Ispod same površine mora točno u visini vodenoga gaza broda događa se borba života i smrti. Alge i školjke imaju nevjerojatnu sposobnost primanja na gotovo svaku površinu, uključujući i čuveni teflon. Razlog zašto su brodovi do vodene linije najčešće obojeni u crveno ili plavo je protuobraštajna (antifouling) boja koja se zbog najraširenije uporabe spojeva na bazi bakra kolokvijalno zove koper. Otapanjem se oslobađa biocid i sprječava nastanjivanje školjkica, algi i drugih organizama na stijenku broda, pa nanošenjem kopera brod dobiva zaštitni sloj te zadržava plovne karakteristike. Bez zaštite trup obraste, što znatno smanjuje brzinu broda stvaranjem većeg otpora povećava se potrošnja goriva i emisija CO2. Protuobraštajni premazi koriste se već stoljećima i većinom su se koristili oni na bazi bakra. No, Nizozemac Gerrit Johann Meine van der Kerk je 1956. došao do revolucionarnog otkrića – tributil kositra (TBT), organskog spoja na bazi kositra koji se sve do nedavno svestrano koristio kao biocidno sredstvo u protuobraštajnim bojama u nautici, ribarstvu, ali i drugim industrijama. Naime, on je pronašao “savršeni“ biocid koji je bio djelotvoran prema gotovo svim vrstama obraštajnih zajednica te ga nije bilo potrebno kombinirati s drugim biocidima, a ti su premazi bili djelotvorni i po nekoliko godina. Mogao se kombinirati uz gotovo svaku boju, nanositi na bilo koju površinu, vrlo uspješno rješavajući problem obrastanja trupa ispod vodene linije. Karakteristika tog spoja je ta da djeluje kao snažan biocid čije djelovanje traje dulje od drugih premaza. Najveći propust bio je u tome što se smatralo da će se taj čudesni spoj brzo raspasti u okolišu pod utjecajem sunčeve svjetlosti, što se u praksi pokazalo samo djelomice točno. (…) Dodatni problem je u tome što resuspenzijom sedimenta, do čega dolazi jaružanjem dna ili djelovanjem morskih valova, on može ponovo dospjeti u vodu.
Više pročitajte u novom broju Mora.
