Najčvršća poveznica planina s morem je što se u oba slučaja pod kupolom nebeskom, čovjek osjeća jednako mali, a brodom se na moru, kao gojzericom u planinama osvaja nepoznati prostor i njemu zahvaljujući, čovjek više može učiti od mora. − Tako na pomalo šepavom hrvatskom kaže frankofoni Dieter Schellemberg dok obuzdava osjećaje, ne skidajući pogled sa svog Orlića koji je danas prvi put dotaknuo more.
U Betini je danas mali praznik. Kao što to obično biva, barem jedan janjac, neki dobro pogođen posao, mora platiti glavom, a ovaj put su to platila njih četiri. Za upravo porinuti leut, pristojan broj.
Dieter Schellemberg je umirovljeni biokemičar iz Nestlea i nekadašnji direktor Svjetskog biciklističkog saveza, strastveni planinar i jedriličar sa Ženevskog jezera, a prvi je susret s drvenim gajetama doživio prije 40 godina kada je došao u prošnju Marije Pleslić Orlićeve, rođene Murterinke. Svjedočeći nužnosti broda u svakodnevnici svoga drugog zavičaja, postao je ostrašćeni ljubitelj Jadrana i mediteranskog improvizatorskog talenta, a kao vrhunac uzbuđenja zaželio je vlastiti brod koji bi označio imenom po vlastitom odabiru. Izbor je prirodno pao na ime Orlić, po nadimku Marijine loze.
Iako se kao najugodnija varijanta uvijek nudi poliesterska izvedba broda, obiteljska je odluka bila da to svakako bude drvena. Brod je morao biti leut s kabinom i tambućem, građen tradicionalno i iz drva.
Kako je Dieter čovjek alpske kulture reda, discipline, perfekcionizma i analitike, shvatio je da drveni brod nije puki zbroj tehnički egzaktnih brojki i komponenti, već majstorstvo inteligentno kontrolirane improvizacije s posebnim osjećajem za materijal i formu, što ga približava ili čak izjednačava s autorskim umjetničkim djelom. Za Dietera je drveni brod kulturna, zanatska i običajna baština koju je on naprosto odlučio uživati, bez obzira na koštanje. Htio je brod s majstorovim potpisom.
