Predsjednik JK Zenta Damir Dominović tvrdi da je prenamjenom luke Zenta napravljen opasan presedan koji bi mogao biti poguban za budućnost jedrenja u Hrvatskoj.
Krajem 2019. godine Vlada RH je usvojila Prijedlog Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko – dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja sportskih luka Zenta i Špinut. Vlada RH tada je poručila kako se usvajanjem Odluke želi spriječiti šteta na postojećoj lučkoj infrastrukturi zbog njezina neodržavanja. U dopisu Vlade RH stoji i kako se donošenjem Odluke želi osigurati red na pomorskom dobru uz istodobni nastavak i kontinuitet sportskih aktivnosti u lukama Zenta i Špinut.
Treba napomenuti da je JK Zenta desetljećima rasadnik jedriličarskih talenata, a kroz jedriličarsku školu toga kluba prošlo je nekoliko stotina djece. U tome klubu ponikao je među ostalima i naš proslavljeni olimpijac i osvajač svjetskih i europskih odličja u klasi Finn Ivan Kljaković Gašpić.
Zenta je uz to jedan od najuspješnijih klubova u povijesti radio upravljanog jedrenja u svijetu. Član Zente je tako Zvonko Jelačić, četverostruki svjetski prvak u klasi IOM što je rezultat koji nitko prije njega nije ostvario. Iz kluba Zenta je i Ante Kovačević, jedini jedriličar koji je osvajao medalje u tri različite klase radioupravljanog jedrenja.
Sveukupno, jedriličari toga splitskog kluba su osvojili 21 medalju na Svjetskim i Europskim prvenstvima od čega 7 zlata. Osvojili su i 53 medalje na PH, od čega 21 zlatne te su 22 puta bili osvajači Kupa Hrvatske. Na zadnjem SP-u za klasu IOM u Australiji svi članovi naše reprezentacije bili su iz Zente. Od Zvonka Jelačića, koji je osvojio zlato, do Bruna Marevića – najboljega juniora na prvenstvu.
Opstanak kluba Zenta sada je međutim u pitanju. O tome smo razgovarali s predsjednikom kluba Damirom Dominovićem.
ŽLU je preuzela upravljanje lukama Špinut i Zenta. Špinut je potom dobio status sportske luke, a Zenta je prenamijenjena u Luku otvorenu za javni promet. Tko je donio tu odluku i kako je komentirate?
Budući da su koncesije u obje luke bile istekle, Vlada je u nekoliko navrata produžavala odluku o prepuštanju upravljanja Županijskoj lučkoj upravi. Svaki put uz naglasak da će to biti dok se ne stvore uvjeti za raspisivanje koncesije. I uz obećanje da će se zadržati sportski karakter luke i omogućiti nesmetano odvijanje sportskih aktivnosti. Unatoč gore navedenim odlukama Vlade, SDŽ je izmjenom urbanističkog plana pokušala promijeniti karakter Sportskih luka Zenta i Špinut. To je u slučaju Zente i napravljeno te je ista prenamijenjena u Luku otvorenu za javni promet. Špinut je ostao Sportska luka.
Što ta odluka znači za JK Zenta?
Ta Odluka dovela je u pitanje opstanak jedriličarskog kluba Zenta i općenito sporta u luci Zenta. Time je napravljen i opasan presedan, što bi dugoročno moglo biti pogubno za jedrenje u Hrvatskoj. Komercijalni pritisak očito vodi tome da se luke komercijaliziraju. Zenta je na najatraktivnijoj poziciji u gradu i očito je procijenjeno da je to prevrijedan prostor da bi ga zauzimala djeca, sportaši i rekreativci. Prenamjena je isključivo bila odluka Županije koja je procijenila da joj sport na toj lokaciji ne treba. S odmakom od nekoliko godina, jasno je da smo bili naivni kada smo kroz niz formalnih i neformalnih sastanaka ukazivali na problem opstanka sporta u Lukama otvorenim za javni promet. I tada dobivali obećanja o zaštiti i načinu financiranja sporta. Naravno, od toga nije bilo ništa. Sve je to bilo mazanje očiju da tranzicija prođe u miru.
