Scorpio pobijedio na jednoj od napetijih Jabuka

Iza nas je 22. izdanje regate Jabuka, na kojoj je ove godine nastupilo 116 posada, a pobjedu je odnijela posada TP- a 52 Scorpio, vlasnika i kormilara Filipa Babića.

Regata je zahvaljujući lijepoj buri bila brza, a Scorpio je rutu od Vodica do Jabuke i natrag savladao za 10 sati i 46 minuta.

Pola sata kasnije do cilja je stigao drugoplasirani Molo Longo. Iako bi se na osnovu rezultata nekome moglo učiniti da je pobjeda tima Scorpio bila lagana i uvjerljiva, to nipošto nije bilo tako.

Scorpio i Molo Longo do Jabuke su bili izjednačeni i izmjenjivali se u vodstvu. Oko 1:30, kada su okretali Jabuku, bili su tri metra od hridi i na metar jedan od drugoga.

Glavne uloge na ta dva broda imala su dva asa iz malih klasa, odnosno iz štirija. Na Molo Longu je bio Ante Ćesić, dok je na TP-u Scorpio u ulozi taktičara i navigatora bio Šime Fantela.

Šime Fantela ispričao nam je kako je bilo na regati. Pitali smo ga i o timu koji jedri na jedrilici Scorpio, koja je zadnjih godina redovita na našim regatama.

Šime, ove godine bio si na nekoliko regata na TP-u 52 Scorpio. Kako si se našao na tome brodu?

Suradnja s timom Scorpio počela je još kada je pokrenut projekt SSL Hrvatska. Dečki su tada već jedrili na Benneteau 53 Zenith, a posadu je vodio Stjepan Vitaljić Ćipe. Kada je krenula priča sa SSL-om na RC44 jedrilicama, stupili smo u kontakt i počeli razgovarati o tom projektu. Rodila se ideja da pokušamo pronaći i kupiti RC-a, jer Zenith je ipak bio cruiser-racer, a vlasnik Filip Babić tražio je pravi regatni brod. Odlučio se za RC-a i kupio jednoga koji je bio dostupan u Sloveniji. Kada je doveo brod u Hrvatsku, shvatio je da mu za voziti jednu takvu jurilicu ipak treba profesionalnija ekipa. I tako se okupila posada koja je sada na brodu. U jezgri te ekipe smo Miho (Mihovil Fantela) i ja, Stjepan Vitaljić, Pave Pleslić i Marko Sorić.

Kako je bilo jedriti na RC-u 44?

Taj brod smo doveli do maksimuma. Baš smo dobro jedrili zadnje 2-3 godine i često smo imali dobre rezultate na Viškoj, Mrduji i Koki. Dobro smo čitali vjetar, donosili dobre odluke i bili dobri u manevrima. Dobro nam je išlo, ali Filipu je postalo jasno da s RC-om ne može dobiti veće brodove poput Molo Longa, Toto Travela, ili slovenskog Generalija. Jer koliko god posada bila dobra, naprosto ne možeš nadoknaditi manjak brzine na čistoj ravnoj liniji. Krenuli smo stoga u potragu za većim brodom i uspjeli naći TP 52 Scorpio. To je stariji brod, iz jedne od prvih generacija TP-a, ali je sasvim dobar. Ovo nam je bila prva sezona na njemu i bila je prilično uspješna.

Koje ste rezultate postigli ove godine?  

Prva regata nam je bila Komiška, ali ja na njoj zbog drugih obaveza nisam bio. Na Mrduji smo bili prvi u svojoj grupi, a na Viškoj drugi ukupno iza Stravaganze. Na Koki smo pobijedili i tu smo imali izravnu borbu sa Slovencima na TP-u 52 Generali. To jedrenje protiv brodova iste klase me najviše veseli. I na Viškoj su bila tri TP-a: Slovenci, Polet i Scorpio. I bilo je baš napeto. Put Visa se jedrilo 3 i pol sata, a tri TP-a došla su u 10 minuta razlike. Put nazad se jedrilo 5 i pol sati, a opet smo svi došli u 10 minuta. To je baš gušt, veseli i posadu i vlasnika, jer možeš se mjeriti s konkurentima na gotovo istim brodovima. Pogotovo je zanimljivo meni, jer dolazim iz svijeta one design jedrenja.

Sada ste nastupili i na našoj najjačoj offshore regati za pune posade. Jesi li već bio na Jabuci?

Samo jednom, 2009. ili 2010. sa prijateljem Šimom Stipaničevim, na njegovoj Akilariji. Bila je isto bura, kao i sada, čak i zub jača. I trajala je cijelim putem, bilo je baš dobro.

Na ovogodišnjoj Jabuci vodili ste ljutu borbu s Molo Longom, na kojem je kormilar bio tvoj kolega iz štirija Ante Ćesić. Je li Scorpio brži brod od Molo Longa?  

