Stranac u kaukalovu carstvu
Preobražena Diomedova vjerna družina vjerna mu je i nakon njegove smrti. Cvilećim i uvijajućim glasovima tuguju i slave svog junaka. Veličanstveni letači u niskom letu oštrim krilima sijeku more i kako stari pripovjedač kaže, još uvijek škrope zidove junakova hrama
Maleni gumenjak Parka prirode Lastovo plutajući u nemirnom moru, približava se oštroj kamenitoj obali otočića. Iskusni Ivan Jurica Gango spretno savlada sve petljancije i u mrklome mraku priveže nas u kakvu-takvu sigurnost negostoljubive obale. Prevladavajući oštri miris joda dopire s ruba na kojem se izmjenjuju plima i oseka, a obilna noćna rosa kakva je uobičajena na jadranskim pučinskim otocima čini da se miris doima još jačim. Opasna oštrina nazubljene obale šalje jasnu poruku kome je ovdje dozvoljeno, a kome nije. U mrakom obavijenom labirintu kamenih oštrica kretanje je skoro nemoguće. Noć je. Doba u kojoj ona ima svoju najjaču moć, doba kad su nam osjetila najosjetljivija, a živci najtanji.
Iz nevidljivog izvora mrakom se šire tajanstveni plačljivi glasovi pomiješani s cviljenjem, kadikad umilnim, a kadikad bolnim i povremeno proparanim ponekim jezivim krikom. Prema zvjezdanom nebu nazire se kontura otočića, a vjetar donosi otužan, težak miris izmeta, ostataka neprobavljene hrane i mesne truleži. Kad ne bih bio u društvu osoba koje znaju čega tu ima, poželio bih u strahu odmah otići. U vremenima drvenih brodova na vesla i jedra, mornarima koji bi se našli u ovakvoj situaciji i na ovakvom mjestu, mašta je zasigurno prizivala oniričke likove koji su tjerali strah u kosti, do ludila čak. Iskusnom svjedoku današnjice, kakva su moja dvojica suputnika, ovo je zvučna i mirisna kulisa velike mješovite ptičje kolonije, tipične za jedan jadranski pučinski otok. Ali kad su sva ostala čula osim vida samoga nadražena, dok ne svane nije mi svejedno. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.
Napisao i snimio: Mladen Šćerbe