U četvrtak, 8. listopada, WWF je objavio ovogodišnji Izvještaj o stanju planeta i bioraznolikosti. Izvještaj je to u kojemu se mjeri Indeks živućeg planeta (Living Planet Index, LPI), odnosno prosječna promjena veličine praćenih populacija diljem svijeta: sisavaca, ptica, riba, gmazova i vodozemaca. Između 1970. i 2022. godine populacije koje prati LPI smanjile su se u prosjeku za 73 %.
LPI iz 2026. i 2024. godine ne treba izravno uspoređivati jer se skup podataka mijenja i nadopunjuje sa svakim novim izdanjem. Ovogodišnji indeks uključuje 295 vrsta i 967 populacija više nego prethodni.
Najveći padovi zabilježeni su u slatkovodnim ekosustavima (-85 %), zatim u kopnenim (-69 %) i morskim ekosustavima (-59 %). Gubitak i degradacija staništa i dalje su glavni uzrok pada populacija. Slijede ga prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa, klimatske promjene, onečišćenje, invazivne vrste i bolesti. Važno je još napomenuti da globalni LPI pokazuje svjetski prosjek, što znači da se ne vide lokalne razlike. Neke regije gube divlje životinje mnogo brže od drugih, dok su neke vrste i ekosustavi stabilni ili se oporavljaju.
Gubitak morske bioraznolikosti
Glavni uzroci pada bioraznolikosti su gubitak i degradacija staništa (koćarenje, sidrenje u slučaju posidonije, onečišćenje mora, obalna gradnja), prekomjerno iskorištavanje vrsta (prekomjerni izlov, slučajni ulov – bycatch) i klimatske promjene.
U zadnjih pola stoljeća, morske populacije smanjile su se u prosjeku za 59 %, iako morski ekosustav bilježi najmanji i najsporiji prosječni pad među trima promatranim skupinama. U tom indeksu prevladavaju vrste riba iz kontroliranog ribolova. Bolji poticaji, propisi i provedba nadzora, kao i sustavi elektroničkog praćenja i izvješćivanja koji povećavaju transparentnost, pridonose nedavnom oporavku i stabilizaciji nakon godina opadanja uzrokovanog prekomjernim ribolovom, a to se odražava i na manji ukupni pad. No, mnoge druge morske ribe, poput morskih pasa i raža, ipak i dalje pokazuju strm pad, što se u globalnom prosjeku često ne vidi.
Oporavak morskih vrsta
Tuna
Atlantska i pacifička plavoperajna tuna, čije su se populacije urušavale nakon desetljeća prekomjernog izlova, oporavile su se do te mjere da se nijedna od tih vrsta danas više ne smatra ugroženom. Atlantska je do 2010. godine doživjela pad populacije od 80 %, a pacifička je pala na samo 2 % procijenjene brojnosti u uvjetima bez ribolova. Oporavku su pridonijeli smanjivanje ribolovnih kvota, ograničenja minimalne veličine ulovljenih riba, zaštita područja mrijesta i kontrola ulova pri iskrcaju. Važnu ulogu imale su i kampanje potrošača, bojkoti dobavljača, obveze trgovaca i kuhara te promjene pravila rekreacijskog ribolova.
Zelena želva
Godine 2025. zelena želva postala je prva vrsta morske kornjače čiji je status ugroženosti, nakon 50 godina rada u više od 80 zemalja u kojima se gnijezdi, promijenjen iz kategorije ugroženih vrsta u kategoriju najmanje zabrinjavajućih vrsta. Zaštitne mjere uključivale su čuvanje ženki i jaja, upravljanje plažama na kojima se kornjače gnijezde, regulaciju umjetne rasvjete te sprječavanje nezakonitog izlova. U ribolovu su primjenjivani uređaji koji kornjačama omogućuju izlazak iz ribolovnih mreža te druge mjere smanjenja slučajnog ulova. Unatoč globalnom poboljšanju statusa, pojedine populacije u Sredozemlju i dijelovima Tihog i Indijskog oceana i dalje su ugrožene. Kornjače su upravo primjer skrivenih lokalnih razlika unutar LPI-ja. Poboljšanje globalnog statusa vrste ne znači nužno da su sve njezine regionalne populacije sigurne.
Vidra
Morske vidre (Enhydra lutris) gotovo su izumrle krajem 19. stoljeća zbog intenzivnog lova radi trgovine krznom. Zahvaljujući zakonskoj zaštiti i preseljavanju jedinki, njihova se brojnost povećala, a vrsta se vratila u dijelove svojega povijesnog područja rasprostranjenosti, od istočne Azije do Sjeverne Amerike, gdje nije bila prisutna više od stoljeća.
Albatros
Laysanski albatros (Phoebastria immutabilis) na meksičkom otoku Guadalupe zabilježio je porast populacije od čak 454 % između 2014. i 2019. Oporavku albatrosa prethodilo je uklanjanje podivljalih koza i mačaka, započeto 2003. godine. Te su unesene životinje ugrožavale morske ptice predacijom i uništavanjem vegetacije.
Za te su oporavke bila potrebna desetljeća. Ljudi su morali nastaviti raditi ne znajući hoće li njihovi napori uspjeti, unatoč političkim zastojima, smanjenju financiranja i dugim razdobljima tijekom kojih se činilo da se ništa vidljivo ne mijenja. Daljnji oporavak nije zajamčen. Zagrijavanje mora, nezakoniti i neregulirani ribolov zahtijevaju stalni nadzor i prilagodbu upravljanja.
Pozitivne prekretnice
Gotovo polovica populacija uključenih u analizu stabilna je ili raste, a oporavak vrsta poput zelenih želvi, plavoperajne tune, tigrova i afričkih slonova potvrđuje da dugoročne mjere očuvanja prirode mogu donijeti konkretne rezultate.
Dokazi iz cijelog svijeta su jasni – kada ljudi koji su najbliže kopnu i vodi sudjeluju u donošenju odluka, rezultati takvog rada budu dugotrajniji. Gubitak šuma znatno je manji na područjima kojima upravljaju autohtoni narodi. Riblji se fondovi brže oporavljaju kada lokalne ribarske zajednice sudjeluju u osmišljavanju i provedbi zaštitnih mjera. Pozitivne promjene već su u tijeku u sva tri sekotra koja najviše ugrožavaju prirodu. U energetskom sektoru obnovljivi izvori energije ubrzano rastu. U poljoprivredi i prehrambenom sustavu povećava se interes za održive prakse, dok financijski sektor sve više prepoznaje rizike povezane s gubitkom prirode i klimatskom krizom.
To je važno jer pokazuje da smanjenje populacija nije neizbježno. Ondje gdje su ljudi poduzeli potrebne mjere, divlje životinje su se vratile ili oporavile. Kako je rekao Loris Palentini, vršitelj dužnosti izvršnog direktora WWF Adrije – prilika za drukčiju budućnost i dalje postoji, ali ne još dugo. Sada je vrijeme za djelovanje. Uspjeh će biti moguć samo ako cijelo društvo sudjeluje u pravednoj i uključivoj tranziciji. Izvješće o stanju planeta zato dolazi u ključnom trenutku, svega nekoliko dana prije početka 17. konferencije stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (COP17) u Armeniji, nakon koje slijedi Konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP31).
