimljiva ponajprije zbog ambijenta – težačke i gospodske gradnje iz vremena mletačke vladavine. Te procvata vinarstva u drugoj polovici 19. stoljeća, sve do pojave filoksere 1914. godine.
Grohote
Grohote, najveće mjesto i otočki centar, upravo su u tom razdoblju dobile današnji izgled. Zbog stalne opasnosti od Turaka grade se kašteli plemićkih obitelji, a težačke kuće i dvori ograđuju kamenim zidovima. I danas su sačuvana unutarnja dvorišta, povezane kuće i uske kamene uličice. Malo gdje se može vidjeti toliko grubo klesanog kamena, ali i skladnih arhitektonskih elemenata poput balatura, volata, skalinada i kamenih krovova.
Zanimljiva je i povijest Gornjeg Sela, osamljenog otočkog naselja na obroncima vrha Vela straža i na rubu Gornjeg polja. U antičko i srednjovjekovno doba nalazilo se na prostoru današnjeg svetišta Gospe od Stomorije i Starina, no zbog opasnosti s mora stanovnici su ga preselili na sigurniju lokaciju.
Maslinarstvo i ulje
U tim se mjestima osim ugođaja sačuvalo i mnogo od tradicionalnog načina života. Šoltansko maslinovo ulje među poznatijima je u Dalmaciji, a proizvodi se uglavnom od sorti šoltanka (levantinka) i oblica.
Šoltansko ulje koje uobičajeno pobire mnoge nagrade može se kupiti i naći u gotovo svim restoranima, a mnogi maslinari primit će vas u svojim konobama. Želite li saznati više, vrijedi posjetiti Olynthia Naturu u Gornjem Selu – njihovu uljaru, mali bar ili maslinike. Organiziraju i prijevoz od obale do sela.
Vinogradarstvo i dobričić
Vinogradarstvo je na otoku bilo gotovo nestalo – u jednom trenutku vinogradi su se sveli na svega dvahektara. No, posljednjih godina događa se ozbiljan zaokret.
Šolta je bila poznata po dobričiću, staroj autohtonoj sorti izražene boje i voćne arome, snažnih tanina. Zajedno s crljenkom kaštelanskim roditelj je plavca malog, najpoznatije naše sorte.
Ipak, kako su nestajali težaci i zapuštali se vinogradi nestajao je i dobričić i tko zna što bi se dogodilo da jedan od rijetkih vinogradara, Vicko Kaštelanac nije odlučio okrenuti tok rijeke uzvodno. Najprije je zasadio nove trsove u vlastitom vinogradu, a zatim godinama uvjeravao druge vinogradare da učine isto. Nije išlo lako, bilo je tu mnogo truda, razgovora, analiza i zagovora ali trud se isplatio. Dobričić se ponovno proširio otokom i dobio oznaku vrhunskog vina.
Posjetite li njegov Agroturizam Kaštelanac u Gornjem Selu, Vicko kao živa enciklopedija ruralne Šolte ispričat će vam sve o dobričiću, maslinarstvu – jer on je i ugledan maslinar. U dvoru pred kućom i konobi može se uz zalogaj probati njegovo vino i ulje. Dobričić se može kušati i kod Karla Balića i Tomislava Purtića Marinca u Srednjem Selu, Vicka Burice u Grohotama, obitelji Jakupčević u Gornjem Selu.
Riječ je o OPG-ovima koji nude i jednostavna jela te uz dobričić uzgajaju i druge sorte poput pošipa.
Za konkretniji obrok vrijedi svratiti u konobe Momćin dvor i Štandarac.
Novi vinarski projekti
Da bi se vinogradarstvo u potpunosti vratilo na otok, trebalo je pokrenuti i veće projekte. Započelo je još prije dvanaest godina na terenima iznad uvale Poganica. Tamo je Robert Kalebić zasadio čak 140 tisuća trsova različitih sorti – dobričića, plavca, crljenka, pošipa, merlota i drugih. Vinograd je već u punom rodu, a vina se prodaju pod etiketom Dom Kalebić. Uz vinograde zasađene su i masline. Lijepi pogled na taj posjed pruža se plovite li uz južnu obalu otoka.
Velik projekt pokrenuo je i kanadski poduzetnik Robert Young. Zajedno sa suprugom Aidom pokrenuo je jedan od najintrigantnijih i najambicioznijih vinskih projekata u Hrvatskoj.
Uvjereni u ogroman potencijal ovdašnjih sorti i terroira odmah su zaigrali na veliko. Od početka su poklonili puno povjerenje Slavenu i Ivoni Jeličić, iskusnim enologu i enologinji sa zavidnim postignućima u brizi o grožđu, vinarijama i stvaranju najboljih mogućih vina. Preuzeli su garažni brend Markus u čijoj je kreaciji Ivona sudjelovala. Sagradili su modernu vinariju u Kaštelima gdje su kupili i mali vinograd Zinfandela na padinama Kozjaka i otvorili vinski bar u Splitu. Već su došli do proizvodnje stotinu tisuća buteljki.
