Povijest svjetioničarstva na istočnoj obali Jadrana, feljton (4).
Nakon što su u funkciju stavljeni svjetionici Savudrija, Trst i Porer valjalo je pomorcima osigurati sigurnu plovidbu noću i na srednjem i južnom Jadranu. Grade se svjetionici na Dugom otoku i Lastovu, a potom i na punti Oštra.
Giuseppe Sforzi projektira nakon Porera i svjetionik koji treba aktivirati na sjeverozapadu Dugog otoka. Na lokaciji Punta Bjanka u blizini uvale Pantera i naselja Veli Rat izgrađena je napredna varijanta svjetionika u Savudriji. Već iskusni graditelj svjetionika još gradi pod utjecajem Nobilea pa ovaj objekt ima sličnu vitku, ali nešto višu, gotovo trideset i sedam metara visoku kulu. Poučen mentorovom pogreškom u planiranju stambenog prostora pri gradnji Savudrije, smješta cjelokupan prostor s tri stana u isti objekt, čime svakako dobiva skladniju arhitekturu. Šternu smješta s vanjske strane, nasred velike popločene površine za prikupljanje kišnice.
Lanterna Punta Bjanka ili Veli rat upaljena je na Silvestrovo 1848. godine i imala je prvi Fresnel aparat postavljen na Jadranu. Zbog još svjetionički needuciranog domaćeg kadra dovedeni su s tršćanske lanterne svjetioničari Lorenzo Zanolla i Alessandro Alessandri. Na toj je lokaciji svjetionik doista bio potreban – već iduće godine svjetioničari su spasili talijanske brodolomce.
Dvadesetak godina kasnije će nasuprot ulazu, prema šterni, biti izgrađena kapelica za vjersku utjehu svjetioničarima i njihovim obiteljima. Njenom je izgradnjom na specifičan način zatvoren prostor popločanog skupljališta kišnice. Istovremeno se gradi mol u uvali Sušica i put do nje. Duž novog puta posađena su stabla, koja će za stotinjak godina stvoriti intimnu stazu od svjetionika do svjetioničke barke. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.
