Život pod jedrima
S Neilom Kenefickom često Jadranom jedre poznati irski jedriličari, mnogi sudionici tragičnog Fastneta 1979 . Zna mu se pridružiti i Ron Holland, dizajner jedrilica i velikih krstaša
Prošlo je već nekoliko godina otkad sam u marini Preko na Ugljanu zapazio veliku devetnaestmetarsku jedrilicu. Bio je to izvanredan primjerak brzoga oceanskog krstaša dorađenog za udobno krstarenje. Alan Smojver, tadašnji direktor marine, kazao mi je da pripada irskom poslovnom čovjeku i jedriličaru Neilu Keneficku koji često dolazi na Ugljan pa katkad ondje ostavi brod i desetak dana dok odleti kući obaviti poslove. Njime Jadranom jedre poznati irski jedriličari, mnogi sudionici onoga tragičnog Fastneta 1979. kad je olujni vjetar uzeo danak od devetnaest ljudskih žrtava. Često mu se pridruži i Ron Holland, jedan od najpoznatijih dizajnera jedrilica i velikih krstaša. Uglavnom je riječ o prijateljima iz mladih dana, članovima Royal Cork Yacht Cluba, najstarijega jedriličarskog kluba na svijetu, utemeljenog 1720. godine.
Kazao mi je Alan da su to dragi, jednostavni i veseli ljudi pa smo se odmah dogovorili da mi javi kad sljedeći put vežu u Preku. Vrijedilo bi ih upoznati, a sigurno imaju i dobru priču. Samo, kako to obično biva, planovi su jedno, a život drugo. Neilova je jedrilica vezana na Krfu pa mu je pandemija dvije godine onemogućila plovidbu uz hrvatsku obalu. Kad je ove godine napokon stigao, putevi nam se nikako nisu podudarali sve do kraja kolovoza. Zatekao sam ga sa suprugom Iris u Cavtatu, usidrene u luci pod Sustjepanom. Upravo je ispratio prijatelje koji su s njima jedrili i čekao ekipu s kojom će se vratiti u Grčku.
(…)
“Bili smo na vrlo dobrom mjestu, obišli smo stijenu u ponoć u moru pjene, a zrake svjetlosti sa svjetionika koje su parale tamu nikada neću zaboraviti. Završili smo u oluji. Sjećam se da sam na našem B&G mjeraču snage vjetra vidio da dostiže 72 čvora. Nastavili smo jedriti prema jugu prema Bishop Rocku na otočju Scilly do cilja u Plymouthu. Bili smo među vodećim jedrilicama, vjerojatno prvi po korigiranom vremenu, ali vrijeme je bilo očajno, atlantski kotrljajući valovi bili su ogromni i morali smo skinuti glavno jedro da usporimo jedrilicu. Jedva smo uspjeli, ali plovili smo naprijed pod stalnim udarima vjetra i po velikim valovima. A onda je puklo, raspalo se kormilo i s Golden Appleom se nije moglo upravljati. Bilo je od karbonskih vlakana, ali očito nedovoljno jako. Iznenada smo morali odlučiti što učiniti s brodom bez mogućnosti da njime upravljaš, pri oluji snage 10 bofora, iako mnogi kažu da je vjetar dosegnuo i svih jedanaest. Kamo ići, što činiti na ukrižanim ogromnim valovima koji su prijetili da će nas razbiti o stijene otočja Scilly? Nije bilo druge, odlučiti smo emitirati PAN PAN.”
(…) Više pročitajte u 269. broju Mora.
Napisao: Braslav Karlić
Snimke: Marin Srzić i arhiva Neila Keneficka