Molo Longo je malo veći brod i napravljen je za uvjete kakvi vladaju na Sredozemlju. Laško ide jako dobro, ali Scorpio je išao zub bolje u orcu, tako da je borba bila fer i poštena.

Ove godine na Jabuci je bilo dosta vjetra i regata je bila prilično brza. U kojoj ulozi si bio na brodu i kako je bilo na startu?

Bio je dosta kaotičan start i bilo je teško izaći, jer pin je bio jako favoriziran. Tu je bilo najbitnije proći neokrznut, bez kontakta, da ne ispadneš iz regate na samome startu. Tek nakon toga počela je prava regata, a meni je bila baš zanimljiva. Naročito zato jer sam na brodu bio u ulozi taktičara, ali i prvi puta u ulozi navigatora. I dobro sam se pripremio uoči regate. Dobro sam proučio prognozu i sve moguće scenarije, tako da smo imali ideju gdje ćemo i kako ćemo.

Koja vam je bila taktika?  

Prva taktička caka koju smo uspjeli prodati bila je nakon Tri sestrice koje smo okrenuli treći, iza dvije Tutte Trieste. Nakon toga prvi smo se odlučili za scenarij koji previđa buru tijekom cijele regate, ili barem do Jabuke. Zato smo nakon Plića prvi pojalabandali udesno i krenuli u tu buru. Prošli smo između Velike i Male Sestrice, a to je bilo dosta zeznuto, jer tamo je trebalo izvesti vrlo zahtjevan manevar. Ako bi nešto pritom pošlo loše – završilo bi jako loše, jer je nakon Plića trebalo iz code 0 ići u genaker. Mi smo stavili A2. Trebalo je prvo dići genaker, zarolati code0, spustiti ga i brzo pojalabandati, jer Sestrica je velika, a otok je bio ispred nas. A bila je noć, vidljivost je bila loša i dovoljno bi bilo da neka sitnica zapne da dođe do katastrofe.

Zašto je to bilo riskantno?

Genaker je dakle gore, a naš range vožnje je oko 10 stupnjeva u krmu. I ne možemo zaorcati i preći preko otoka, jer nas izvrće, takav je brod. Trebalo je zato brzo i uspješno pojalabandat, a mi smo uspjeli to izvesti. Sve druge posade produžile su tada prema Primoštenu i onda su me svi na brodu pitali jesam li donio dobru odluku. A znao sam da jesam. Nakon toga smo išli sve do Žirja, jer prema tamo je bilo sve više vjetra. Vidjeli smo da bura radi, a kada smo za krmom vidjeli zelena svjetla u daljini, zaključili smo da je to bio izvrstan potez.

Što se događalo nakon toga?

Izašli smo u vanjski kanal i tu smo vidjeli da je Ćeso (Ante Ćesić) na lijevim uzdama, da ide prema nama i da dobro stojimo. Tu smo bili ispred, ali kako je Ćeso bio brži u krmu, vrlo brzo je došao do nas. I pretekao nas je. Tu smo krenuli u neke taktičke igre i nadmudrivanja, a on je odlučio ranije krenuti prema Jabuci. Očekivao je levanat ispred Jabuke, koji je i bio u prognozi. Mi smo ga odlučili još jednom pokušati zeznuti i još jednom krenuti u buru. Napravili smo gybe na desne uzde, opet prema buri i sjeveru i tu smo ga opet dobili. On se onda opet vratio na nas i – kako je brži u krmu – prošao nas je još jednom. Onda smo se borili za desnu stranu do Jabuke i bila je pojalabanda na pojalabandu. S tim da smo onda i mi i oni udarili u bonacu.

Znači, na Jabuci ste bili potpuno izjednačeni…

Stalno smo se izmjenjivali u vodstvu, a Jabuku smo okrenuli doslovno metar udaljeni jedan od drugoga. Borili smo se za biti unutarnji brod na Jabuci, jer znali smo da ide pojalabanda i onda orca. A tko prvi tu okrene, može pokrivati u orcu drugi brod. To je bila druga taktička caka koju smo izveli i u kojoj smo isto bolje prošli. Bili smo tri metra od Jabuke, a Ćeso nam je bio metar od baštuna. Bilo je kao u malim klasama. On je krenuo u pojalabandu, a meni se učinilo da je to odlučio napraviti prerano i da će upasti u bonacu ispod stijena. Mi smo produžili tri duljine broda i onda pojalabandali i to se pokazalo ispravnom odlukom. On je zapeo u bonaci, a mi smo proklizali ispred njega i zaobišli ga. Tu smo napravili razliku. On je uz to čini mi se dignuo krivo jedro i dok je to riješio mi smo već bili 50 – 100 metara naprijed.

Je li pobjednik već tada bio riješen?  

