Jedrenje, pogotovo ono oceansko, donedavno se doživljavalo kao isključivo muški sport u kojemu žene nemaju što tražiti. Donosimo popis devet sjajnih žena koje su razbile tu predrasudu.
Jedrenje je kroz povijest uvijek imalo auru muškog, opasnog te fizički i psihički zahtjevnog sporta, u kojemu žene nemaju što tražiti. Te predrasude bile su tvrdo ukorijenjene, a stvari su se puževim korakom počele mijenjati tek u drugoj polovici prošlog stoljeća. Pionirke oceanskog jedrenja, poput Krystyne Chojnowske-Liskiewicz i Naomi James pokazale su tada da žene mogu napraviti sve što i muškarci.
I da ključni faktor pritom nije sirova snaga, već su to znanje, taktika, mentalna čvrstoća i izdržljivost. Kada su te dvije heroine 1976. solo oplovile svijet, offhore jedrenje prestalo se doživljavati kao isključivo muški sport. Njihov podvig ohrabrio je i nadahnuo nove generacije jedriličarki, koje su u narednim desetljećima hrabro nastavile rušiti barijere.
Na prva dva izdanja Vendée Globea nije bilo niti jedne jedriličarke, ali onda se i to počelo mijenjati. Prva žena koja je uspješno završila najtežu svjetsku regatu 1997. bila je Catherine Chabaud. Već na sljedećem izdanju 2001. legendarna Ellen MacArthur završila ju je na drugom mjestu. Na zadnja dva izdanja Vendée Globea nastupilo je po šest jedriličarki.
Među njima i Clarisse Crémer, koja je također pomaknula granice i nastavila rušiti barijere. Naime, Clarisse je između dva Vendée Globea zatrudnjela i dobila dijete, nakon čega joj je dotadašnji glavni pokrovitelj uskratio podršku. Stvar je tada spasio Alex Thomson, koji je stao iza njezinog projekta i osigurao financiranje kampanje. Zajedno su odlučili pokazati da majčinstvo ne smije biti prepreka za jedriličarke koje se natječu na najvišem nivou. I uspjeli su u tome, jer Clarisse se kvalificirala za Vendée Globe te je kasnije završila regatu.
Žene danas jedre na Vendée Globeu, America’s Cupu i SailGP-u, ruše rekorde te i dalje pomiču granice. U nastavku donosimo popis devet heroina koje su, svaka na svoj način, obilježile jedriličarski sport u zadnjih 50 godina.
Krystyna Chojnowska-Liskiewicz
Krystyna Chojnowska-Liskiewicz (1936. – 2021) u povijest je ušla kao prva žena koja je solo oplovila svijet. Njezin podvig iz druge polovice 1970-ih dogodio se u vrijeme kada je oceansko jedrenje bilo gotovo isključivo muški sport. Ideja da bi žena sama mogla prejedriti svjetska mora mnogima se tada činila nezamislivom.
Rođena 1936. godine u Varšavi, Chojnowska-Liskiewicz po struci je bila brodograđevna inženjerka. Jedrenjem se počela baviti relativno rano, a zahvaljujući tehničkom znanju i iskustvu postala je jedna od najuspješnijih poljskih jedriličarki. Upravo će spoj stručnosti, upornosti i avanturističkog duha dovesti do pothvata koji će joj osigurati mjesto u svjetskoj pomorskoj povijesti.
U ožujku 1974. isplovila je s Kanara, a dvije godine kasnije vratila se u Las Palmas i tako uspješno oplovila zemaljsku kuglu. Tijekom 723 dana na moru prešla je 28,696 nautičkih milja. Chojnowska-Liskiewicz je studirala brodogradnju na univerzitetu u Gdańsku, a nakon što je diplomirala, radila je kao dizajner u tamošnjem brodogradilištu. Svijet je oplovila na jedrilici Mazurek (Conrad 32 sloop), koju je dizajnirao njen suprug Wacław Liskiewicz. Wacław je inače bio šef dizajnerskog odjela u brodogradilištu u kojemu je Krystyna radila.
Mazurek je bio dug 9,51 metar, širine 2,70 metara, s površinom jedara od 35 četvornih metara. Krystyna Chojnowska-Liskiewicz time je postala prva žena na svijetu koja je sama oplovila Zemlju. Njezin uspjeh dobio je dodatnu dimenziju zbog činjenice da je u to vrijeme i Naomi James poduzela sličan pothvat. Britanska jedriličarka dovršila je vlastito solo putovanje oko svijeta samo nekoliko tjedana kasnije. Podvig Krystyne Chojnowske-Liskiewicz imao je velik odjek u Poljskoj, ali i u međunarodnoj jedriličarskoj zajednici. Njezin pothvat pokazao je da žene mogu ravnopravno sudjelovati na najzahtjevnijim oceanskim navigacijama, čime je otvoren put novim generacijama jedriličarki.