Što se dogodilo kada je ŽLU preuzela upravljanje?
Kad je ŽLU preuzela luke Špinut i Zenta, Špinut je otpustio trenera i ugasio sportski program za djecu jer su ostavljeni bez prihoda. Zenta je opstala, jer je opstajala i prethodnih 12 godina, iz čistog dišpeta. Opstala je zahvaljujući stalnim donacijama članova i jer su naši vrhunski sportaši svoje stipendije donirali klubu da se može isplatiti plaća treneru optimista. Opstala je i zato jer ima nestvarne rezultate, svake godine svjetskog ili europskog prvaka. To nam je omogućilo da dobijemo sredstva od Splitskog saveza sportova i Zajednice tehničke kulture koja su umjesto za razvoj korištena za puko održavanje na životu. To nije održiva situacija, jer ovakav niz rezultata na svjetskoj razini u jednom momentu mora stati. A kad se to dogodi – završava priča o jedrenju u Zenti.
Dobiva li Zenta novce od Županijske lučke uprave?
ŽLU je javna ustanova koja nije osnovana da bi financirala sport. I ŽLU nije interes razvoj jedrenja ili škola jedrenja za djecu. Upravo suprotno: jedriličarski klubovi, sportska infrastruktura i sportske aktivnosti u lukama otvorenim za javni promet smetnja su lučkim upravama. Zenta, uglavnom, dobije oko 7000 eura isključivo dobrom voljom ravnatelja LU. To nije dostatno za financiranje kluba niti su to sredstva koja možete staviti u plan kao siguran prihod jer nikad ne znate hoćete li ih i kada dobiti. Osnovni problem je što ne postoji zakonska osnova prema kojoj je upravitelj luke dužan financirati ili osigurati bilo šta za sport. Sve je isključivo na njegovoj dobroj volji, a znamo da dobre volje može biti dok se ne umiješaju „viši interesi“.
Na koji način Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama tretira sport?
Treba znati da je prvo spominjanje pojma Sportska luka i njeno definiranje kroz Zakon uvedeno upravo iz potrebe da se pronađe način za razvoj i financiranje sporta. Prvenstveno jedrenja, koje zbog svojih specifičnosti nije samoodrživo. Koje se ne može financirati samo od članarina i od sredstava namijenjenih za sport temeljem rezultata koja se izdvajaju iz Grada i Županije.
Što konkretno Zakon kaže u sportu?
Izmjenom Zakona o pomorskom dobru iz 2023. u tri članka spomenut je sport. Članak koji spominje sportsku luku korektno je napisan, jer je zadržao osnovnu ideju da se iz prihoda sportske luke moraju financirati sportski pogon i infrastruktura. Sve ostalo je samo deklarativno omogućavanje jedrenja, bez ikakve realne osnove. Sportska luka je jedini prostor u kojemu možete osigurati sredstva i organizirati rad sa djecom do 14 godina jer je definirano da prihod iz luke morate koristiti u tu svrhu. Nažalost, svjedočimo na primjeru Zente da sportske luke idu u prenamjenu. I u tom slučaju klubovi ostaju bez infrastrukture i svih prihoda.
Kako Zakon tretira jedrenje u Lukama otvorenim za javni promet?
Jedrenje, odnosno sport u Lukama otvorenim za javni promet spominje se vrlo površno i neobavezno kroz članke 127., 132., 134. i 164. Zakona. Njima nije riješen ni jedan od preduvjeta za opstanak jedrenja na prostoru tih luka. A osnivanje novih funkcionalnih klubova je nemoguće. Klubovi koji su funkcionirali na području prenamijenjenih luka ostavljeni su bez infrastrukture i prihoda. Pažljivim iščitavanjem Zakona stječe se dojam da je sport u Lukama otvorenim za javni promet spomenut pro forme, a da je stvarna namjera oslobađanje luka od sporta.
Kako to argumentirate?
