Rolada od murine
Ono što morate znati, murina je masna riba, a s kožom ćete imati problema ma kako oštar nož bio. Sve polako zamotajte, ne zaboravite da koža ostaje iznutra, i učvrstite čačkalicama.
Kad je Perzej odrubio glavu zastrašujućoj Meduzi, jedna od zmija koje su joj činile bujnu “kosu” otpala je i odjurila u morske dubine sakrivši se među podvodne stijene. Tu je čekala na svoj plijen oko kojega će se uvijati svojim gipkim i sluzavim tijelom te brojnim i oštrim zubima trgati mu komade mesa. Mit koji odbija svaku pomisao o gastronomskom uživanju u nekakvom jelu od ove zmijolike ribe. Mitski postanak ove ribe (postoje i druga mitska rješenja) svojstven je cijelome Sredozemlju pa i njeno ime kod Starih Grka muraina, Latina muraena ili murena vjerojatno potječe od starih mediteranskih naroda o kojima danas tek ponešto naslućujemo, a ostavili su nam ime i strah prema ovoj opskurnoj ribi. Mi je nazivamo murina ili u dijalektu marina i prema njoj se odnosimo kao prema opasnoj, zastrašujućoj i odbojnoj zmiji ljutici. Ipak, ono odbojnoj, sa zadrškom! Koliko god na prvi pogled bila neprivlačna ipak je završavala kao delicija, ali umijeće pripremanja je zahtjevnije, kreativnije i domišljatije nego kod drugih riba. Mala izdužena glava, prijeteći zubi, koža sa žutosmeđim šarama naborana oko vrata kao kakav šal te uvijek u položaju spremna za napad, sigurnije je pobjeći negoli se s njom u boj upustiti. Da je tomu tako potvrđuje i doživljaj kad je murina pogođena hicem iz podvodne puške (nismo se usudili to učiniti zaronivši, već iz broda nagnuvši se preko ruba broda), a digli smo osti svinute “ko sajla”, dakako, bez murine. Stari ribari su pričali da kad bi je pogodili ostima, loveći je pod sviću, u brodu bi se tako uvijala i grizla osti da bi frcale iskre! Bez obzira na sve ove mitove, legende, priče i dogodovštine, ako ste se dokopali koje murine, znajte da to može biti ukusan zalogaj!
Ono što morate znati, murina je masna riba, a s kožom ćete imati problema ma kako oštar nož vam bio. Ribari su obično pekli na gradele ili pržili (frigali) u obilato ulja prst debele fete (šnite) murine. U oba slučaja pečenje mora biti hrskavo zlatnožute boje. Rjeđe su je kuhali na brudet, a je li se njena glava koristila za riblju juhu, priznajem nisam probao. Posebni je specijalitet pečena u vlastitoj, prevrnutoj koži što podrazumijeva da je morate oderati, odnosno s nje “svući” kožu kao prevrnutu čarapu. Nakon toga murinu treba vratiti u prevrnutu kožu i tako je peći! (…) Više pročitajte u 262. broju Mora.
Napisao i snimio: Marko Vučetić
