Ljeto je doba od tikvica. Istina žežin od tikvc je u mjesecu srpnju, ali to je nekada tako bilo, a sada tikvice se mogu nabaviti tijekom cijele godine. Ribari i težaci koristili su tikvice za laganu večeru i toliko su uporno iz večere u večeru u tome “uživali“ da su sedmi mjesec u godini pogrdno nazvali tikvor! Uz put, ribari su mjesecu nadijeli taj naziv i jer su u njemu imali mršav ulov, kao što im je bila i mršava večera. Uglavnom su to bile lešo kuhane tikvice s pokojim krumpirom, a ako se našlo još ponešto uz to da bi se mogao popiti žmul bevande bila je to puna šaka brade. Lešo tikvice ostavimo za neku drugu prigodu, a sad ih ipak malo pojačajmo, ali sve u svemu ostat će to svježe, lagano jelo kao stvoreno za vruće ljetne dane. Ovako pripremljene tikvice mogu biti glavno jelo, ali i prilog koji se dobro sljubljuje sa svim mesnim jelima, a bome ni kombinacija s ribom s gradela nije za baciti. Ljetne tikvice (Cucurbita pepo), dakako, ljeti donose plod jer im godi toplina i zahtijevaju obilje vode, ali nikako natopljeno tlo. Tlo mora biti propusno i rahlo. Kako u poljima dalmatinskih otoka ima obilje sunca, a vode uvijek nedostaje, to su tikvice iz ovoga podneblja i iz ove zemlje (crvenice) i te kako ukusne. Nije baš u potpunosti sve razjašnjeno, ali općenito se uzima da su tikvice suptropske biljke i da su kultivirane prije 5000 godina na području Meksika. U Europu su donesene u 16. st. i te prve tikvice su se izgubile iz današnjega uzgoja. (Više pročitajte u Moru.)
