Ima već nekoliko godina kako sam prvi put vidio te moćne i snažne brodove. Rođene u finskom arhipelagu, surovom i istodobno punom one divlje ljepote koja te mami da iziđeš na more i kad drugi idu doma. Jednostavnog imena XO sagrađeni od aluminija, tamnog trupa, čistih linija, što podsjećaju na one nevidljive Stelth nadzvučne avione, sa svime potrebnim, ali bez ičega suvišnog…
Kad uđeš u njega i sjedneš za kormilo mora biti da osjećaš da si stopljen s njime i morem. Kažem mora biti jer s ovim osobitim brodovima nikad nisam plovio. Razgledavao sam ih samo na kopnu, u izložbenim salama, zavirivao u njih, zapitkivao ovo i ono i zapravo bio tužan da nisam negdje na moru pa da upalim motore, odvežem cimu i krenem. Ali sad se to mijenja, prva dva primjerka već za koji mjesec dolaze u Marinu Agana, kod Princess Adriatica, Kreše Čorka i Svena Delića koji su od prije par mjeseci zastupnici XO-a za Hrvatsku i nekoliko susjednih zemalja – Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. Sa Svenom smo već dogovorili da ćemo s njima ozbiljnije zaploviti da ih osjetimo kakvi su na moru u svim uvjetima, kad razvali jugo i zadere bura jer tek tada oni pokazuju svoj pravi karakter. A njega mu, da parafraziram stih Tome Bebića, brodovi su isti ka i judi, daju oni što ga stvaraju.
Nekolicinu njih imao sam priliku upoznati na predstavljanju najnovijeg XO Explorera. Dana Colliandera, izvršnog direktora kompanije, čovjeka s diplomom aeronautičkog inženjera, specijaliziranog za materijale i dizajn što je karijeru gradio u Gillettu koji već pedeset godina svakog jutra uzimam u ruke dok se brijem, nastavio šefovanjem u Sunto satovima koje sam držao na ruci još dok sam odlazio na regate i na kraju posljednje tri godine posvetio strelovitom usponu finskog brodograditelja. Uz njega sreo sam i Jarkka Jämséna, projektanta koji ga je nacrtao i udahnuo mu djelić duše.
