Karlo Kuret je na kormilu Melgesa Razjaren zamijenio Antu Ćesića te je u strašnoj konkurenciji umalo pobijedio na regati Europske serije na jezeru Garda.
Karlo Kuret i posada Melgesa Razjaren napravili su sjajan posao na sedmoj regati Europske serije na jezeru Garda. U iznimno jakoj konkurenciji 30 europskih i svjetskih posada u konačnici su zauzeli drugo mjesto. Kuret i ekipa imali su isti broj bodova kao i prvoplasirana Strambapapa, a presudilo je što su Talijani imali jedno drugo mjesto više.
Na regati, koja je ujedno bila i Otvoreno Prvenstvo Italije, nastupile su još dvije hrvatske posade – Panjić i Joyrunner. Posada Luke Šangulina regatu je završila na šestom mjestu, dok je ekipa koju vodi Boris Tomić bila 22. Rezultati su na OVOME LINKU.
Karlo Kuret je na timunu Razjarenog zamijenio Antu Ćesića, koji zbog poslovnih obaveza nije mogao otići na Gardu. Posada je bila u sastavu: Karlo Kuret, Lukasz Podniesinski, Antonio Milišić, Tonči Knezović i Ljubo Jerčić.
Kuret se tako u neobičnim okolnostima, ali i na najbolji mogući način oprostio od klase Melges. Naime, nakon šest sezona jedrenja u klasi M24 odlučio je prodati brod i posvetiti se drugim stvarima.
Karlo, čestitke na sjajnom rezultatu! Kako si se uopće našao na kormilu Razjarenog?
Ćeso nije mogao ići na regatu i onda su me zvali i pitali bi li ga ja mogao zamijeniti. Ja sam to objeručke prihvatio, jer me zanimalo kako ta ekipa i taj brod funkcioniraju. Uz to i inače uvijek volim otići na Gardu, to mi je jedno od najboljih mjesta na svijetu za jedrenje.
Kako je bilo jedriti s novom posadom i na novom brodu?
Taj brod se dosad itekako dokazao, isto kao i ta ekipa, to je poštimana priča od početka do kraja. Ćeso je taj orkestar fino posložio, i brod i ekipu, skupa s Lukijem, koji kao vlasnik i sponzor sve to prati. Tonči, Ljubo i Antonio su sjajna ekipa, guštao sam s njima jedriti. I s Lukijem, naravno, koji je veliki emotivac i motivator.
Ovo je bilo talijansko državno prvenstvo i ESS regata, konkurencija je bila baš jaka. S kojim ambicijama ste otišli na Gardu?
Nisam se ni u snu nadao da se mi možemo ovako skupiti i konkurirati za podij. Ali kada smo prvi dan izašli na trening, to je izgledalo jako dobro, a onda smo prvu regatu završili treći. Nakon toga i drugu. Vidio sam da to ide, da dečki izvrsno rade, da imamo dobru komunikaciju i dobar osjećaj na brodu. Onda smo išli iz regate u regatu, a krešendo je bila ta zadnja regata, u kojoj smo pobijedili.
Moraš priznati da ovo nije baš uobičajeno, da prvi put zajedriš s nekom ekipom i da postignete ovakav rezultat!?
Ja jedrim cijeli život, ali ovakvu priču još nisam doživio. Ovako nešto ti se dogodi valjda jednom u jedriličarskoj karijeri. Prvi put smo zajedno sjeli u brod i baš sve je kliknulo kako treba.
Kako to objašnjavaš?
Ćeso i ja smo puno jedrili zajedno, i u ORC-u i drugdje. A bili smo zajedno i u firmi, tako da vjerojatno imamo neki sličan mentalni sklop. Još nešto je važno – kada dođeš u orkestar koji svira, koji je uštiman i izbrušen do kraja, nemaš više što puno filozofirati. Ja sam im odmah rekao: nećete se vi prilagođavati meni, nego ću se ja prilagoditi vama. Tako je i bilo. Oni su na Gardi svakako htjeli nastupiti zbog Europskog prvenstva, ovo im je bila trening regata.