Člankom 127. Zakona definirani su dijelovi luka otvorenih za javni promet. Iz navedenog članka vidljivo je da sport u luci nema prioritet te nije od javnog interesa. A stavak 3 definira da će sporta u luci biti ako u njoj ostane prostora kada se zadovolji javna funkcija luke. Jasno je da u tom slučaju sportski klubovi koji su djelovali u nekad Sportskim lukama ostaju bez infrastrukture. Ona se prvo predaje upravitelju luke, u ovom slučaju Županijskoj lučkoj upravi. Ona ih potom predaje korisnicima koji zadovoljavaju javni interes.
Što to znači, što je javni interes po tome?
Lučko područje luke županijskog i lokalnog značaja obuhvaća područje koje se dijeli na operativni dio luke, komunalni dio luke, ribarski dio luke (ribarska luka), nautički dio luke, sidrište luke, sportski dio luke, dio luke za opskrbu gorivom i servisni dio. Pri određivanju namjene pojedinog dijela luke županijskog i lokalnog značaja osigurava se prije svega operativni dio luke, prikladan za potrebe linijskog obalnog pomorskog prometa. Potom komunalni i ribarski dio luke, čime se zadovoljava javna funkcija luke. Namjena ostalog područja luke određuje se sukladno mogućnostima i potrebama gravitirajućih plovila. Ministar pravilnikom propisuje kriterije za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja i uvijete za dobivanje i korištenje veza. Iz toga proizlazi da sport u lukama otvorenim za javni promet nije javni interes. Odnosno, da je interes sve osim sporta. Nadali smo se da će donošenje Pravilnika donekle ublažiti i definirati poziciju sporta. Međutim, upravo zadnja verzija Pravilnika označila je definitivni kraj jedrenja u lukama otvorenim za javni promet.
Po čemu je jedrenje specifično i zašto je drugačije od ostalih sportova?
Oprema, brodovi i stručni kadar iziskuju prilična financijska sredstva. Uz to, jedan trener ne može sam brinuti o više od 5 – 6 djece na moru i za svaku novu kategoriju morate imati dodatnog trenera. Procesi u jedrenju često se odvijaju istovremeno, jer je vrijeme u kojemu je moguće održavanje treninga vrlo je ograničeno. To ne može funkcionirati kao u nekom dvoranskom sportu, a onaj tko je pisao zakon izjednačio je jedrenje s pilatesom. Nije se razmišljalo kako će jedrenje kod nas opstati i kako se može financirati. To faktički znači gašenje sporta i rada s djecom u svim lukama koje su prenamijenjene i koje više nisu sportske luke.
Što je tu po vama osnovni problem?
Problem je što jedrenje nije definirano kao javni interes. Nama je to vrlo sporno, jer sve drugo je javni interes u tim lukama, a sport nije. Drugo, Zakon kaže da u lukama u kojima je postojao sport, kao što je npr. Zenta, toga sporta više ne mora biti. Sva jedriličarska infrastruktura ide novom upravitelju luke, a on dobiva i sve prostore koji su se prije koristili za sport. On te prostore može, a ne mora vratiti na korištenje. A ako vrati – može naplatiti najam za korištenje prostora. To konkretno znači da klubovi ostaju bez svih prihoda, a onda im se još može naplatiti najam za prostor koji koriste.
Nadležnima ste uputili dopis u kojem upozoravate da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama prijeti opstanku jedrenja u Hrvatskoj. Možete li to pojasniti?
Za razvoj jedrenja potrebno je zadovoljiti nekoliko uvjeta; prostor, oprema, infrastruktura, stručni kadar i izvor prihoda. Sportske luke jedno je od rješenja kojim se pokušalo pronaći način koji bi mogao zadovoljiti sve prethodne uvjete. To ima i svojih mana ali je ipak najkompletnije i do sada najbolje rješenje koje je u potpunosti definirano člankom 142. Zakona. Nažalost, svi oni koji su se našli ili se nalaze izvan Sportskih luka stavljeni su u rang pilatesa ili nekog masovnog dvoranskog sporta. Te su zbog potpunog nerazumijevanja načina na koji jedrenje funkcionira osuđeni na propast ili gašenje. Pri tome mislim na one koji se bave Školom jedrenja i djecom do 14 godina.