Kay Cottee
Kay Cottee ušla je u povijest oceanskog jedrenja kao prva žena koja je sama, bez zaustavljanja i bez pomoći sa strane, oplovila svijet. Njezin pothvat iz 1987. i 1988. godine bio je jedno od najvećih postignuća u tadašnjem solo jedrenju. Rođena 1954. u Sydneyu, Cottee je odrastala uz more i vrlo rano počela jedriti. Tijekom mladosti sudjelovala je na brojnim regatama i postupno stjecala iskustvo u offshore jedrenju.
Sredinom 1980-ih odlučila je pokušati što dotad nijedna žena nije uspjela – oploviti svijet sama i bez zaustavljanja. Na put je krenula 29. studenoga 1987. iz Sydneya na jedrilici Blackmore’s First Lady. Bio je to desetmetarski oceanski krstaš posebno pripremljen za duge solo navigacije. Ruta je vodila prema jugu Tihog oceana, zatim kroz olujna prostranstva Južnog oceana i oko legendarnog Cape Horna. Cottee je potom prešla Atlantik i preko Indijskog oceana stigla natrag do Australije.
Plovidba je bila iznimno zahtjevna, a Cottee je unatoč brojnim poteškoćama uspjela oploviti svijet. Nakon 189 dana na moru, 5. lipnja 1988. ponovno je uplovila u Sydney, čime je dovršila prvo žensko samostalno oplovljavanje svijeta bez zaustavljanja. Time se pridružila elitnoj skupini jedriličara koji su uspjeli ostvariti takav podvig. Uspjeh Kay Cottee imao je velik odjek u Australiji i diljem svijeta.
Za svoj pothvat odlikovana je prestižnim australskim odličjem Order of Australia. Danas se Kay Cottee smatra jednom od pionirki ženskog oceanskog jedrenja. Njezin podvig pokazao je da granice u tom zahtjevnom sportu nisu određene spolom, nego znanjem, vještinom, izdržljivošću i upornošću.
Florence Arthaud
Florence Arthaud jedna je od najslavnijih i najkarizmatičnijih offshore jedriličarki svih vremena. Francuski mediji prozvali su je “malom nevjestom Atlantika”, a svjetsku je slavu stekla početkom 1990-ih kada je pobijedila na regati Route de Rhum.
Rođena je 1957. u Boulogne-Billancourtu. Njezin otac bio je poznati izdavač, no Florence je od ranog djetinjstva privlačilo more. Jedriti je počela kao djevojčica na Azurnoj obali, a već u tinejdžerskim godinama sudjelovala je na dugim offshore regatama.
Kao 17 – godišnjakinja preživjela je tešku prometnu nesreću nakon koje su liječnici sumnjali da će se oporaviti. Nekoliko tjedana bila je u komi. Ipak, nakon dvogodišnjeg oporavka vratila se moru i nastavila graditi karijeru u svijetu profesionalnog jedrenja. Veliki proboj dogodio se 1990. kada je pobijedila na prestižnoj transatlantskoj regati Route du Rhum. Time je postala prva žena koja je pobijedila u ukupnom poretku te legendarne regate. Taj je trijumf imao golem odjek u Francuskoj, gdje je offshore jedrenje gotovo nacionalni sport.
Arthaud je preko noći postala jedna od najvećih sportskih zvijezda u zemlji i simbol odvažnosti u sportu koji je ranije bio gotovo isključivo rezerviran za muškarce. Sudjelovala je i na Whitbreadu 1989.-1990., a 1997. je pobijedila je na Transpacu jedreći s Brunom Peyronom. Na Route de Rhumu i drugim transatlantskim regatama nekoliko se puta našla u pogibeljnim situacijama i jedva je izvukla živu glavu.
Florence je živjela 200 na sat i nakon što je prestala nastupati na velikim oceanskim regatama. Umalo je poginula u listopadu 2011. kada je noću pala s 10-metarske jedrilice dok je plovila sama u blizini Korzike. U prsluku je srećom imala mobitel u vodonepropusnoj vrećici i uspjela je nazvati majku, koja je alarmirala francusku obalnu stražu. Nakon pet sati plutanja u hladnome moru u mrkloj noći, Arthaud je evakuirana helikopterom. Tada je kazala kako nikada na moru nije bila tako blizu smrti.
