S Antom Česićem smo popričali o regati, novome brodu, Melges sceni u Hrvatskoj i planovima za Europsko prvenstvo
Ovoga vikenda u Splitu je održana pretposljednja regata ovogodišnjeg CRO Melges 24 Kupa. Bila je naročito značajna budući da će se dogodine na istoj lokaciji i otprilike u istome terminu održati Europsko prvenstvo za klasu Melges 24. Na kojemu se očekuje nastup između 50 i 70 ponajboljih europskih posada. U jedriličarskom klubu Split, odnosno Lučici, kako ga svi lokalci zovu, ozbiljno se jedri u klasi Melges. Aktivno je pet klupskih posada, za Melgese je napravljen poseban hangar, a i neke strane posade drže svoje brodove na zapadnoj strani Marjana. Član Lučice, odnosno Splita, odnedavno je i Ivan Kljaković Gašpić, koji je tu prešao iz Labuda. Na netom završenoj regati prvo mjesto osvojio je član Lučice Ante Česić, s posadom na potpuno novome Melgesu imena Razjaren. Česićev Melges ima serijski broj 867 i jedan je od zadnjih proizvedenih. S Antom smo popričali o regati, novome brodu, Melges sceni u Hrvatskoj i planovima za Europsko prvenstvo.

Kakva je bila regata?
Nije bilo previše vjetra, ali bilo ga je dovoljno da regata bude dobra. Prvi dan obavili smo dva plova po lebiću i bilo je zanimljivo, drugi dan izvukli smo jedan plov po jugozapadnjaku, a zadnji dan se jedrilo po dobrom jugu i uspjeli smo odraditi tri plova. Regatni odbor super je odradio posao, a organizacija na kopnu bila je baš kako treba. Regata je baš uspjela i dobra je uvertira za europsko prvenstvo koje će se u Lučici jedriti za točno godinu dana.
Jedrite na najnovijom, friško kupljenom Melgesu. Kakav je i koliko košta polovni, a koliko novi Melges 24?
Melges je ugasio proizvodnju u Americi i uopće nije bilo moguće naručiti novi brod. Onda su pokrenuli proizvodnju u Poljskoj, a jarbole su počeli raditi u Nizozemskoj. Mi smo baš pritisnuli Melges da nam isporuče taj naš novi brod i to je sve skupa trajalo oko godinu dana. Tada su napokon napravljena dva nova trupa, a proizvedeno je i nekoliko jarbola pa smo mi bili prvi koji su dobili taj brod iz novog proizvodnog pogona. Ali, bio je to veliki rizik, budući da je proizvodnja premještena u novu zemlju i tvornicu i zato smo rekli da ga nećemo platiti dok ga ne testiramo. Testirali smo ga na Svjetskom prvenstvu u Danskoj, a tamo smo nastupili bez ijednog treninga i pripreme. Imali smo radi toga na toj regati dosta tehničkih problema, ali na kraju je sve bilo u redu, bili smo zadovoljni brodom i odlučili smo ga kupiti. Da je bila standardna proizvodnja u Americi, koja je funkcionirala punih 30 godina i da su se jarboli radili u Novom Zelandu kao do sada, ne bi inzistirali da prvo testiramo brod, ali ovako smo ga morali prvo isprobati, da ne kupimo mačka u vreći.
S novim brodom počeli ste pobjeđivati na regatama. Je li brod presudan?
Vratili smo se iz Danske brodom doma, malo ga još posložili i uredili te su ubrzo nakon toga počeli dolaziti i rezultati. Ali ne bih baš rekao da je novi brod presudan da se napravi dobar rezultat. Mislim da je tu čak važnija uloga posade. Nakon Svjetskog prvenstva u Danskoj promijenili smo dobar dio posade i sada to funkcionira baš kako treba. U posadi su sada pored mene vlasnik broda Luki, odnosno Lukasz Podniesinski, koji je na brodu zadužen za trim genakera kad se jedri krma, zatim moj kum Tonči Knezović, naš jedriličar iz JK Splita koji je ranije jedrio u klasi 470, on je na trimu floka, a tu je i njegov flokist iz štirija Ljubo Jerčić, koji nam je na Melgesu pitman i bowman. Za ovu regatu uzeli smo i jednog malog optimista iz Lučice, Tomu Smirčića, budući da stalna članica posade Anđela de Michielli nije mogla nastupiti jer jedri na europskom prvenstvu 49era. Inače, vlasnik broda Luki je Poljak koji živi u Beču. On obožava jedrenje i Hrvatsku, u Lučici je kao doma, a i priča već kao pravi Dalmatinac. U zadnje vrijeme prilično dobro jedrimo i u zadnjih šest regata uvijek smo bili na podiju.