U dopisu koji ste uputili nadležnima ponudili ste i neka rješenja. Koja?
Moguća rješenja su u jasnom definiranju pozicije sporta u lukama otvorenim za javni promet. Rješenje bi bilo kroz izmjenu zakona dodati članak koji bi omogućio zadržavanje sporta zadovoljavajući sve nužne preduvjete za opstanak jedrenja na način da se članci 127. i 132. promijene, kako bi se zaštitio sport u lukama. U lukama otvorenim za javni promet trebalo je definirati da se dio prihoda preusmjerava za sport i da u lukama, u kojima već postoji sportska infrastruktura, ista ostane u službi sporta.
Zašto smatrate da bi to bilo važno za jedrenje?
Kao što je vidljivo iz prakse, jedrenje van sportskih luka je gotovo bez ikakve infrastrukture i bez mogućnosti za stvaranje nove infrastrukture. Žalosna je činjenica da je gotovo sva infrastruktura jedriličarskih klubova izgrađena prije više od 40 godina i ona je danas osnova financiranja i funkcioniranja klubova. Stalni pritisak za komercijalizacijom pomorskog dobra priliku nalazi u prenamjeni Sportskih luka, čime se trajno gubi prostor za razvoj i očuvanje jedrenja. Budući da je jedrenje neodvojivo od pomorskog dobra, uspostava Sportskih luka bila je rješenje za zadovoljavanje nužnih uvjeta za razvoj jedrenja i njegovo financiranje koje nije moguće isključivo kroz sustav sporta. Prenamjene luka koje se događaju trajno zatiru svaku mogućnost razvoja jedrenja i stvaranja šire jedriličarske baze, onemogućavajući dostupnost jedrenja svima. Zadatak svih nas iz jedrenja je inzistiranje na proglašavanju jedrenja sportom od posebnog državnog značaja.
Kakva je sada situacija u Zenti?
Primjer luke Zenta najbolje oslikava stanje, budući da nije definiran sportski dio luke, a upravitelj luke nema namjeru to napraviti. Pristup moru sveden je kluba Zenta na širinu pontona, a sve građevine prešle su na upravljanje Lučkoj upravi. LU nam, kada zadovolji svoje potrebe, može a ne mora dati na korištenje, odnosno u najam te građevine. Kako sam već spomenuo, iz tri članka Zakona vidljiva je samo formalna namjera da se sport zaštiti. Jer lučke uprave nisu obavezne definirati Sportski dio luke i prihode iz luke usmjeravati u razvoj sporta.
Da li je slučaj sa Zentom presedan?
Da. Kad je ŽLU preuzimala Zentu, imali smo neke kontakte i razgovore, gdje nam je obećavano kako će to bit pozitivan ogledni primjer. Zakonom je predviđeno da se može, ali ne mora definirati sportski dio luke. I da sportski dio luke ne mora bit u moru. Tako mi u Zenti više nemamo sportski dio luke. Izgubili smo polje unutar luke koje se koristilo najviše za RU jedrilice, u kojima smo najjači u svijetu. Imamo pristup moru samo na 1,5 metar širokom pontonu, a isti taj ponton koristi se za ukrcaj i iskrcaj putnika s brodova za transfere. To je postala glavna žila kucavica za promet ljudi unutar luke Zenta, jer je drugi dio luke zatvoren. Uz to, mi smo jedini klub koji nema sanitarni čvor. Djeca nakon treninga traže sanitarni čvor okolo po kafićima. Ukratko, postali smo neželjeni podstanar u matičnoj luci.
Što bi ovo, na primjeru presedana u luci Zenta, moglo značiti za sve ostale klubove koji se bave jedrenjem?
To znači da više nitko nikad neće osnovati jedriličarski klub koji se bavi jedrenjem djece do 14 godina. Deklarativno je napisano da se to može napraviti, ali to su floskule. Tako da sada klub može pokrenuti samo netko tko ima vlastiti interes, za jedno ili dvoje djece koje će sam financirati dok ima interes. Sustavan radi s djecom do 14 godina – to u Hrvatskoj više nije moguće.
