Maritimna industrija nalazi se na raskrižju. Trenutno smo došli do točke u povijesti gdje trebamo odabrati pravi put, težiti ka dekarbonizaciji. Međunarodno udruženje plovidbe, prema Pariškom sporazumu ima zadatak do 2050. godine smanjiti emisiju CO2 za 50 posto, što nije nimalo lak zadatak jer se još uvijek kao gorivo za plovidbu teretnih i drugih velikih brodova koristi zadnji derivat naft, mulj. Pred inženjerima je veliki izazov da redizajniraju brodska postrojenja, a kao jedno od mogućih rješenja spominje se vodik. Joi Scientific, tvrtka sa sjedištem u Svemirskom centru na Floridi vodeća je u istraživanju proizvodnje vodika iz vode, a predsjednik uprave Traver Kennedy dao je intervju World Maritime News u kome je odgovorio na neka pitanja o dosadašnjim mogućnostima vodika kao supstitucije naftnim prerađevinama. – „Dok su baterije kompatibilne za rad malih pogona, a nuklearni izvor za najveće pogone, mi tražimo nešto srednje za ovaj sektor.“, kaže je Kennedy, pa objašnjava zašto baš vodik ima važnu ulogu u smanjenju emisije CO2 – „Prema masi, vodik je energetski vrlo nabijeno gorivo, te u potpunosti čisto, a voda je jedini nusproizvod. Također, vrlo je prilagodljivo gorivo. Može se koristiti kao pomoćno gorivo, za motore s unutarnjim sagorjevanjem, za plamenike, ali i za turbine za pogon.“ Kennedy predlaže da bi se plovila radije trebala prebaciti na vodik nego na neke lakše naftne derivate. Primjena tog goriva već se koristi na različitim modelima u Kaliforniji, Japanu i diljem Europe kao što su automobili, busevi, vlakovi i letjelice, ali njegova prilagodba za plovila ide malo sporije. Do sada se u brodarskoj industriji vodik koristi samo kod brodova za prijevoz putnika, trajkata, jer ti brodovi uvijek plove u istim lukama, gdje lako mogu održavati opskrbu vodikom. U rujnu prošle godine tvrtka Viking Cruises otkrila je planove za pogon svojih kruzera vodikom, a ranije ove godine Ferguson Marine najavio je plan razvijanja prvog u svijetu trajekta HySeas III koji će sam proizvoditi vodik za vlastiti pogon. Ono što koči primjenu je poteškoća u održavanju vodika u ukapljenoj formi, na temperaturi od -253 oC pod pritiskom, za što se troši oko 18 posto energije dobivene iz njega.