Gliserom od Biograda do Vrgade doista je čas posla. Čak smo smanjili brzinu jer toliko nam se ipak ne žuri. Istina s nestrpljenjem očekujemo susret i upoznavanje novog portića i njegovog otoka (može i obrnuto), ali „vrag odnija prišu“! Držeći čvrsto pogled na silueti ovoga otoka uživasmo u plovidbi. Biste li znali kojem se otoku približavamo da napisasmo pred nama je insula rubricata i iz toga izvedenog imena Lumbrikaton, Lubricata? Da ste jedan od Vrgadina znali biste da je to staro ime vašeg otoka, a ako tek otkrivate ovaj otok onda ste i te kako iznenađeni. No iznenađenje je kratkoga vijeka. Uplovismo ravno u široku, ali plitku uvalu Sv. Andrije (Vala Sv. Andrije) na sjevernoj obali otoka. Prvo što će vam upasti u oči jesu crveni „klifovi“. Dakako, nisu to u pravom smislu klifovi, to je crvenica koja je ostatak (redzina) erozijom spranog vapnenačkog materijala (sitan pjeskovit i šljunkovit materijal s primjesama crvenice) s padina krških glavica. Kako je sloj tog crvenog materijala dospio na samu morsku obalu tu ga valovi uz pomoć vjetra i kiše ispiru i stvaraju kao nožem odrezan vertikalni presjek desetak metara visok, vidljiv iz daleka. U uvali Sv. Andrije takav crveni „zid“ (sloj) je na njenoj južnoj i jugozapadnoj obali, Saular, ali još uočljiviji i danas posjećeniji je onaj na sjevernoj obali rta, Punta Kuka, koji uvalu zatvara sa sjeverne strane. To je područje s najatraktivnijim crvenim „klifovima“, a naziva se Pobrizi i Crveni brig. Plitka prevlaka Tanko (ime izvrsno opisuje ovu prevlaku) rastavlja poluotok Kuk od otoka Artine, nekada povezanih crvenim „klifom“ (zato naziv Artina, veliki rt!). To je morao biti veličanstven prirodni fenomen kojega je u međuvremenu more odnijelo. Vratimo se na trenutak na latinski izraz insula rubricata, što u prijevodu znači crveni otok i eto zato staro ime za otok Lumbrikaton, Lubricata. Crveni klifovi dali su mu ime. A otkud Vrgada? Polako! Polako!