Što bi to moglo značit za Labud, Mornar, Split, Uskok, Orsan i druge klubove, može li se njima ukinuti sport?
Može, ukoliko Županija kroz izmjenu urbanističkog plana promjeni namjenu luke. Ostalo je definirao Zakon i samo je pitanje koliko dugo će agonija nestajanja jedrenja iz prostora trajati.
Kontaktirali ste ministra sporta, predsjednika HJS-a. Što još možete napraviti i što bi moglo biti rješenje?
HJS, Ministarstvo sporta i Ministarstvo pomorstva trebaju sjesti za stol i dogovoriti modus kako će funkcionirati jedrenje u budućnosti. Jer prema slučaju JK Zenta neće funkcionirati nikako i ljudima to treba postati jasno. Bez dogovora neće biti pomaka. Ponavljam – sportske luke još su davno ustanovljene kao način za financiranje i razvoj jedrenja, baš zato što se znalo da jedrenje ne može opstati isključivo na temelju financiranja lokalne zajednice, rezultata i sportskih saveza. Jer jedrenje nije pilates i ne može se samofinancirati.
Koja je poruka HJS-u, Ministarstvu… kako da Zenta opstane?
Ovo nije pitanje samo Zente. Rečeno je da će Zenta biti ogledni primjer, a postala je ogledni primjer kako to ne može funkcionirati. Da se bilo koji drugi klub našao u ovoj situaciji, s manje uspješnim jedriličarima, on bi se već ugasio. Kao što je Špinut ugasio školu jedrenja kada ga je preuzela ŽLU, sve dok mu nije vraćen status sportske luke.
Kada govorimo o financiranju, smatrate li da jedrenje djece do 14 godina u optimistima treba nužno vezati uz vrhunski sportski rezultat?
Naravno da ne! Ako želimo biti pomorska zemlja, koja je okrenuta nautičkom turizmu, trebamo podržavati jedrenje, jer iz jedrenja izlaze najbolji kadrovi za rad u svim granama nautike. Jedrenje je vještina koja nosi puno benefita za sigurnost na moru, za očuvanje mora i trebalo bi biti sport od posebnog državnog interesa. Trebao bi se naći način da svaka luka ima jedriličarski klub i osigurana sredstva za rad s djecom do 14 godina. To je osnovna kategorija, a onda će iz toga kadra isplivati neki novi vrhunski jedriličari, pomorci i kapetani. Ako nema baze, ili ako se baza stalno smanjuje – onda smo u problemu.
Znači, smatrate da je problem puno širi i kompleksniji?
Itekako, jer ne vodi se računa o djeci niti o pomorskoj tradiciji. Izmjene Zakona su išle u tome smjeru da se zbog velikog manjka komunalnih vezova upravljanje preda ŽLU. A kada ŽLU preuzme upravljanje lukom dolazi do sterilizacije prostora, taj prostor gubi dušu. Prestaje biti prostor za druženje, za prenošenje znanja sa starijih na mlađe, prestaje biti prostor života i postaje izlog za bogatiju klijentelu. Za klijentelu koja će moći plaćati sve veće namete. Dolaskom te klijentele doći će do eliminacije iz toga prostora umirovljenika i sugrađana lošijeg ili srednjeg imovinskog stanja. Tako smo već jezgre gradova iselili od stanovnika i uselili mondene restorane koji rade samo ljeti. Sada će se to događati i u lukama po gradovima i mjestima.
Koji su vam naredni koraci?
Borimo se za jedrenje u Zenti već 15 godina i već sada radimo nezamislivo. Ukoliko ne dođe do promjena zakona i pravilnika, sudbina Zente je zapečaćena. JK Zenta će biti zapamćen kao jedan od najvećih i najuspješnijih klubova u povijesti svjetskog radioupravljanog jedrenja. I kao klub koji je likvidiran odlukama i postupcima državne i lokalne administracije. Na to želimo upozoriti jer događa se sada. Događat će se i ubuduće, a može se dogoditi svakome.
