Sredozemni ciklon – Madicane
Zašto se među brojnim ciklonama u nekom trenutku i na određenom području umjesto ciklone formira Medicane? Sredozemno more okruženo je kopnom, ponegdje visokim planinama, a takva orografija pospješuje uzdizanje toplog, nestabilnog i vlažnog zraka.
Iako se Sredozemno more čini krotko a plovidba njime ugodna i poželjna, mnogi su ipak iskusili i njegovu drugu stranu meteorološkog lica. Dakako, mnogima su poznati učinci nevera, orkanskih udara vjetra, prvenstveno juga i bure na Jadranu, kao i drugih vjetrova na Sredozemnom moru. U idiličnoj plovidbi Jadranom i Sredozemnim morem, pogotovo onoj ljetnoj plovidbi, zaboravlja se na opasnosti koje nam, za sada možemo samo nagađati s velikom vjerojatnošću, donose klimatske promjene. Satelitske snimke osamdesetih godina prošloga stoljeća omogućile su “otkriće” atmosferskih struktura koje uvelike podsjećaju na tropski ciklon. Kako se ne radi o tropskom području, ne može biti govora o tropskom ciklonu, točnije bi bilo reći da se radi o “izvantropskom ciklonu”, a i razarajući učinak im je manji nego onim tropskim tvorevinama. Ipak, nije sve baš tako jednostavno ni bezazleno. Ovi sredozemni cikloni nazvani su Medicanes što je kovanica od Mediteran i uragan odnosno hurricane po uzoru na tropski ciklon koji se razvija u uragan odnosno hurrican (u zapadnom Tihom oceanu tajfun).
Poznato je da su nad Sredozemljem aktivna brojna ciklogeneska područja, osobito u zimskom razdoblju. Zašto se među brojnim ciklonama u određenom trenutku i na određenom području stvore umjesto ciklone (područje niskoga tlaka zraka) Medicane odnosno sredozemni ciklon nije baš u potpunosti jasno. Razlika između “obične” ciklone i Medicanea je u toploj odnosno hladnoj “jezgri”. Naime, središte ciklone je hladnije od njenih rubnih područja, a energiju dobiva zbog temperaturnog gradijenta (horizontalna razlika u temperaturi zraka) dok je kod Medicanea središte, “oko” toplije, a energiju dobiva zbog konvekcije (uzlazno, vertikalno strujanje) toplog i vlažnog zraka. Uzdižući se u toplom i vlažnom zraku dolazi do kondenzacije, vodena para prelazi u kapljice vode. U procesu prelaska vode iz višeg u niže energetsko stanje oslobađa se ogromna količina energije koja još samo pospješuje započete procese. Ovi procesi su poznati iz olujnih oblaka kumulonimbusa koji donose nevere poznate i na Jadranu. Međutim u Medicaneu cijeli se oblačni sustav koji se uglavnom sastoji od kumulonimbusa vrti oko središta odnosno “oka” ciklona. (…)
Prijetnja i na Jadranu?
A što je za očekivati na našem dijelu Jadrana? U prirodnim znanostima najpogubnije je omalovažiti i zanemariti mogućnosti prirode. Reći da je nemoguće da se neka meteorološka pojava dogoditi na Jadranu je nerazumno, bez obzira koliko nam se u ovome trenutku čini da smo u pravu. Što će donijeti klimatske promjene i kako će se priroda “posložiti” i kako će odreagirati, to nitko sa sigurnošću ne zna! Medicanea na Jadranu nema, ali nije baš sve čisto. Za većinu Medicanea zabilježen je radijus od 70 do 200 km, njihovo trajanje je između 12 sati i 5 dana, a prijeđe između 700 do 3000 km. Iz ovih brojki jasno je da se Medicane i ne mora razviti na Jadranu, a da ga ipak može zahvatiti! Uzduž istočne obale Jadrana planinski je lanac Dinarida, istina ne tako visok kao Alpe, Apenini, Pirineji ili planine Krete, Sicilije ili Korzike, ali u danom trenutku kad se okolnosti “poslože” i Velebit ili Biokovo ili čak Vidova gora su dovoljni. Naime, za naše pojmove, biblijski potopi događali su se na Jadranu. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.
Piše: Marko Vučetić