Stotine anela zavidanih u kamen bez reda, murinzi isprepleteni u mrežu, kolone na parove razbroj s’, gradele metar od šetača – vidi li to netko od onih koji ubiru naknadu za vez na riva Hvar?
Riva je ogledalo svakog primorskog mjesta, napose otočkog. Svakom mjestu na otoku ili na kopnenoj obali dolazite anfas , na rivu, gledajući ga u oči, u lice. To je ljepota upoznavanja s lukom i gradićem koji vas objeručke prihvaća. Jedna od ako ne najljepša a ono među ljepšim rivama na našim otocima je riva Hvar. Nedavno je produljena za potrebe bujanja nautičkog turizma. I ne bi to bilo ništa čudno, jer produžena je više puta kroz povijest, onako kako je rastao brodski promet i brojnost domaćih brodica. Ali sad se „kućni red“ u luci uvelike poremetio. Za potrebe marine (legalne ili ilegalne?) koja se ugnijezdila na većem dijelu riva Hvar postavljene su dodatne male kolone (kažu uz dopuštenje konzervatora?!). U kameni rub ubušeni su brojni aneli (što kažu konzervatori?). Položeni su murinzi i eto stvorena je nautička marina.
Dio rive je ostavljen za operativne poslove, dio rive je marina (legalna ili ilegalna?) a najmanji dio je ostavljen za barkarjule. Ni to nije problem, iako bi se i o toj podjeli dalo raspravljati. Problem je ponašanje dijela nautičara u „marini“. Kad se rivom razmili miris pečenih pljeskavica i ćevapa, možda vam se učini da bi trebalo skočiti doma po kruh ali to je pretvaranje gradske rive u osobnu kuhinju! To je ponižavanje i za rivu i za grad. Kad u jutro sa Suncem na jedrilici osoba izađe iz kokpita s četkicom za zube u ustima i čašom vode u ruci pa ostatak ispiranja pljune preko ruba jedrilice, to je uvreda za rivu, porat i grad! Kad jahta, mega jahta pristane krmom na rivu i spusti skalu pa ispred skale na rivu stavi tepih, otirač za noge, to je uvreda za sve Hvarane pa i sve one druge koji nisu na jahti.
Zamislite da Hvarani u jutro izađu na rivu i svi tu peru zube? Ili da oko 10 uri iznesu električne roštilje i speku nešto na rivi za marendu! Ma ima i drugih mogućnosti ali kad u svom dvorištu zapalite vatru i želite speći nešto na gradele za ručak i te kako trebate paziti da ne zadimite obližnji hotel ili apartman. Mogli bi pričati i o podvodnom svjetlu na dnu jahti koje služe da veličaju vlasnika jahte a ne rivu ili mjesto gdje se privezao. O glasnoj glazbi ili straži (bodyguard) koja pazi da ne bi netko nepozvan ušao na jahtu moglo bi se još pričati.
Sve u svemu, kolonice, aneli i murizi devastacija su hvarske rive i njeno pretvaranje u nečije osobne prostorije (ne treba reći koje!). Daleko od toga da nautičare ne treba primiti i dobro im naplatiti vez na rivi. Ali zar to mora biti ponižavajući odnos, daj novac pa radi što hoćeš.