Arkadijske boje i opojne kapljice
Žive u idili i pastorali, u Arkadiji gdje je život u skladu s prirodom.
Na samom istočnom kraju otoka Korčule smjestilo se malo pitoreskno mjesto Lumbarda. Raštrkano je po tri poluotočna brežuljka, u više uvala sa žalom te se raskrililo i obuhvatilo, za samo mjesto, životno važno polje. Ako je mjesto okružilo polje, onda je i mjesto i polje s tri strane opkolilo modro more. S one južne i jugoistočne strane (defora) obale otoka gledaju na Lastovski kanal, a s istočne i sjeveroistočne strane paze na istočni ulaz u Pelješki kanal (dedrento). Jasno da je ovakav položaj Lumbarde bio iznimno povoljan za kontrolu plovidbe na ovome dijelu Jadrana. Taj osebujan položaj, ali i plodno polje i more omogućili su na ovome mjestu bujanje života od daleke prapovijesti. Kako veliko razdoblje prapovijesti završava prvim čovjekovim pisanim dokumentima, a na istočnoj jadranskoj obali pojavljuju se s grčkom kolonizacijom u 4. st. pr. Kr., Lumbarda baš za tu prekretnicu ima izniman značaj. Naime, 1877. Božo Kršinić je na Koludrtu, jednom od poluotočnih brežuljaka, u ruševinama srednjovjekovne crkve sv. Ivana pronašao dijelove kamene stele poslije nazvane Lumbardska (Lumbarajska) psefizma (zaključak skupštine). To je jedan od najstarijih, ako ne i najstariji pisani spomenik u Hrvatskoj kojeg neki datiraju s početka 3. st. pr. Kr., a neki sto-
ljeće prije, na početak 4. st. pr. Kr. Psefizma je dokument o osnivanju grčke kolonije na području današnje Lumbarde koju osnovaše stanovnici Isse (Vis) u dogovoru s lokalnim Ilirima. (…) Više pročitajte u 253. broju Mora.
Napisao: Marko Vućetić
Snimio: Mladen Šćerbe
