Pulska ekipa entuzijasta okupljena oko povijesne Tartane oplovila je talijansku čizmu. Razgovarali smo s kapetanom o daljnjim planovima
Ferragosto obično podrazumijeva plovidbu iz Italije prema hrvatskoj obali Jadrana. Rijetko koji brod uputi se u plovidbu u obrnutom smjeru s polazištem iz Hrvatske. Međutim Tartana iz Pule nije običan brod i njome nisu zaplovili „obični nautičari.“ Ekipa predvođena kapetanom Livijom Jelčićem, zaljubljenikom u more i brodove koji je strastveno preuzeo brigu o Tartani i njenim vlasnikom Zoranom Todićem, zaplovila je od Pule i nakon 11 dana vezala brod u Genovi.
U trenutku kada smo nazvali Livija, pristajali su na vez u Genovi „baš sam u manovri.“ Sat vremena kasnije, povratno se javio da su konačno sjeli na zasluženu biru, jer od prošle subote plove dan i noć iz Pule bez autopilota.
Kvar na motoru na samom početku plovidbe nije ih spriječio
Ekipa je na početku plovidbe bila četveročlana, uz spomenuti dvojac, plovili su i Dino Ruggero, te svestrani Mitja Zupančić. Već na izlasku iz Pule prema Malom Lošinju pokvarila im se turbina dizelskog motora, „Evo vidiš uklet je taj Lošinj ovih dana…“ komentirao je Livio ukratko nezgodu. Budući da tamo nisu uspjeli pronaći mehaničara, nastavili su dalje, prema Hvaru. Tamo se skupila ekipa zaljubljenika u brodove i „legendarni“ mehaničar Nikša Bogdan – Bomba, za kojeg Livio ima samo riječi hvale – „Sve je popravio.“
Nakon kratke pauze na Hvaru, Tartana je nastavila plovidbu uz Korčulu, Lastovo, Palagružu, pa prema Italiji. Pred zoru se pred njima ukazao svjetionik Otranta. Nastavili su do Sicilije, gdje je u Messini posadu napustio Mitja. Zatim su nastavili kao tročlana posada prema sjeveru. Tartana je ponovo zaplovila svojim morem, a u međuvremenu se iskrcao i Dino, pa su do Genove stigli samo Livio i Zoran.
Tartana se vratila na mjesto gdje je sagrađena
Naime drvenu tartanu Livio i Zoran su pronašli na Sardiniji, gdje je u propadala, u lošem stanju. Zakrpali su rupe i doplovili do Pule, gdje su je zatim obnovili maksimalno originalno koliko su mogli, bez inoksa i plastike, s originalnim uljanim bojama. Nije opremljena autopilotom i drugim modernim alatima. Na brodu nema vinčeva i drugih pomagala. Upravlja se argolom, a golema lantina teška 300 kg podiže se na snagu ruku s drvenim bucelima i tradicionalnim gindacima. Posao za koji uglavnom trebaju trojica, objašnjava Livio.
Građena za tirensko more, stabilan i jak brod. Prilikom obnove, sačuvali su stare madire da čim više toga ostane originalno, što je s jedne strane odlično, a s druge strane moraju je malo više pazit, nastavlja. „S njom moraš ić niz val, ne baš tuć u val. Teška je i stara, ona je kao leut. Ima veliku kvadraturu palube. Ne voli baš sitne valove jer onda sve lupa. Kad jednom namjestiš jedra, nema više micanja kao na krstašu. Nema vinčeva. Zato treba dobro izračunat unaprijed.“
Uz lantinu od 300 kg i golemo jedro, treba dobro procijeniti
Livio nastavlja da ovakav brod nema balasta, te da treba dobro paziti da se ne pretjera s količinom jedara, jer će se prevrnuti. S lantinom od 22 metra treba dobro znati baratati. Međutim ima i krat po lantini, kojeg je najlakše usporediti s lazy jib-om, samo obrnuto.
Sagrađena je u Viareggiu 1927. godine u čuvenom brodogradilištu Codecasa Due Viareggio, koje i danas posluje, te gradi velike luksuzne superjahte. Nažalost, u Viareggiu se nisu zadržali. Livio nam komentira kako su očito svi na godišnjem odmoru. Nisu mogli dobiti nikoga u lučkoj kapetaniji, brodogradilišta su zatvorena, a u toj luci nema nautičkog turizma.
Odgovor na vječno pitanje „zašto se plovi?“ nećemo naći u ovom tekstu, ali ćemo naći zašto se je ekipa iz Pule zaputila u Ligursko more. Livio nam je i ranije tijekom obnove Tartane kazao da im je ideja da brod plovi i radi kao ekološki teretni brod na jedra, za prijevoz vina, sira i drugih proizvoda s otoka na kopno i obrnuto, kao što joj je bila i prvotna namjena. Što je, dodaje, hit u svijetu.
Nije hrvatska kulturna baština. Sreću traži s druge strane
Međutim kako u Hrvatskoj ovo nije kulturna baština, nema baš sluha za njihovu tartanu, pa objašnjava kako su se uputili u Liguriju i probati na onoj strani, gdje Livio smatra da nije baš razvijen pokret očuvanja tradicijske brodogradnje. Nastupat će na nadolazećim regatama u St. Tropezu i Portofinu, možda i na sajmu u Genovi, ako za to pronađu partnere. Tamo žele pronaći zainteresirane za suradnju i uživati u plovidbi te se nastaviti diviti ovoj drvenoj ljepotici.
Za sad imaju bukiran vez 15 dana u Genovi, a onda će mjesec dana ploviti. Imaju rupu u listopadu, ali brod će ostati u Italiji i preko zime. Pulskoj Tartani i njenim mornarima Liviju i Zoranu želimo sreću u pronalasku zainteresiranih s druge strane. A čitateljima Mora, preporučujemo da zaprate Udrugu Molaj Cimu na Facebooku, gdje Livio i društvo svakodnevno objavljuju sadržaj povezan s njihovom tartanom.