Jedno od posve jedinstvenih područja u Lijepoj Našoj skriva se na dalekom jugu Hrvatske. Zahvaljujući moćnoj rijeci Neretvi, dolina je oduvijek bila plodno tlo za stvaranje poljoprivrednog raja. Njezina ozbiljna transformacija započela je davne 1959. godine. Glavni zagovornik ideje i pokretač melioracije doline Neretve nije bio stručnjak za agronomiju već ratni heroj Stanko Parmać, rođen u Metkoviću 1913. godine.
Nakon godina provedenih izvan zavičaja, Parmać se 1959. vratio u dolinu s jasnim ciljem. Isušiti močvarna područja i poboljšati životne uvjete domaćeg stanovništva. Premda po zvanju nije bio agronom, iste je godine osnovao Poljoprivredno-industrijski kombinat “Neretva” u Opuzenu, kojim je upravljao sve do 1976. godine.
Za provođenje melioracije ključan trenutak bio je sporazum s Organizacijom za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Njime je otvoren put detaljnom planiranju i izgradnji melioracijskog sustava u delti. Svjestan važnosti stručnog znanja za uspješan uzgoj agruma, Parmać je okupio domaće i međunarodne agronomske stručnjake. Zajedno su postavili temelje za organizaciju proizvodnog prostora. Otvaranjem novih obradivih površina ne samo da je potaknuta poljoprivredna proizvodnja, već su uslijedile i šire promjene u gospodarstvu, demografiji i svakodnevnom životu. Izgrađena su nova naselja i razvila se infrastruktura, što je značajno pridonijelo povećanju životnog standarda.
Turisti i ribolovci
Dolina Neretve i danas nosi pečat tih promjena. No zbog brojnih razloga – poput izgradnje brana u Bosni i Hercegovini, koje omogućuju veći prodor mora u riječna korita i povećanje saliniteta, te klimatskih promjena – poljoprivreda je znatno oslabila. Dodatne izazove donose promjene na tržištu kao i sve teža prilagodba uzgajivača novim tržišnim standardima.
Unatoč tome, područje ima ogroman potencijal za ekoturizam. No, čini se, mnogi Neretvani još uvijek ga ne koriste u punoj mjeri. Samo ušće predivne rijeke Neretve popularna je destinacija za kitesurfere iz Hrvatske i regije, kao i za brojne ribolovce. Iako je samo ušće Neretve jedna od boljih i popularnijih ribolovnih destinacija na Jadranu, nitko u tome nije vidio turistički potencijal.
Američki uljez
Priča o turističkom ribolovu u ovom kraju dobila je zamah pojavom alohtone vrste – pastrvskog grgeča. Naime, nepoznata skupina ljudi ubacila je ovu vrstu u Neretvanske kanale i Baćinska jezera. Riječ je o ribi porijeklom iz Amerike – Micropterus nigricans, poznatoj kao američki largemouth bass, odnosno pastrvski grgeč. Na sjeveru Hrvatske ova je vrsta već bila popularna među ribolovcima na umjetne mamce. Ali zbog prisutnosti domaćih predatora poput štuke i soma, manjka pogodnih voda, te navike ljudi da je love i nose kući, nikada nije doživjela veću ekspanziju.
Pastrvski grgeč posebno je ranjiv tijekom mrijesta, kada čuva gnijezda u plićaku. Mnogi su ga stariji ribiči smatrali invazivnom vrstom i pokušavali ga istrijebiti. Upravo zato, neki sportski ribolovci iz cijele Hrvatske ilegalno su ga prenosili i pokušavali njime poribiti razna jezera i rijeke. Primjerice poznato jezero Borovik u Slavoniji. No, kao i mnoge ribolovne priče – i ta je bila kratkog vijeka.
Krajem 2016. i početkom 2017., dok sam živio u neretvanskom kraju, prvi sam put u ovdašnjim vodama ulovio pastrvskog grgeča. To me doista iznenadilo jer nisam očekivao ovu ribu u području gdje voda iz kanala ulazi izravno u more. Tijekom jakih kiša slabija plivačka sposobnost grgeča nije bila dovoljna da se zadrži u slatkoj vodi – bio je izbačen u more. Ne znajući koliko je ove ribe pušteno u ove vode, mislio sam da ona ovdje, vrlo vjerojatno, ne može opstati. Bio sam u krivu.
Velika usta i apetit
Danas dolina Neretve slovi kao jedna od najboljih destinacija za ribolov bassa u Europi. Po mom skromnom mišljenju – to je i zasluženo. Pastrvski grgeč pronašao je dom. Od alohtone vrste postao je invazivna – ozbiljno ugrožava populacije žaba i autohtonih riba. Kako je pastrvski grgeč riba s velikim ustima i apetitom, sigurno utječe i na populaciju jegulje koja se ionako bori zadnjim snagama za opstanak u ovome kraju. Ipak, njegov utjecaj još uvijek nije veći od onoga što rade ljudi koji su ga ovdje donijeli. Pesticidi u vodama (često zabranjeni u EU), olovna sačma, ilegalne vrše i mreže za jegulje (koje su je ovdje dovele skoro do istrebljenja), sve to uništava prirodnu ravnotežu.
Tu su i druge strane vrste poput sunčanica, babuški i američkog somića, koje su vladale kanalima davno prije ekspanzije pastrvskog grgeča.