Tragično je poginula četiri godine kasnije, u sudaru helikoptera u Argentini tijekom snimanja televizijske emisije. Ime karizmatične Florence Arthaud i dalje zauzima posebno mjesto u povijesti jedrenja.
Isabelle Autissier
Isabelle Autissier jedna je od pionirki modernog solo oceanskog jedrenja i prva žena koja je završila regatu oko svijeta. Njezina karijera obilježena je iznimnim sportskim rezultatima, ali i snažnim angažmanom u zaštiti oceana. Rođena je 1956. u Parizu, ali djetinjstvo je velikim dijelom provela uz more na atlantskoj obali. Po struci je inženjerka agronomije, a jedrenjem se počela ozbiljnije baviti u mladosti. Tijekom 1980-ih počela je sudjelovati na zahtjevnim offshore regatama koje su u Francuskoj iznimno popularne.
Svjetsku pozornost privukla je 1991. kada je nastupila na legendarnoj solo regati BOC Challenge. Postala je prva žena koja je uspjela završiti tu regatu, što je inspiriralo novu generaciju francuskih offshore jedriličarki. Iste godine bila je jedan od utemeljitela nove klase IMOCA (International Monohull Open Class Association). Uz Isabelle, u tome su još sudjelovali Christophe Auguin, Alain Gautier i Jean-Luc Van Den Heede.
Autissier je kasnije sudjelovala i na drugim velikim regatama, uključujući Vendée Globe. Više puta našla se u pogibeljnim situacijama, nakon što su brodovi na kojima je jedrila ostali bez jarbola ili čak potonuli. Nakon sportske karijere posvetila se pisanju i zaštiti prirode te je godinama bila predsjednica međunarodne organizacije World Wide Fund for Nature u Francuskoj. Danas je smatraju jednom od najutjecajnijih žena u povijesti offshore jedrenja.
Ellen MacArthur
Ellen MacArthur vjerojatno je najpoznatija i najpopularnija jedriličarka u povijesti. Rođena je 1976. u Derbyshireu, a ljubav prema jedrenju razvila je vrlo rano. Kao tinejdžerica je štedjela novac kako bi kupila vlastitu malu jedrilicu, a već u dvadesetim godinama počela je nastupati na velikim oceanskim regatama. Svjetsku slavu stekla je 2001., kada je na Vendée Globeu zauzela drugo mjesto. Postala je tada najmlađa osoba i najbrža žena koja je završila tu iznimno zahtjevnu solo regatu oko svijeta. Svijet je 2001. oplovila za 94 dana i 4 sata. Taj rekord stajao je čak 20 godina, sve dok ga 2021. nije popravila Clarisse Crémer.
Vrhunac karijere Ellen MacArthur je ostvarila 2005. kada je na trimaranu B&Q/Castorama postavila rekord za najbrže solo oplovljavanje svijeta. Rutu od oko 27,000 nautičkih milja savladala je za samo 71 dan i 14 sati, čime je srušila dotadašnji rekord Francisa Joyona. Kazala je tada kako tijekom cijele navigacije nikada nije spavala više od 20 minuta u komadu. Taj rekord Ellen je držala do 2008., kada ga je opet popravio Joyon, jedreći na IDEC-u 2. Nakon sportske karijere MacArthur se posvetila održivom razvoju i osnovala organizaciju Ellen MacArthur Foundation koja promiče koncept kružne ekonomije i zaštitu okoliša.
Dee Caffari
Dee Caffari jedna je od najuspješnijih britanskih oceanskih jedriličarki. Prva je žena u povijesti koja je solo oplovila svijet u oba smjera. Rođena je 1973. u Rickmansworthu, a prije nego što se potpuno posvetila jedrenju radila je kao profesorica tjelesnog odgoja. U povijest je ušla 2006. kada je dovršila solo oplovljavanje svijeta bez zaustavljanja u „krivom“ smjeru, na regati Aviva Challenge. Time je postala prva žena koja je sama oplovila svijet zapadnim smjerom. Kasnije je nastupila i na nekoliko izdanja regate Vendée Globe, čime je postala prva žena koja je završila tu legendarnu utrku više od jednom. Krajem prošle i početkom ove godine Dee Caffari je bila ko-skiperica posade The Famous Project CIC. Riječ je o prvoj kompletno ženskoj posadi koja je uspješno oplovila svijet i to za 57 dana i 22 sata.
