Providan pokušaj da se cijeli nautički sektor spakira u luksuzne proizvode. Prijedlog je došao iz redova krajnje lijeve stranke La France Insoumise – Nouveau Front Populaire, a argument koji ga prati nosi slogan „fiskalne pravednosti”. To ne samo da nije pravedno, već se jasno vidi da je riječ o demagoškom i potencijalno pogubnom potezu koji bi cijelo europsko nautičko tržište doveo u neravnotežu.
Porez s potencijalom da nanese štetu i disbalans
Francuska nije samo zemlja bogate kulturne baštine i gastronomije, već i najveće europsko tržište rekreativne nautike. Godišnji promet iznosi gotovo pet milijardi eura i u industriju je uključeno više od 50 tisuća zaposlenih. U toj brojci sadržani su škverovi, proizvođači motora, dobavljači opreme, charter tvrtke, marine i škole jedrenja – cijeli jedan industrijski ekosustav. Nakon sajma u Cannesu koji je pokazao znakove stabilizacije tržišta, već sama činjenica da se ovakav prijedlog razmatra po nautički sektor nije dobra.
Amandman predviđa da se viša stopa poreza primijeni na niz „luksuznih dobara“: od skupih automobila i nakita do jahti, jedrilica i motornjaka jačih od 20 konjskih snaga. Time se izjednačava kupnja rabljenog broda od 25 tisuća eura s kupnjom megajahte vrijedne nekoliko milijuna. Zar takva odluka može biti u vezi s pojmom progresivnog oporezivanja?
Usvoji li se ovaj prijedlog posljedice na industriju bit će trenutačne: pad prodaje, zatvaranje škverova, gubitak tisuća radnih mjesta te bijeg vlasnika brodova i kupaca prema državama s nižim davanjima – među njima i Hrvatskom.
Francuska greška koju Italija već poznaje
Sličan scenarij Europa je već vidjela. U Italiji je 2012. vlada Marija Montija uvela tzv. porez na posjedovanje broda, mjeru koja je trebala povećati prihode državne blagajne. U stvarnosti, porez je imao razoran učinak: tisuće brodova nestale su iz marina, tržište je kolabiralo, a vlasnici su masovno prebacivali plovila u Francusku i kod nas u Hrvatsku.
Talijanska nautika je tada izgubila više od 40% domaće prodaje, a oporavak je trajao godinama. Danas se taj primjer navodi kao školski slučaj fiskalne kratkovidnosti – i upravo se zato mnogi boje da bi Pariz mogao ponoviti istu pogrešku.
Porezna pravda ili politička simbolika?
Iza francuskog se prijedloga ne krije ozbiljna ekonomska analiza, već politička poruka. Iako je najavljeno da bi se prihod koristio za financiranje javnih servisa, računica jednostavno ne stoji. Nije bez razloga to što analitičari uvijek upozoravaju da PDV nije progresivan porez i pogađa sve jednako. Povećanje stope s 20 na 33 posto ne bi donijelo više novca, jer bi kupnje jednostavno preselile u inozemstvo. Francuska bi tako izgubila i promet i radna mjesta. Osim toga, europsko zakonodavstvo ne dopušta PDV veći od 25 posto bez suglasnosti svih država članica, pa je i sama izvedivost prijedloga upitna.
Udar na sektor koji stvara, a ne troši
Francuski brodograditelji s pravom upozoravaju da je njihova industrija izvozno orijentirana i tehnološki snažna, a ne simbol ekstravagancije. Beneteau grupacija jedna je od svjetskih vodećih lidera, a većina njenih podbrendova i modela plasira se na strana tržišta. Domaće tržište im služi kao temelj, a porez od 33 posto mogao bi ga potpuno ugasiti. Manje prodaje novih brodova znači i manje servisa, rezervnih dijelova, najma i održavanja, a u konačnici i slabiju sezonu za hotele, restorane i marine duž francuske obale.
Što to znači za Hrvatsku?
Hrvatska u ovom slučaju nije izravno pogođena. Tim više, kratkoročno gledajući za hrvatske marine i chartere to bi se moglo pokazati kao pun pogodak. Imamo veliki broj brodova pod stranim zastavama i ako Francuska doista krene ovim putem mnogim našim domaćim igračima sjekira bi pala u med. Ipak francuska rasprava ima malo dublje značenje. Pokazuje koliko je lako populizmom zaprijetiti industriji koja donosi rast, inovacije i radna mjesta. Gledajući širu sliku i razmišljajući dugoročno, ovakve porezne politike štete cijelom Sredozemlju, jer smanjuju mobilnost i ulaganja u obalni turizam.
Kad politika ne razumije more
Francuska inicijativa još je jedan primjer koliko su političke geste često udaljene od ekonomske stvarnosti mora. U pokušaju simboličnog oporezivanja luksuza, lako se može uništiti sektor koji zapošljava desetke tisuća ljudi i gradi nacionalni imidž.
