Stipe Vitaljić priprema se za regatu u klasi Melges 24 na Gardi, a s njim smo porazgovarali o iskustvu jedrenja na Maxiju Wild Thing.
Stipe Vitaljić jedan je od rijetkih hrvatskih jedriličara koji profesionalno nastupa na inozemnim regatama krstaša. U Hrvatskoj je zadnjih godina aktivan kao trimer i uz Karla Kureta suvlasnik Melgesa PointOne, a na međunarodnoj sceni redovito nastupa na Swan 36 regatama.
Vitaljić je prošloga mjeseca kao član posade maxi krstaša Arca Wild Thing nastupio na regatama Giraglia i Viareggio-Bastia. Arca Wild Thing je maxi krstaš koji je 2005. pod imenom Skandia pobijedio na Barcolani. Prije nekoliko godina armatore Furio Benussi temeljito ga je obnovio i produljio na sto stopa. Namjera mu je s tim brodom nastupati (i pobjeđivati!) na regatama kao što su Giraglia, Fastnet, Middle Sea Race i Sydney Hobart.
Stipe Vitaljić ispričao nam je o tome kako se našao u timu Furia Benussija i kako je bilo jedriti na maxiju od sto stopa:
Kako si završio na maxiju Arca Wild Thing?
To se zapravo dogodilo slučajno. Moj prijatelj i partner u firmi Tomaž Čopi inače jedri u timu Furia Benussija, ali sada je bio spriječen i nije mogao doći na Giragliu. U zadnji čas me zvao da dođem i da uskočim na njegovo mjesto. Tu regatu na kraju nažalost nismo završili, jer bio je na brodu neki problem s hidraulikom. Ali, nekako sam legao ekipi i vlasniku broda pa me pozvao da dođem s njima i na sljedeću regatu od Viareggia do Bastije i nazad. Ja sam na poziciji trimera i to im je trebalo, a dosta je važan faktor i što govorim talijanski. Na toj drugoj regati pridružio nam se i Tomaž.
Kakav je doživljaj jedriti na Maxiju od 100 stopa?
Wild Thing je ranije bio Maxi od 90 stopa, ali oni su ga produžili. To je brod s canting keelom, a stavili su mu jarbol od bivšeg Maxija Alfa Romeo, odnosno Esimit Europa. Novi jarbol je za 5-6 metara viši od prethodnog. To je brod koji nema genaker, nego naprijed ima samo roll jedra. To su nekakva Code 0 jedra. Taj brod stvara strašan prividan vjetar. Mi smo regatu od 160-170 milja završili za 12 sati, s prosjekom brzine od 14 milja. A vjetra je bilo 10 do 12 čvorova. To su nevjerojatne brzine, a zanimljivo je da se na tome brodu uopće ne osjete. To je brod od 35 metara i nemaš doživljaj brzine kao na malome brodu.
Možeš li usporediti jedrenje na Maxiju Arca Wild Thing s jedrenjem na „običnim“ krstašima?
Sile su puno veće i prividni kutevi su potpuno drugačiji. Na tome brodu nikada se ne jedri u krmu i kutevi su uvijek ispod sto. Brod po osam čvorova ide 13-14 i konstantno ide brže od vjetra. Uvijek je nekakav prividni prema provi i to je nešto na što se treba naviknuti. Posebno kada brod naglo usporava. Ako padne vjetar, sva jedra se isprazne, jer sav prividni vjetar dođe u provu. Tu je i canting keel od nekih 20 tona. Nevjerojatna je sila kojom se ta kobilica diže. A canting keel strašno ubrzava brod. Osjećaj je kao da njime dodaješ gas.
Kako je bilo na regati Giraglia i koliko je Maxija tamo bilo?
Nismo jedrili uvodne inshore regate, nego samo Giragliu. Prognoza za regatu bila je loša i većina Maxija nije željela riskirati te na kraju nije nastupila. Oni dosta čuvaju opremu, jer na takvim brodovima štete su ogromne ako se nešto dogodi. Tako da je na regati od Maxija nastupio samo Black Jack, koji je i pobijedio. Bio je i Swan 80 od Loro Piane. Inače na Giragliji budu Red Carpet i drugi maxiji od 100 stopa. Njih je nekoliko u Mediteranu, pet ili šest i stalno se međusobno bore na regatama za pobjedu u realnom vremenu. Mi smo inače na toj regati oborili rekord. Svi ti maxiji na regate dolaze upravo zbog toga – da bi obarali rekorde.
Koje su to sve regate?
Na Mediteranu ih je dosta. To su na primjer Giraglia pa Palermo Livorno i regata oko Sardinije. Riječ je o regatama za koje mi u Hrvatskoj uglavnom nismo čuli. To su njihove Viške i Mrduje. A svima njima naročito je važna Barcolana. Posebno Furiju Benussiju i posadi njegove Arce, jer oni su Trščani. Sve druge regate mogu izgubiti, ali na Barcolani moraju pobijediti.
Kako funkcionira i kako se organizira posada na jednom takvome brodu?
Furio Benussi je sve organizirao kao sponzorski projekt, koji on vodi kao što se vodi firma. Skupio je sponzore kako bi mogao sve odraditi. Arca je talijansko osiguravajuće društvo i to mu je glavni sponzor, ali on ima i jako puno manjih sponzora, čije su reklame i loga po jedrima i boomu. Uz to organizira razne Team Buildinge i humanitarne regate, kako bi te sponzore promovirao. Sve to radi kako bi cijeli projekt mogao funkcionirati i kako bi mogao platiti ljude na brodu. U posadi je oko 15 ljudi koji rade po brodu, a uz to bude 4-5 gostiju. To su sve profesionalci. Na tome brodu ne mogu jedriti amateri, odnosno ljudi bez iskustva, jer svaka greška košta strahovito puno. Treba jako dobro znati što se radi. Ja sam konkretno bio trimer desnog vinča. Dakle, na desnim uzdama sam bio, a tu sam imao hidraulični vinč s botunima.