Možda bi dolazak pastrvskog grgeča trebalo prihvatiti – ako već donosi ribolovni turizam? Neki su potencijal prepoznali prije lokalnog stanovništva. Nekolicina Čeha nakon posjeta ovom predivnom kraju počela je redovito iznajmljivati imanja i dovoditi grupe stranih ribolovaca koji se žele okušati u ribolovu našeg američkog zločestog gosta. Svaki put kad sam posjetio ovaj kraj, vidio sam strane goste koji su uživali u ribolovu po kanalima. Nedavno ih je posjetila i svjetski poznata mušičarka Katka Švagrová. Ne sumnjam da će njezin dolazak i prisutnost na društvenim mrežama dodatno popularizirati dolinu Neretve.
Da je samo malo reda
Gledajući širu sliku – kada bi se ribolov na ušću Neretve bolje regulirao, kada se riba ne bi masovno izlovljavala za crno tržište, dolina bi mogla postati ono što je Orbetello Lagoon u Toskani za brancina. Tamošnje stanovništvo vodi turiste u ribolov i živi od toga. Neretva, s najboljom populacijom brancina na Jadranu i pastrvskim grgečem “iza ugla”, ima još veći potencijal.
Nažalost, u ovom kraju ne postoji adekvatna kontrola ribolova, a ne vjerujem da će se to uskoro promijeniti. Kao ribolovni vodič koji radi po cijelom svijetu, dajem iskrenu procjenu: ribolovni potencijal doline Neretve ogroman je za domaće ljude.
Poput Florida Evergladesa.
Primjerice, ove sam godine birao datum kada bih konačno mogao ugostiti svog prijatelja i poslovnog partnera Johana iz Norveške. Napravio sam plan za ribolovne dane, kao što bih napravio s potencijalnim klijentima. Saša, vlasnik jednog od najvećih ribolovnih dućana u Europi – Maguro, Johan i ja krenuli smo put Neretve na višednevni ribolov. Ugostio nas je, kao i uvijek, najbolji domaćin juga – Goran.
Kraj petog mjeseca označavao je izlazak ove ribe iz mrijesta, barem sam ja tako računao i bio sam u pravu. Prve ribe koje smo ulovili bile su jako mršave. Vjerojatno jer u čuvanje gnijezda i mlađi ulažu neumoran trud, a pritom zanemaruju aktivno hranjenje. Vožnja malim čamcem kroz kanale prema jezeru Kuti daje osjećaj kao da ste u močvarama Florida Evergladesa. Ribolov se svodi na bacanje umjetnih mamaca koji imitiraju male ribice ili žabe, izazivajući tako agresivne napade pastrvskog grgeča iz zasjeda koje postavljaju u dubokom lopoču ili sličnom vodenom bilju.
Brancini
Ovom ribolovu na kanalima posvetili smo jedan dan. Sljedeći dan odlučili smo otići loviti brancina na more. Naš predragi domaćin Goran, popularno zvan Čika Zubo (jer Goran je poznati ovdašnji stomatolog), posudio nam je svoj fisherman za ribolov. Tako smo mogli napali pošte oko ušća Neretve u more, oko Rogotina i Blaca. Zapravo smo u kratkom periodu prošli svuda i lovili te doživjeli raznolike akcije – zagrizli bi brancin, strijelka te lica. Neke smo ribe upecali, one glavne uglavnom smo izgubili, no to je dio ribolova. Sve u svemu, ovaj kraj nam je priredio vrhunsku zabavu i druženje
Dok alati miruju
Osim nekoliko predivnih dana ribolova, gdje smo se nalovili grgeča i brancina, uživali smo i u sjajnoj gastronomskoj ponudi opuzenske konobe Pod maslinom. Toplo je preporučujemo svima koji prolaze kroz dolinu – odlična hrana po vrlo korektnim cijenama.
Naš boravak na jugu bio je predivno iskustvo, a sam Johan koji je vidio svijeta bio je više nego oduševljen sa svime. Nažalost, nismo imali vremena posjetiti neke zanimljive lokacije poput Arheološkog muzeja Narona. Nalazi se u Vidu, mjestu nedaleko od Metkovića, a izgrađen je nad Augusteumom, hramom posvećenom božanskom Augustu.
Nedaleko od Metkovića je i Mostar, koji se također isplati pogledati kada vam dođe prijatelj stranac koji nije doživio rat u svojoj zemlji. Naime, Mostar koliko god bio obnovljen, još uvijek čuva rane koje dobro dođu kao podsjetnik da naprijed možemo ići samo ako se sjećamo onoga što je bilo prije nas. Kao veliki kontrast Mostaru i samom Metkoviću, tu je Dubrovnik – također grad do kojega odatle nema puno vožnje. Koji izvan sezone ostavlja puno bolji dojam nego kada je prepun turista. Posjetitelji koji dođu ovamo izvana doista imaju velik izbor mogućnosti za turistički razgled.
Zbog klimatskih promjena i smjene generacija teško je predvidjeti budućnost Neretve i njezinih kanala. Stariji su koristili prirodu kao svoj hladnjak, teško im je objasniti održiviji način života. S druge strane, mlađe generacije sve su više otuđene od prirode, s vrlo malo interesa. Ostaje nada da će financijski potencijal ovakvog turizma promijeniti svijest domaćeg stanovništva. No nadamo se da taj potencijal neće prije iskoristiti stranci nego sami Neretvani. Što god da se dogodi, predlažem vam da posjetite ovaj kraj. Bilo radi ribolova ili čistog uživanja u samoj Dolini koja nudi jedan potpuno drugačiji doživljaj hrvatske obale.
Napisao i snimio: Robert Pljušćec
