Nakon 5000 nautičkih milja plovidbe, sam na desetmetarskoj jedrilici, bez instrumenata, motora, kuhala i svega onoga na što smo se na brodovima navikli, s kratkim neplaniranim zastankom na Antigui, Dan Lenard je pristavši u Fort Lauderdale 3. ožujka zaključio atlantsku traversadu na koju se otputio 42 dana ranije iz španjolskog Cadiza. Tamo ga je dočekalo malo, ali odabrano društvo, djevojka Angela, prijatelj i poslovni partner Robert Moran, gradonačelnik Dean J. Trantalis, prijatelji iz organizacija koje se bave zaštitom okoliša, jedan od sponzora iz Ulysse-Nardina… Četrnaest kilograma lakši nego na polasku, umoran jer je u posljednja tri dana spavao samo tri sata radi vjetra i prometa na moru, pridružio im se na laganoj večeri i brzo se otišao odmoriti. Brod sa stvarima ostao je na gatu. U međuvremenu, premjestio ga je u jedan od tamošnjih jedriličarskih klubova, ukrcao se u avion, vratio doma u Treviso pa kao pravi Slovenac otišao skijati za vikend i već u ponedjeljak sjeo za radni stol u Nuvolari Lenardu kao da se ništa nije dogodilo. Takvog smo ga zatekli i priča je odmah krenula.
Dana poznajem debelih dvadeset godina i znadem da je još kao momčić s laserom i kasnije flying juniorom jedrio od Portoroža do Kornata, a kasnije isplovio i Giro d’Italia, da je sportski tip koji skija, roni, jedri, da je bio slovenski prvak u plivanju na 100 metara mješovito pa mi je lako bilo razumjeti da je u njemu, kao uostalom i mnogima od nas, tinjala želja da napravi jedan dugi offshore prijelaz s jedrilicom. Ali baš da se otputi sam, to mi nije bilo spojivo s njim. On je komunikativan čovjek, ima hrpu prijatelja i voli se družiti, a ovo pokazuje neku drugu njegovu stranu. Otkrivam je dok kazuje kako je, kad god je imao priliku ostati sam na brodu, to s radošću napravio. Često je odlazio dva, tri dana sam jedriti, a nerijetko s malim motornim brodom pođe sam iz Venecije do Kornata i tamo ostane nekoliko dana. Zato je, čim se pokazala dobra prilika, napravio brod i otplovio.