Clarisse Crémer
Clarisse Crémer pripada novoj generaciji jedriličarki koje su se nametnule u elitnom offshore jedrenju. Rođena je 1989. u Parizu, a iako je odrasla daleko od oceana, vrlo brzo se zaljubila u jedrenje. Na prve regate krenula je u vrijeme dok je studirala u Parizu, a s vremenom se specijalizirala za solo offshore regate. Ozbiljnije je počela jedriti u klasi Figaro, a međunarodnu pozornost privukla je na regati Vendée Globe 2020.–2021. Ploveći na jedrilici Banque Populaire X završila je regatu za 87 dana i time postala najbrža žena u povijesti Vendée Globea. Taj rekord je četiri godine kasnije Justine Mettraux popravila za 11 dana.
Popularnost Clarisse Crémer dodatno je porasla zahvaljujući otvorenom i duhovitom načinu komunikacije s publikom putem društvenih mreža, čime je offshore jedrenje približila široj publici. U središte pozornosti dospjela je opet uoči zadnjeg izdanja Vendée Globea. Tada joj je dotadašnji glavni pokrovitelj zbog trudnoće i majčinstva otkazao suradnju i odlučio da je neće financijski pratiti u pokušaju da se kvalificira za Vendée Globe. U tom teškom trenutku uskočio joj je Alex Thomson, koji je stao iza njezinog projekta i osigurao financiranje kampanje.
Zajedno su odlučili pokazati da majčinstvo nikada ne bi smjelo biti prepreka za jedriličarke koje se natječu na najvišem nivou. I uspjeli su u tome, jer Clarisse se kvalificirala za Vendée Globe te je kasnije uspješno završila regatu.. Clarisse Crémer danas se smatra jednom od najvažnijih predstavnica nove generacije jedriličarki u klasi IMOCA.
Jessica Watson
Jessica Watson postala je svjetski poznata kao tinejdžerica koja je sama oplovila svijet i time izazvala veliko divljenje, ali i brojne rasprave u jedriličarskoj zajednici. Rođena je 1993. u Gold Coastu u Australiji, a jedriti je naučila još kao dijete. Već sa 16 godina odlučila je pokušati iznimno zahtjevan pothvat – solo plovidbu oko svijeta bez zaustavljanja. Na put je krenula 2009. iz Sydneya i to na jedrilici Ella’s Pink Lady. Tijekom 210 dana sama je prejedrila Tihi, Atlantski i Indijski ocean te se 2010. vratila u Sydney gdje ju je dočekalo na desetke tisuća ljudi. Iako njezina ruta nije zadovoljila sva pravila za službeni rekord u solo oplovljavanju svijeta, Watson je postala simbol hrabrosti i upornosti.
U Australiji je postala nacionalna senzacija te je proglašena dobitnicom nagrade Young Australian of the Year. Njezina knjiga True Spirit postala je međunarodni bestseller, a njezina priča kasnije je ekranizirana u filmu True Spirit. Mnogi su njezin podvig usporedili s legendarnim solo jedriličarskim pothvatima kakve su izvodili pioniri oceanskog jedrenja kao što su Joshua Slocum ili Robin Knox-Johnston.
Tracy Edwards
Tracy Edwards jedna je od ključnih osoba u promjeni percepcije o ulozi žena u profesionalnom jedrenju. Najpoznatija je po tome što je predvodila prvu potpuno žensku posadu na jednoj od najtežih regata na svijetu. Rođena je 1962. u Readingu, a u mladosti je radila kao član posade na raznim jahtama na Mediteranu. Tako je stekla iskustvo koje ju je postupno odvelo prema profesionalnom oceanskome jedrenju. Godine 1989. okupila je žensku posadu i sudjelovala na legendarnoj regati Whitbread Round the World Race na jedrilici Maiden. U vrijeme kada su mnogi sumnjali u sposobnost ženskog tima da se nosi s takvim izazovom, posada Maidena ostvarila je izvanredan rezultat. Žene su pobijedile u jednoj etapi i završile druge u ukupnom poretku u svojoj klasi.
Taj uspjeh imao je velik utjecaj na razvoj ženskog jedrenja, a Edwards je za pothvat dobila prestižnu nagradu Yachtsman of the Year. Bila je prva žena kojoj je dodijeljeno to prestižno priznanje. Danas se njezin projekt Maiden smatra jednim od najvažnijih trenutaka u povijesti ženskog oceanskog jedrenja. Posljednjih godina ponovno je pokrenula projekt Maiden kroz međunarodnu inicijativu koja promiče obrazovanje djevojaka i ravnopravnost u sportu. Njezina priča danas se smatra jednim od najvažnijih primjera kako odlučnost i vizija mogu promijeniti duboko ukorijenjene stereotipe u svijetu jedrenja i sporta općenito.
