‘Kakvo ti je to putovanje na kojemu nisi upozna niti jednoga čovika iz mista u kojem si bio, pitanje je možeš li uopće i zapamtit kako se to misto ili škoj zove’
“A i mi smo se malo čudili kad smo shvatili da nam fali netko tko nam je cijeli život išao na živce…”
Naš prijatelj, suradnik i kolumnist Senko Karuza ovjenčan je nagradom Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku zbirku publiciranu u posljednje dvije godine.
“Poslije mene, kad više ničega ne bude, moja će dica iz Beča bukirat našu kuću za cilo lito, kao atrakciju u kojoj se nekad živilo”
“Prvi put smo osjetili da smo napravili nešto dobro jer nismo ništa učinili. Jedino je onaj naš najmlađi i najveći neradnik zajaukao da smo mogli i mi te pineze uzet.”
“Vidiš da svi ljudi mogu bit isti ako dobro plate. I to ti je, dušo moja, sva razlika između turista i emigranta. I zato se ja tome čudim.”
“Razmišljamo kako nema nijednog zakona koji bi zabranio gradnju vinarije na plodnom poljoprivrednom zemljištu, a ipak su tu glupost mnogi učinili.”
Naš stariji radi onlajn. I to od rane zore. Diže se prije nas radi onlajn doručka.
Priča mi nekidan jedan stari učitelj koji je došao na naš otok umrit, jer se na njemu rodio, da je kao mladić radio na jednom drugom otoku adriatskom…
U kratkom zatvorenom času čekamo da se sve zajedno sljubi i pokaže kao neka mitska hrana kojoj nitko još nije uspio odoljeti