Hale za Boot su pune, potražnja za izlagačkim prostorom i dalje nadmašuje ponudu, a apetiti kupaca – makar zamrznuti – nisu nestali. Među izlagače se vraćaju i velikani Bavaria i Hanse. I to ne s jednim modelom kao što je Hanse lani imao. Ipak, ispod površine, Nijemci itekako dobro znaju da je situacija daleko od idealne. Direktor sajma, Petros Michelidakis, na londonskoj promociji Boota za iduću godinu istaknuo je niz činjenica koje dobro reflektiraju najosjetljivije točke sektora. U svom otvorenom i direktnom nastupu nadovezao se na ono što smo već imali priliku čuti na slovensko-talijanskoj listopadskoj promo turi. Naglasio je kako je svima jasno da ne živimo najbolje vrijeme, ali to ne znači da smo bez perspektive. Rečenica dobro sažima trenutne prilike: globalna nesigurnost i tržišna inercija na jednoj strani, a šansa za preokret na drugoj.
Izgubljena generacija novih skipera
Najzvučniji podatak odnosi se na polaznike ispita za upravljanje brodicom. Prošle je godine taj ispit položilo oko 80 tisuća Nijemaca, što je na papiru izvrstan indikator interesa. No Bootovo istraživanje otkriva da nautička industrija od tog broja izgubi 98 posto potencijalnih novih kupaca.
„Ne znamo tko su oni, ne znamo gdje nestanu, i iskreno – dosad nas nije ni bilo previše briga“, rekao je Michelidakis. Riječi koje bi se prije deset godina vjerojatno smatrale pregrubima za javnu prezentaciju danas zvuče kao nužna dijagnoza.
Motivacija novih skipera nije jednodimenzionalna: većina njih želi charter, ali 40 posto ipak sanja vlastiti brod. Kada se taj udio projicira na godišnji broj licenciranih skipera, dobiva se potencijal od 32 tisuće novih kupaca – i to naravno samo u Njemačkoj. Uzmemo li u obzir činjenicu kako se prosječna dob kupaca već godinama opasno penje, ta se brojka ne bi smjela ignorirati. Posebno je ohrabrujuće što su među novim skiperima koji su prihvatili poziv lanjskog Boota trećina bile žene.
Politička klima veći problem od samog sektora
Jedan od ključnih dijelova istraživanja bio je i upitnik za one koji su prošle godine preskočili sajam. Michelidakis tvrdi da kupci ne odustaju finalno od ideje broda – oni odustaju sada, odgađaju, čekaju. Razlozi su poznati:
– geopolitička napetost,
– ekonomska nestabilnost,
– slabije povjerenje u političke odluke,
– ratovi i sankcije,
– oprez pri ulaganju većih iznosa.
Međutim, financijski uvjeti se poboljšavaju. Kamatne stope pale su ispod pet posto, čime kupnja broda ponovno ulazi u zonu realnog planiranja. Rabljeno tržište se stabilizira, a charter se oporavlja nakon loše sezone – ne spektakularno, ali dovoljno da stvari promatramo s indeksom optimizma.
Generacijski jaz više nije teorijski
Ako je išta Michelidakis isticao s posebnom upornošću, onda je to potreba da se tržište pretvori u atraktivno mjesto za mlađe generacije. S obzirom da današnji kupci brodova pripadaju skupinama 40+, 50+ i 60+, pitanje koje visi u zraku prilično je jednostavno: tko će kupovati brodove 2040.? Poneke iskre kao incijative i odgovor na to pitanje već se formiraju. Sve su popularniji modeli dijeljenog vlasništva. Zatim su tu tehnološke inovacije (poput autodockinga) koje pomažu novim skiperima i klubovi poput Freedom Boat Cluba koji stvaraju potpuno novi koncept ulaska u nautiku. Ovakvim si inicijativama industrija na neki način kupuje vrijeme ne bi li redefinirala svoj odnos prema publici koju je dosad, otvoreno rečeno, zanemarivala.
Potencijal tržišta nazad u fokus
Ključno je stoga vratiti potencijal tržišta u fokus. Kao i u svemu drugome, fokusirati se na ono na što možemo utjecati, sve drugo je gubitak vremena. Boot Düsseldorf ulazi u novu godinu ulazi s optimističnim pristupom i dozom elana. Na to bi se ostali trebali ugledati. Novost koja će nesumnjivo privući pažnju posjetitelja je i ulazak automobilskih marki u sajamski prostor. Porsche, primjerice, dolazi s premijerom električnog Cayennea. Pravila su striktna – na jedan automobil moraju doći dva broda. Most među dvama industrija nastavlja se razvijati i tu ne treba biti prekritičan, jer on suštinski nije loš za nautički sektor.
Šira slika
Kada se sve zbroji, zaključujemo da industrija nije u ozbiljnoj krizi, ali jest na prekretnici. Danas je pred svima nama dublja strukturna odgovornost: zajedničkim snagama stvoriti uvjete u kojima će netko tko tek ulazi u nautiku u njoj i ostati. Barem dovoljno dugo dok ne postane kupac. Nautički sektor si više ne može dopuštati olaki gubitak ljudi koji pokazuju interes. Ako se novi skiperi uspiju zadržati, ako se mlađe generacije prepoznaju kao ravnopravni korisnici, i ako politička situacija barem djelomično pogoduje stabilizaciji tržišta, tada bi se na današnju situaciju kroz nekoliko godina gledalo kao na točku preokreta. No ako se trend zanemarivanja nastavi – čeka nas dug period pražnjenja. Boot je iznio podatke, a mi se trgnimo. Angažirajmo se i potrudimo da scenarij broj jedan bude onaj koji je ispred nas.