Što te privuklo da počneš jedriti u klasi Melges 24?
Jedrenje na Melgesima je ono pravo, iskonsko jedrenje, onaj gušt koji smo osjećali dok smo još jedrili u malim klasama. To je vrlo slično. ORC je jedna priča, tu je bitan premjer, bitna su jedra, neke druge klase krstaša isto imaju neke svoje zakonitosti i ograničenja, a na Melgesima je svima sve jednako i sve se svodi na čistu strast i emociju. Mi toliko guštamo ići na regate Melgesa da se to ne može opisati riječima. To je vrhunsko je jedrenje, s vrhunskim jedriličarima, jer manje više svi koji vole pravo sportsko jedrenje uključili su se u Melgese. Tu su Ivan Kljaković Gašpić, Karlo Kuret, Ante Botica, Tomo Bašić… To su sve vrhunski jedriličari iz malih klasa i u svakom plovu na ovim našim regatama je žestoka borba za rezultat, grize se na svakom startu, u svakoj orci i u svakoj krmi.
Je li to skup sport? Koliko košta novi, a koliko polovni Melges 24?
Polovni Melges u dobrom stanju, s kojim možete biti konkurentni, košta oko 25 tisuća eura. Nešto bolji, mogli bi reći vrhunski polovni brodovi koštaju od 30 do 40 tisuća eura, a novi brod košta 100 tisuća eura, bez poreza. Govorim o cijenama potpuno opremljenih brodova, samo bez jedara. Novi brod je prilično skup, ali ako netko baš želi jedriti, može skupiti ekipu i novac za polovni. A to su strašno kvalitetni brodovi, trupovi su odlični, imaju karbonske kolombe i timune, jarbol je fenomenalan. Ti brodovi traju, ima ih u floti starijih od 20 godina, a jedre kao novi.
Tvoja posada na Melgesu Razjaren počela je pobjeđivati na regatama. Koji je plan za sljedeću sezonu?
Sljedeća sezona nam je forte, jer napokon smo se posložili s opremom i posadom. Dogodine ciljamo jako visoko. Glavni fokus nam je Europsko prvenstvo, budući da se jedri tu u Lučici, na domaćem terenu, u našem klubu. Bit će jaka konkurencija, očekuje se nastup više od 50 posada, ali bez neke lažne skromnosti, mi ciljamo na vrh, a hoće li to biti prvo, treće ili peto mjesto – vidjet ćemo.
Kakva je konkurencija u Hrvatskoj i koje bi ti posade izdvojio kao najbolje?

Panjići su na početku Melges priče u Hrvatskoj bili uvjerljivo najbolji, jer su oni prvi krenuli u to i bili su tri koplja ispred svih ostalih na početku. Kada sad pogledam ta videa regata od prije, vidim da je bila razlika nebo – zemlja, ali onda smo i mi ostali počeli stiskati, skupljati znanje i iskustvo i sada smo ih stisli dobro. Malo je nezahvalno izdvajati najbolje, ali evo, dobra je Universitas Nova, Ivan Kljaković Gašpić jak je i opasan po svim uvjetima. Tu je onda Mataran, posada iz Trogira koja je bila druga na EP-u i treća SP-u. Uvijek je jak Panjić, s taktičarem Tomom Bašićem, a tu je i Karlo Kuret, koji je uvijek odličan, uvijek ima dobru brzinu u orcu i u krmu i kojemu možda fali samo malo sportske hrabrosti da bude još bolji. A tu smo i mi, posada broda Razjaren iz Lučice.