Jesu li u posadi uglavnom talijanski jedriličari?
U posadama na tim maxijima večinom su Talijani. Na brodu na kojemu sam ja bio malo je specifična situacija. Oni su Trščani, a Benussi je dobar s Tomažem Čopijem i još nekim slovenskim jedriličarima. I tako je došlo do te sinergije. Njemu je trebalo još jedriličara u tome projektu i tako je na brod došlo nekoliko slovenskih jedriličara. I ja sam se na brodu zapravo našao zapravo kao dio te slovenske grupe. Tu je među ostalima bio još Mitja Beltram, koji je po maxijima već 20-ak godina.
Koji su planovi, postoji li mogućnost da nastaviš jedriti s tom ekipom?
Ja sam Benussiju očito dobro legao pa ćemo vidjeti što će biti dalje. Oni imaju i neke ljetne regate. Nemamo potpisan nikakav ugovor, nego surađujemo od regate do regate. Ali eto, očekujem da bi me mogao ponovno zvati. S tim da mi je nastup na ove dvije regate otvorio i neka druga vrata. Sada sam u Porto Cervu i tu sam s Mascalzone Latino timom na jedrilici Smeralda 8. To je neka, recimo tako, džentlmenska klasa. To su brodovi od osam metara koji malo starinski izgledaju. Imaju malo jedro, veliku genovu i spinaker. U toj klasi jedre Vincenzo Onorato i takva ekipa. Tu me Benussi ugurao, tako da sam – ni kriv ni dužan – postao dio Mascalzone Latino tima. Tako to funkcionira ovdje. Njima je trebao netko tko ima iskustva sa spinakerom, što mnogi mladi danas nemaju, a ja sam bio tu u điru i dogodilo se da su me zvali u tim.
Inače profesionalno jedriš u klasi Swan 36. Što se tu događa?
Da, jedrim na Swanovima 36, a ta klasa u zadnje vrijeme pomalo stagnira. Pokušavaju je održati živom i dosta se radi na tome, čak su ove godine iz kobilice izvadili 200 kilograma da bi brod učinili atraktivnijim. Swan 36 je po malome vjetru relativno spor i nije baš kompetitivan. Vidjet ćemo što će s tim biti. Ja u toj klasi jedrim s njemačkom posadom na jedrilici Goddess. Njemački vlasnik malo se premišljao što će ove godine pa je odlučio propustiti prvi dio sezone. Plan je nastupiti na Svjetskom prvenstvu koje je u drugom dijelu sezone.
Uz to jedriš i u klasi Melges 24 te si s Karlom Kuretom suvlasnik jedrilice PointOne. Imaš li vremena za Melgese s obzirom na druge obaveze i planirate li nastupiti na Europskom prvenstvu u Splitu u rujnu?
Svakako ću nastaviti jedriti u Melgesima. Evo baš sada nakon Porto Cerva idem na Gardu i tamo ću s Karlom Kuretom i ekipom jedriti na PointOneu na regati Europske serije. Sve to nam je priprema za Europsko prvenstvo, koje će biti kruna naše dosadašnje četverogodišnje kampanje u klasi Melges 24. Želimo ostati oštri i u formi za jesen i za EP u Splitu.
Klasa Melges 24 nevjerojatno se razvila u Hrvatskoj. Kako to komentiraš?
Razvoj klase Melges 24 u Hrvatskoj sve nas jedriličare jako je razveselio. Uvijek smo svi htjeli da se jedna takva klasa monotipova dogodi u Hrvatskoj, ali donedavno naprosto nije bilo uvjeta da se to ostvari. A onda su se napokon ispunile te neke okolnosti, skupila se ozbiljna ekipa koja želi jedriti u monotipovima i to je sada uzelo maha. Klasa je u nas odlično napredovala, po regatama uvijek imamo oko 20 brodova, a među njima ih je 5-6 koji su kompetitivni na svjetskom nivou. Imamo Česića, Kljakovića – Gašpića i Bašića, samo neke da spomenem. To su ljudi koji mogu pobjeđivati i biti na podijima na najjačim svjetskim regatama.
Može li se kazati da je Hrvatska Melges 24 flota među najjačima na svijetu?
Mi sada imamo sve što trebamo da bi se nosili s najboljima. Imamo jedra i opremu, imamo uvjete, redovito treniramo i nismo u podređenom položaju u odnosu na bilo koga. Možemo se ravnopravno nositi čak i s Amerikancima, koji i dalje imaju puno veće budžete od naših. Kod nas je specifična situacija jer naši jedriličari na Melgesima nemaju profesionalne ugovore, nego sve funkcionira na prijateljskoj bazi. Ljudi vole i žele jedriti na tom vrhunskom nivou i stvorila se baš dobra sinergija. Mi na Melgesima ne zarađujemo, nego sve to plaćamo iz vlastitog džepa. Ali može se, nije to toliko skupo, pogotovo jer je u dosta posada više vlasnika brodova koji onda dijele troškove. Ima i puno posada koji si u klasi Melges 24 s umjerenim budžetom mogu priuštiti jedrenje na vrhunskom nivou. Jer ne treba svake godine kupovati nova jedra i novu opremu.