I, kako je bilo sjesti za timun Razjarenog?
Ekipa je brod dovela na najvišu razinu, sve je na njemu kako treba, a oni su isto totalno uigrani. Ja sam tako mogao biti potpuno opušten i fokusiran na regatno polje, na ono što je bitno. Oni su vodili računa o trimu broda i jedara, o manovrama i svim drugim stvarima. Stvar je prilično jednostavna – za vrhunski rezultat sve mora biti posloženo od početka do kraja. A ovdje je bilo.
Kako je prošla regata, kakvi su bili uvjeti?
Prvi dan smo imali tipične Garda uvjete, s 15 do 18 čvorova vjetra. U prvu regatu ušli smo bez ikakve ideje gdje nam je u toj floti mjesto. Mislim, znali smo da imamo potencijal, ali ipak smo prvi put bili skupa. Trebalo je vidjeti kako ću se ja snaći, sa startom, s taktikom i hoćemo li biti sinkronizirani. Na kraju smo kroz tu prvu regatu stalno išli naprijed i završili je treći. Druga regata je opet bila slična priča i opet smo je završili treći. Tu smo već shvatili da smo dobri i da bi mogli nešto napraviti.
Onda vam se dogodio kiks. Što je bilo?
U trećoj regati smo ušli u neki loš moment. Ja sam loše startao i onda smo se nakon toga na silu pokušavali izvući. Tu smo srljali iz greške u grešku i to nas je koštalo tog 21. mjesta. To nam je stavilo teret na leđa, jer više nismo imali pravo na kiks. I tim više mi je drago da smo regatu do kraja odradili bez greške. Do kraja nam je najlošije bilo 4. mjesto, što znači da smo uspjeli održati ekstremno visok nivo jedrenja. I to u strašnoj konkurenciji. Tu je bilo ekipa koje su aktualni i bivši svjetski i europski prvaci. Bilo je pet ili šest potpuno profesionalnih ekipa i još četiri ili pet posada koje dugo jedre u klasi i imaju veliko iskustvo. I ne možeš ih baš tako lako preskočiti.
Na kraju ste imali isti broj bodova kao Strambapapa. Kakav je bio osjećaj pobijediti u zadnjem plovu?
Mi prije zadnje regate uopće nismo razmišljali o pobjedi, niti smo radili ikakve kalkulacije. Znali smo da ako pobijedimo u toj zadnjoj regati imamo šanse. A cilj nam je, kad smo se već našli u toj situaciji, prije svega bio podij. Zadnju regatu na kraju smo dobili, ali nismo imali pojma gdje smo u ukupnom poretku. Veselili smo se zbog te pobjede, a onda je do nas dojurio veliki gumenjak s novinarima, šampanjcem i zastavom. Čestitali su nam, kazali da smo pobijedili i počeli nas polijevati šampanjcem. A onda im je, malo kasnije, netko javio da ipak nismo pobijedili mi nego Strambapapa.
Nedavno si odlučio prodati brod i prestati s jedrenjem u Melgesima. Zašto?
Unutra sam od početka hrvatske Melges priče i sada je došlo do zasićenja. Pogotovo jer me zadovoljava samo jedrenje u vrhu, a to zahtjeva veliki angažman i velike investicije. Neko rekreativno jedrenje na Melgesima me ne zanima, tako da sam prije mjesec dana oglasio da prodajem brod. Melgesi su savršena priča i da se to kod nas pojavilo prije 15-ak godina, ja bih uživao u tome. I sigurno bih zagrizao puno dublje i ozbiljnije nego što sam ovako. Ali ove generacije koje sada imaju 30 ili 40 godina, za njih su Melgesi idealna prilika za jedrenje na vrhunskom nivou. I sve to uz neki budžet koji se da riješiti.
Znači, ova regata bila je tvoj oproštaj od klase?
Eto, tako je ispalo, ali ova regata bila je na kraju baš super priča da stavim točku na i.