Nije! Bio je još mrak i bilo je bitno njih kontrolirati, jer nismo znali koliko su brzi u orcu. Bilo je 10-ak čvorova vjetra, oni su krenuli u kraj, a mi smo ih kontrolirali. Međutim, onda je Toto Travel okrenuo Jabuku i na desne uzde krenuo voziti put vanka, put sjevera. Da nismo morali kontrolirati Ćesića, ja bih odmah nakon Jabuke isto uzeo taj kurs prema jačoj buri. Ali kako je Ćeso išao desno, morali smo i mi na tu stranu. Tako smo kontrolirali njega, ali smo se stalno bojali hoće li nas proći Toto.

Je li Toto na kraju uspio izboriti bolju poziciju?

Srećom – nije. Pratili smo i taj brod, a onda smo odlučili ići put Blitvenice, jer je bilo optimalnije jedriti na desnim uzdama. Skužili smo da smo zub brži od Molo Longa u orcu, brže smo prolazili kroz valove, tako da smo stalno radili razliku. Do Blitvenice smo već bili dosta naprijed, a na cilj smo stigli s oko pola sata prednosti. Regata mi je proletjela u čas, jer stalno smo bili u borbi, kao da jedrimo u štiriju ili na Melgesima.

Koje su sve bile tvoje uloge na brodu? I tko je sve bio u posadi na Scorpiu?

Ja sam bio taktičar, navigator i rezervni kormilar, jer vozili smo skoro 12 sati i mijenjali smo se na timunu. Na brodu je na ovoj regati bio i prijašnji vlasnik broda iz Grčke pa smo se Filip, on i ja mijenjali na kormilu. A u posadi su pored mene i Filipa Babića bili: Stjepan Vitaljić, Pave Vitaljić, Pave Pleslić, Marko Sorić, Nikola Kezele, Matej Barišić, Gordan Puškarić, Ante Živković, Simos Kambouridis i Mislav Kelemenić.

Ovo ti je dakle bila druga Jabuka. Kakva je bila atmosfera?  

Baš smo komentirali da je ovo bez premca naša najjača offshore regata za posade. Imamo Svetog Nikolu i Sušac, ali to nije za pune posade. Cijeli taj noćni šušur prije starta je odličan, a zanimljivo je i jer se jedri po mraku. Bila je mjesečina, ali ne vidiš dobro sve te brodove, vidiš samo svjetla. Brišu se regatna pravila koja vrijede preko dana i koriste se noćna pravila, koja su prilično različita. Tu je i moment navigacije, gledanja karata, prognoza, razmišljanja unaprijed, a to mi je sve bilo novo i zanimljivo. Atmosfera je baš posebna, vidiš da su svi uzbuđeni i da se vesele regati. Sastanak kormilara bio je na jednom velikom brodu, koji je bio toliko pun da je pucao po šavovima. Došli smo na vrijeme, ali više na brodu nije bilo mjesta pa smo brifing pratili izvana.

Ovogodišnja Jabuka bila je prilično brza. Jesi li zadovoljan uvjetima?

Baš dobro da je puhalo i da nije bilo čamljenja u bonaci, jer to svima najteže pada. Svaka čast organizatoru, jer Jabuka konstantno raste i zadnjih godina redovito je više od sto brodova. Regata već ima ugled na ovom dijelu Mediterana i mislim da može samo rasti. Odličan je termin na kraju sezone, a i kurs, koji se s obzirom na okolnosti može produljiti ili skratiti. Potencijal je baš velik i Jabuka može biti još puno veća regata nego što je sada. S više inozemnih sudionika i s još više dobrih brodova.

Je li naporno cijelu noć provesti promrzao na palubi?

Nije bilo baš previše hladno, iako je bila bura. Inače, zanimljiva je stvar, kazali su mi to ljudi iz posade V-a na kojemu jedrim, da su jednodnevne offshore regate teže od višednevnih. Na regatama koje traju više dana dogovoriš se za smjene i znaš da nakon smjene možeš otići dolje i odmoriti nekoliko sati. Znaš da se možeš resetirati i onda krenuti dalje. A kada regata traje jednu noć, uopće ne ideš spavati, jer bitan je svaki metar. Mi smo imali 3 – 4 taktičke cake gdje je trebalo biti potpuno fokusiran i gdje je posada morala biti potpuno spremna. Ako misliš pobijediti – moraš stalno napadati i nema tu mjesta za odmor ili spavanje. U tome smislu Jabuka je vrlo zahtjevna. Iskusniji offshore jedriličari kazali su mi da je Jabuka gora od Malte ili Fastneta. Za te regate se pripremiš i znaš koje si šihte na palubi, a kada možeš ići u krevet.

Scorpio je bio najbrži brod 22. Jabuke. Koji su vam sada planovi?

Ovo je bila zadnja regata ove sezone. Scorpio sada ide na zimski počinak i provjeru cijelog riga i druge opreme. Za sljedeću sezonu imamo neke ideje kako se pripremiti i biti još bolji na moru. Ići ćemo na uobičajene naše regate. Posada je mlada i gladna je jedrenja, a ova sezona bila nam je dobra.