Ako ste se našli pred prometnim znakom na cesti koja vodi od grada Raba prema Loparu, za one koji stižu plovilom to ne vrijedi, malo ćete se zamisliti jer vi ste u Supetarskoj Dragi, a znak vas upućuje u Gornju Supetarsku Dragu, u Donju Supetarsku Dragu i još u Gonar. Za one koji dolaze plovilom nedoumica je drugačija. Ulazeći s morske strane u Supetarsku dragu dobro morate razmisliti kako, gdje i koliko duboko zaći u dragu jer pličina prijeti ma koliko vam mali bio gaz! I još nešto vrlo važno za nautičare. Mjesto Supetarska Draga smješteno je s obje strane drage, u samom širokom dnu drage nema zgrada, i sad se treba odlučiti gdje pristati, gdje je „centar“ mjesta? Istina, pogled će vam privući marina na sjevernoj strani, ali tražite li rivu nećete je zamijetiti, ne zato jer je neuočljiva već zato što je nema! Dakle, preostaje vam, ako imate veći gaz, samo marina za pristajanje, a ako ste na manjem plovilu približno s gazom do jednog metra odaberite neki od dugačkih mulića posebno brojnih na južnoj strani drage.
Našu dilemu, u Gornju ili u Donju Supetarsku Dragu, jednostavno smo riješili! Veza za Donju Supetarsku Dragu nam je Rabljanin, profesor na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Željko Španjol (čitatelji Mora ga vjerojatno već znaju), a za Gornju Supetarsku Dragu prepuštam se u Mladenove ruke koji će uz to načiniti i fotografije za cijelo područje.
Supetarsko polje smješteno je između dva bila otoka Raba, masivnijeg i višeg vapnenačkog grebena Kamenjak koji štiti ovo područje od bure i nižeg flišnog grebena s juga zvanog Vrsi koji dragu štiti od juga. Flišna (tercijarne naslage) udolina koja tvori polje blago se spušta od naselja Mundanije prema sjeverozapadu i završava u moru prvo kao prostrano područje gdje se miješaju slatka i slana voda pod velikim utjecajem plime i oseke, a zatim kao plitka pjeskovita uvala.
Sredinom Supetarskog polja teče potok Veli potok Supetarski (naziv Veli potok pojavljuje se i na drugom mjestu na otoku). Nije baš razgovijetno odnosi li se ponegdje zabilježen naziv Vela draga na potok ili na dragu, ali čini se logično pretpostaviti da se u tomu imenu vjerojatno krije stari naziv za ovu dragu. Naime, ovo je najveća draga na otoku Rabu, istina i najdulji potok. Manje drage su susjedna Kamporska i ona Sv. Eufemije zapadno od grada Raba. Nailazeći cestom iz smjera grada Raba s desne strane u polju na maloj kamenoj uzvisini staro je zdanje. To je crkva sv. Petra (monasterium S. Petri de Valle), jedini cjeloviti ostatak nekadašnje benediktinske opatije iz druge polovine 11. stoljeća. O osnivanju opatije sačuvana su dva dokumenta. Jedan je darovnica rapskog biskupa kojom se daruje zemljište za samostan, a drugi je potvrda kralja Petra Krešimira IV. osnivanju samostana. Ovaj drugi dokument vjerojatno nije iz tog doba već kasniji prijepis. Opatija je ukinuta 1467. godine. Prema Rabljaninu, našem svjetski poznatom konzervatoru, Miljenku Domjanu, crkva ima ranokršćanske temelje. Danas je to trobrodna bazilika, unutrašnjost joj je s pet pari stupova podijeljena u tri broda, a na istočnom kraju su tri apside. Do crkve je i zvonik, ali danas u „skraćenoj“ verziji jer nakon udara groma je 1906. porušen do razine prvoga kata. U zvoniku je naše najstarije zvono koje je rad redovnika ljevača Luke iz Venecije iz 1290. godine. Drugo manje zvono je iz 1593. a ljevač je Jakov Caldelarius koji je ljevač velikog zvona rapske katedrale. Samostan, a kasnije samo crkva dali su i ime ovoj dragi, Supetarska Draga!
