Makar Azimut, Ferretti Grupa, Perini Navi, Aprea Mare, Benetti, Arcadia i lijepi broj članica konkurentskog udruženja Nautica Italiana i ove godine bojkotiraju Salone, osmijeh nije silazio s lica Carle Demaria, predsjednice UCINA-e, povijesnog udruženja talijanske nautičke industrije koja od prije nekoliko godina samostalno organizira najveću talijansku nautičku smotru što se od 20. do 25. rujna održala po 56. put. Osim superuspješnog Monte Carlo Yachtsa kojem stoji na čelu, najveći razlog je u brojkama koje zorno svjedoče da je u prošloj godini konačno zabilježen signifikantniji rast sektora kojem je na čelu.
Ukupan talijanski nautički fatturato narastao je u 2015. godini za 17,1% i popeo se na 2,9 milijardi eura. Naravno, daleko je to od 6,5 milijardi eura iz 2008. godine, ali rast se evo nastavlja drugu godinu za redom. Pri tomu je Italija i po izvozu jahti zadržala poziciju svjetskog lidera s tržišnim udjelom od 23,7%. Ono što nju i njene kolege vjerojatno najviše raduje jest činjenica da se polako, ali sigurno počelo buditi i domaće, talijansko tržište, na kojem je između dva sajma zabilježen trostruki rast broja provedenih leasing ugovora i rast prodaje za 21%.
I premda je sajam što se tiče broja izloženih brodova ostao negdje na lanjskim brojkama od oko 1000 plovila i 800 izlagača, raste broj posjetitelja. Prvog dana bilo ih je 6,5% više nego lani, drugog dana desetak posto, a što je najvažnije, taj porast i bolje raspoloženje vidljivi su i svakom stalnom posjetitelju sajma. Do kraja izložbe, koju je svih šest dana trajanja poslužilo lijepo vrijeme, posjetilo ju je više od 126.000 zaljubljenika u more i brodove što je lijepi porast u odnosu na lanjskih 115.000.
Naravno, nisu sve rose e fiori, kako bi kazali Talijani, jako je vidljivo da su sa sajma nestali mali brodograditelji. Nema više ni gomile onih prodavača svega i svačega za brodove koji su prije znali ispunjavati čitavu jednu dvoranu. Dio ih je pomela kriza, a ostatku je sajmovanja na vrh glave i prodaju nastoje organizirati bez tog utroška vremena i novca. Rukovodstvo UCINA-e namjeravalo im je ponuditi alternativni sajam na proljeće u Veneciji, ali od njega su odustali jednako kao i od još jednog sajma (rabljenih) čarter jahti koji bi se odigravao u Genovi i posve se usredotočili na Salone Nautico.
I rezultati su se počeli nazirati. Tomu je doprinio i drukčiji odnos vlade prema nautičkom sektoru. Umjesto da ga se tretira kao igračku bogataša koju valja čim bolje oporezovati, vlada Matea Renzija ga gleda kao brzorastući proizvodni sektor koji zapošljava, izvozi i zarađuje. Pa ga pomaže u promociji, smanjuje IVA-u na tranzitni vez i vez brodica ispod dvanaest metara, posreduje u sukobu dvaju udruženja…
Osjetilo se to i u Genovi u kojoj se unatoč činjenici da je većina jesenskih premijera obavljena dva tjedna ranije u Cannesu imalo što vidjeti. I kad je riječ o jedrilicama, ali i motornim brodicama i jahtama, pa čak i velikim jahtama. Na mala vrata su se vratili Englezi – Sunseeker s jednim, a Princess i Fairline s po tri broda, ali ključno će za povratak sajma na staze stare slave biti da li će se kao izlagači vratiti odbjeglo društvo s početka ovog teksta i da li će se opet pojaviti kupci velikih brodova. Za sada su se i jedni i drugi priklonili konkurenciji s Azurne obale makar je sajamska infrastruktura koju nudi Genova neusporedivo bolja od francuske.
