Jeste li ikada vraćajući se s godišnjeg odmora na jedrilici poželjeli ostati dulje? Zadržati se barem još neko vrijeme ili koliko god želite u nekoj uvali koja vam se sviđa, bez preciznog plana kamo naprijed, da možete kad god zaželite skrenuti izvan planiranog puta, da vam se nikuda ne žuri i da je datum kad se trebate vratiti na posao jako jako daleko?
Vjerujem da vas je bar nekoliko na ova pitanja odgovorilo s da. I mi smo. Bilo je to prije nekoliko godina. No dok smo na sve ovo gledali samo sa željom i mislima kao što su „kada dobijemo na lutriji, kada ćemo imati više vremena…“ ništa se nije dogodilo. Uvijek su bili problem novac i vrijeme. Prije dvije i pol godine odlučili smo da ćemo to učiniti pa kako god bilo. Događanje nakon ove odluke bilo je jako zanimljivo. Stvorio se efekt domina i hrpa drugih stvari u našem životu počela se mijenjati i slagati na svoje mjesto. Sve što smo mogli reći bila je ona poznata poslovica: tamo gdje je volja, tamo je put. Odjednom se svašta događalo, i stvari koje nimalo nismo planirali poput, na primjer, preseljenja. Napravili smo neku vremensku i financijsku konstrukciju putovanja i bili pripremljeni, da ako drukčije neće ići, dati otkaz na poslu, ali se na sreću sve moglo dogovoriti. Za vrijeme praktički svugdje dostupnog interneta, e-maila i Skypea može se raditi i s jedrilice. Cilj je bio jasan i jednostavan: ići polako, bez žurbe, kada smo negdje gdje nam se sviđa, tamo ostati koliko dugo želimo.
Htjeli smo otploviti godinu dana, od ljeta do sljedećeg ljeta, ali zbog dogovora na poslu to se promijenilo u od zime do zime, točnije od veljače 2017. do veljače 2018. Vrijeme na Jadranu u veljači nije baš pogodno za plovidbu, zato je start bio planiran za ožujak odnosno odmah kada će vrijeme omogućavati, a završetak je diktirao početak kasne jeseni ili rane zime, kada sezona u Sredozemlju zbog vremena definitivno prestaje, znači studeni. Na početku planiranja razmišljali smo i o tome da bismo plovili izvan Mediterana, možda do Kanarskih otoka i tamo prezimili, ali smo zbog financijskih uvjeta od toga odustali, jer je to ipak ocean pa bismo za potrebnu opremu jedrilice trebali još više novca, zato smo odlučili ostati unutar Sredozemlja.
Nismo unaprijed detaljno zacrtali put, znali smo samo da ćemo najprije prema Grčkoj te smo imali nekoliko ideja gdje bismo mogli zbog zime put završiti i tamo ostaviti Siestu na zimovanju. Potencijalne destinacije za zimovanje bile su Kreta, Baleari i Sardinija.
Već dobro uigranu ekipu činili smo moj suprug Jure i ja, naše petogodišnje blizanke Nia i Živa i naš pas Berry te jasno naša Siesta, jedanaest i pol metara duga jedrilica Bavaria 37. Iskustva smo imali. Gotovo sva ljeta dok sam bila dijete provela sam jedreći s roditeljima najprije na obiteljskom Elanu 707, a kasnije na Tici. Par godina jedrila sam i u optimistu, a zajedno sa suprugom nabavila sam najprije Elan Express, a prije pet godina kupili smo Siestu.
