Tog četvrtka, 12. svibnja, izgledalo je da se nebo urotilo protiv solinskih brodograditelja. Na promociju svoje nove jedrilice, prve nakon višegodišnjeg posta, koja bi trebala označiti novi uzlet našeg škvera, pozvali su svoje dealere iz čitavog svijeta, domaće i strane novinare, suradnike u gradnji, projektanta i nekoliko prijatelja. Stalo im je bilo da se zajedno veselimo dovršetku velikog posla i dignemo čašu za uspješnu plovidbu 380-ice. Sve su lijepo pripremili u Marini Trogir, vez na koji je nova jedrilica trebala doploviti čekao je točno pred restoranom, djevojke iz marketinga i promocije bile su u svom najboljem izdanju, direktor je odjenuo crno odijelo. Tihana Tadinac s jedrilicom je krenula iz Marine Kaštela gdje je dan ranije prvi put dotakla more, a onda se nebo otvorilo. Jugo, kišurina, jedva smo se autom probijali ka Trogiru… Pa neće nam valjda upropastiti dan koji bi trebao biti lijep i ispunjen radošću. Zavučeni na sigurno, pod strehom marine gledali smo malo u nebo, malo u Aladina i pitali se koliko će sve skupa kasniti. Jugo je i dalje cipalo, okrečući polako put jugozapada pa smo se ponadali da će dok Tihana doplovi do Trogira, kišurina možda i prestati.
Padalo je i dalje dobro kad je nova Salona dotakla gat tik uz rivu. Iskustvo me naučilo da se u tim situacijama ne guram prvi jer bit će prilike doći na brod. A i nismo mi ti koji prvi moramo primiti cimu. Rezultat – ostali smo suhi za razliku od totalno mokrih direktora Radasa, projektanta Cossuttija i još par službujućih. Radosni kao i oni, nazdravili smo ljepotici, sjeli na krasnu terasu restorana, pojeli par pohanih škampa, dočekali sunce pa se kao ljudi spustili do mora. I usput rezervirali mjesto u prvoj posadi koja će tog popodneva zajedriti.
