Ove subote u Postira se održava 18. Mala noćna regata – regatni i glazbeni spektakl koji je postao zaštitni znak tog pitoresknog bračkog mjesta.
Pred nama je 18. Mala noćna regata. Tu po mnogo čemu jedinstvenu regatu pokrenuli su prije točno 20 godina Igor Pjacun i Max Juričić, dva ljetna žitelja Postira koji dijele ljubav prema muzici i jedrenju. Mala noćna regata prvih se godina organizirala gerilski, no ubrzo je stekla status kultne regate i događaja koji se ne propušta.
Prije nekoliko godina, otprilike u vrijeme kada se hotel – kruzer nasukao u Postira, Igor Pjacun povukao se iz organizacije regate. No, Mala noćna regata nastavila se održavati.
Popričali smo stoga s Maxom Juričićem i raspitali se što posjetitelje očekuje ove subote u Postira.
Igor Pjacun i ti zajedno ste prije 20 godina pokrenuli regatu koja je postala zaštitni znak Postira. Zašto se Igor povukao i kako sada izgleda Mala noćna regata?
Igor je zadnjih godina stalno po planinama, a on kad se nečega uhvati, to je kao kad pas primi kost. Postao je ozbiljan planinar i jedrenje ga više toliko ne zanima. Fali mi Igor, jer mi smo bili tandem i otpočetka smo zajedno radili regatu. Ali kako je on odustao, Turistička zajednica se više uključila. Direktorica TZ je preuzela posao oko smještaja, nagrada, plakata i tih stvari s kojima sam se ranije ja morao baviti. A kapetan Mate Škarić se kuži u morski dio i on je preuzeo taj dio posla. Odrađuje prijave i cijeli regatni dio priče.
Zadnji puta sam bio na regati prije šest godina. Što se promijenilo, što je novoga?
Ranije smo imali ograničenje da su mogli doći brodovi do 10 metara, ali i tu smo bili mekani, pa su se znali prošvercati i malo veći. Ja sam smislio koncept i naziv regate i bila mi je fora da su različiti brodovi. To se sada promijenilo i pravila oko prava sudjelovanja su stroža. Mate je odredio da mogu nastupiti samo brodovi do 8,80 duljine tako da sada imamo puno Melgesa i takvih manjih jurilica. Brodovi su sada puno ujednačeniji, što je i u redu. Sjećam se da je na počeku uvijek pobjeđivao As kupa, predivan brod od 10-ak metara protiv kojeg nitko nije mogao. Sada je puno neizvjesnije.
Mala noćna regata jedinstvena je između ostalog zbog glazbene kulise tijekom jedrenja i koncerta nakon regate. Kako ste uopće došli na ideju spojiti glazbu s jedrenjem?
Kada smo prije 20 godina radili prvu regatu, svaki kafić u Postira je svoj čekić puštao. Techno je bio na vrhuncu i to je bilo nesnosno. Od te buke nije se moglo sjedit na rivi. A nama je misija bila da bar tu jednu večer kada je regata ugasimo sve kafiće. I da puštamo klasiku. Mala noćna muzika postala je tako zaštitni znak regate i nju i dalje uvijek puštamo na startu. Ali s vremenom smo malo mijenjali tako da više nije samo klasična muzika tijekom regate.
Uvijek imate profesionalnog DJ-a, koji pušta pomno odabranu glazbu tijekom regate. Tko će biti DJ u subotu?
Ove godine DJ nam je Pavle Sviličić. On radi kompozicije za mandolinski orkestar Sanctus Domnio i to je predivna muzika. To je najbolji mandolinski orkestar na svijetu, koji je svirao i na audijenciji kod Pape. Svila inače ima bend Kopito, višku varijantu otočkog roka, ali je uz to genijalan kompozitor World musica. I to će ove godine pratiti regatu. Mislim da će biti izvrsno.
Mala noćna regata svima je omiljena i zbog zabave nakon jedrenja. I zbog koncerta uz bazen staroga hotela. Tko će svirati ove godine i gdje je svirka?
Prije smo bili na bazenu staroga hotela i to je bilo super mjesto. Međutim, općepoznata je stvar da mi u Postira sad imamo onaj hotel – kruzer koji se nasukao. Ta galama bi smetala gostima tako da više nismo na bazenu, nego na rivi. Od ponoći kreće after party i na njemu će tradicionalno svirati Ljetno kino. Novost je da imam novu postavu. Umjesto dva Bračanina, imam dva Argentinca, tako da se malo promijenio zvuk. Imam fenomenalnog violinistu i bubnjara. S nama je i Stane, moj sudrug iz Gego i Picigin benda i Šo! Mazgoona. On svira čelo. Tako da je sada postava čelo, violina, bubanj i ukulele. Često nam se pridruži i moj sin Rok Juričić. On je mladi glumac, ali već i iskusni pjevač. I ima jedan set koji se inače baš ne izvodi. On će nam u subotu doći kao gost.
Kako Postirani i gosti Postira gledaju na taj novi hotel koji izgleda kao nasukani kruzer?
Iz samog mista, osim groznog neonskog natpisa koji se navečer upali, ta građevina ustvari ne kvari previše pogled. A regata sada ima novu misiju – da se bar jednu noć ugasi taj neonski natpis „View“. Taj natpis je zapravo jedino što se iz mista vidi, jer stari hoteli skrivaju pogled na kruzer. Tako da, što se tiče vizure iz mista, nije se dogodila baš velika tragedija. Kada ideš brodom iz Splita u Postira, onda stvarno vidiš da hotel izgleda kao nasukani kruzer. Ali valjda je bolje da izgleda kao kruzer nego kao Kineski zid.
Mala noćna regata postala je sada punoljetna, ovo je 18. izdanje. Jeste li Igor i ti kada ste počinjali imali ideju da će regata postati tako popularna? I da će postati zaštitni znak Postira?
Kada smo Pjacun i ja krenuli raditi regatu, dogovor je bio da je radimo samo do razine znojenja. A nakon pete regate, kada se porat uređivao i kada je jedne godine nije bilo, mislili smo skroz odustati. Porat se tada malo smanjio i bili su teži uvjeti za noćno jedrenje unutra. Ali tadašnji načelnik, gospodin Mihačić, inzistirao je da regata ide dalje. Tada smo prvi puta dobili podršku od općine Postira i priča se ozbiljnije zakotrljala. I ponosan sam što je Mala noćna regata postala to što je postala. A prvih par godina to je bio naš privatni tulum. Zvali smo frendove jedriličare i muzičare i radili to samo za svoj gušt.