Sva ta priča zaokružuje se s tri vinograda na Šolti. Najprije su zasadili dva na južnoj obali ponad uvala Lučica i Senjska te nad nepristupačnim liticama ispod Gornjeg Sela a potom treći nad Nečujmom. Za pripremu terena upotrebljavana je suvremena tehnologija, osigurano je navodnjavanje i zaštita. Zasađeni dobričićem, babićem, pošipom, plavcem malim, grkom i još pokojom sortom odlično napreduju i uskoro će i oni samo još jedan važan kamen u mozaiku povratka Šolte vinogradarstvu.
Ako se ovaj trend nastavi, Šolta bi se mogla ozbiljno vratiti na vinsku kartu Dalmacije.
Med i pčelarstvo
Zaokružiti priču o ruralnoj Šolti može se posjetom obitelji Tvrdić u Grohotama. Goran i Nataša nastavili su obiteljsku tradiciju pčelarstva i pretvorili je u životni poziv.
Šolta je još od doba francuske uprave početkom 19. stoljeća bila poznata po iznimno kvalitetnom medu.Ponajviše zahvaljujući ružmarinu koji cvjeta dva puta godišnje. Taj med nosi naziv Olintio.
Posjet njihovom imanju uvijek je doživljaj. Teško je otići a da vam ne prenesu barem djelić nepresušne energije kojom brinu o pčelama, funkcioniranju njihovih zajednica i opstanku populacije, pa i na Šolti.
Južna obala
Sva ljetna navala nautičara na Šoltu napunila je brodicama i jahtama nekada uglavnom prazne uvale na južnoj obali otoka. Ta obala je inače strmija, surova, stijene otvorene jugu izbrazdali su valovi. Ali i na njoj je nekoliko lijepih i dubokih uvala, pretežno nenastanjenih u kojima se može sidriti kad god ne puše s juga.
Livka
Na istočnom dijelu, uz Splitska vrata, nalazi se Livka – duboko uvučena uvala, obrasla makijom. U njoj ima dovoljno mjesta za sidrenje, često uz ribarske brodove. Idealna je za one koji traže osamu i netaknutu prirodu. Otvorena je jugu, ali dobro zaštićena od ostalih vjetrova. Premda većina nautičara u prolazu plovi prema Hvaru ili Visu, nemali ih se broj ovdje zaustavi i ostane preko noći. Obično su to oni koji ne traže drugo nego osamu i divljinu. Koliko će to potrajati upitno je, jer uz nju je predviđena gradnja turističkog resorta.
Stračinska
Treća u nizu, nalik fjordu, s nekoliko kuća uz obalu. Osam stotina metara zavučena, strmih stjenovitih obala uz koje rastu borovi pri kraju se račva u dva kraka. U oba su nekada bili manji ribarski magazini, sada obnovljeni i uređeni u kućice u kojima se provodi ljeto. Odlučite li ovdje zastati, najbolje je sidro baciti na ulazu u zapadni krak. Čitava uvala je slikovita, dobro zaštićena od bure i zapadnih vjetrova.
Senjska
Između Stračinske i Senjske teško je naći zaklona. Strme se litice ruše u more, a nekoliko manjih nenastanjenih uvala otvoreno je jugu. Senjska nam pruža izvjesnu mogućnost zastajanja u obama svojim krakovima. I tu ćemo biti u gotovo posvemašnjoj pustoši jer dvije su manje kućice tek u njenu istočnom, od juga vrlo dobro zaklonjenu kraku. Ali problem je u dubinama. Svugdje su one veće od dvadeset metara osim u samim krajevima uvala.
Lučica i Jorja
Dvije mirne uvale za ljubitelje potpune tišine. Lučica je manja, dok je Jorja veća. Obje su otvorene jugu. Lučica je malo više od dvjesto pedeset metara zavučena u krševito kopno, dok je Jorja u kojoj se makija i borovi spuštaju do mora duga punih pola kilometra. U njoj su usidrene bove namijenjene izletničkim brodicama, a posljednjih par godina u jedinoj kućici u uvali povremeno je radio i restorančić.
Tatinja
Najveća i najposjećenija uvala na južnoj obali. U sezoni se ovdje može naći i dvadesetak brodova. U kopno je uvučena sedam stotina metara. Široko je otvorena put juga i račva se u tri kraka. Posred uvale je velika hrid, a dubina u prolazu između nje i obale je tri metra. Svi su dobro zaštićeni od maestrala, tramuntane i bure. U dva kraka su usidrene koncesionirane bove a u onom istočnom radi restoran Paradiso, praktično isključivo za nautičere. Dalje prema zapadu niže se još niz manjih uvala, uglavnom otvorenih prema jugu, pogodnih za kraća zaustavljanja manjim brodicama.
Šolta tako ostaje otok koji se ne otkriva odjednom, već postupno – u uvalama, susretima i pričama. Upravo zato ovaj vodič za nautičare kroz Šoltu može biti tek početak jednog puno dužeg vraćanja.
