Transat je njegov prvi samostalni autorski rad, a prati dogodovštine s regate TJV na kojoj mu je ko-skiper bio Calliste Antoine
Ivica Kostelić ne može mirovati! Tek što je mu je nastupom na Rolex Middle Sea Raceu završila sezona jedrenja, uhvatio se drugoga posla, te je napravio film Transat, o nastupu na regati Transat Jacques Vabre prije dvije godine. Kosteliću ovo nije prvi izlet u filmske vode, jer s Mihom Deisingerom već je režirao i predstavio dokumentarni film Skiing the Fire Ring. Transat je pak njegov prvi samostalni autorski rad, a prati dogodovštine s regate TJV na kojoj mu je ko-skiper bio Calliste Antoine. Prvotno je zamišljeno da film bude prikazan samo u nekoliko gradova, no ubrzo po objavljivanju vijesti o tome, Ivica se našao zatrpan pozivima da priredi projekciju i drugdje, a stigli su i pozivi izvan Hrvatske. S našim slavnim skijašem, koji pomalo postaje i slavni jedriličar, popričali smo o filmu Transat.
Kako si ušao u filmske vode i napravio film o regati Transat Jacques Vabreu?
Ja inače radim videa o svakoj svojoj regati i stavljam ih na You Tube. Ovo je bila velika regata, trajala je 22 dana, a materijal je bio vrlo zanimljiv, pogotovo jer su uoči starta u Le Havre došli dečki iz Hrvatske koji se bave produkcijom videa. Oni su snimili zanimljive kadrove i intervjue prije starta, u kojima smo pričali općenito o oceanskom i offshore jedrenju. Kada sam poslije regate vidio te materijale i kada sam pogledao što sam ja snimio, pomislio sam kako bi bilo dobro napraviti jedan film o regati koji bi malo zagrebao ispod površine i pokazao što je to oceansko jedrenje. Da ne bude tipičan putopis, nego da ljudima koji ne znaju previše o oceanskom jedrenju približimo tu tematiku. Tako da sam obradio neka uobičajena pitanja koja bi ljude mogla zanimati, tipa kako se spava na regati, kako se i što jede te kako izgleda priprema za regatu. To mi se učinilo zanimljivo, jer šira publika u Hrvatskoj uglavnom ne zna previše o jedrenju, a posebno o oceanskom jedrenju.
Kako je film koncipiran?
Film traje 52 minute, a prati cijelu regatu, neke naše dogodovštine i nedoumice, a paralelno se, na edukativan način, provlači priča o jedrenju. Intervju u kojem odgovaram na pitanja o oceanskom jedrenju provlači se kroz cijeli film, a tu sam dodao i neka svoja razmišljanja o tome što je slično u jedrenju i skijanju. Vizualno je to prikazano kao stapanje dviju krajnosti, planina i mora. Primarni cilj bio mi je ljudima približiti jedrenje, objasniti im što ja radim na tim regatama. Dio filma je takav da će će vjerojatno biti zanimljiv samo jedriličarima, jer tu govorim o taktici, kretanju, mijenjanju pozicija i satelitskim snimkama. Ljudi koji ne jedre neke stvari neće razumijeti, ali cijeli film prati narativ koji je razumljiv svima.
Tko je sve sudjelovao u stvaranju filma?
Imao sam samo jednog producenta, kuću Menorah film, s kojom sam i ranije surađivao. Ja inače radim dosta videa, sklapam ih i to me jako interesira. Kada sam bio klinac, crtao sam stripove, to mi je bio hobi i takva kreativna aktivnost oduvijek me zanimala, a sklapanje videa slično je tome. Na taj način mogu se spremiti neke uspomene, odnosno videa funkcioniraju kao nekada foto albumi. Za ovakvu produkciju, koja ipak ima malo veću ambiciju od prikazivanja na društvenim mrežama, bilo je pitanje kako se postaviti, odnosno da li inzistirati da to bude zanatski savršeno ili ne. Pritom smatram svaki autor ima pravo na svoj stav. Moj prvi autorski film, Skiing The Fire Ring, na dosta je visokom produkcijskom nivou, ali ovaj film sam prije svega zamislio kao nekorumpirani prikaz jedrenja i zbog toga nisam inzistirao da bude produkcijski besprijekoran. Htio sam dati sirovu sliku života na brodu, sa što manje postprodukcijskih upliva. Kako je snimljeno, tako je prikazano. Ako je kamera zamagljena zbog vlage – zamagljena je. Nema naknadnih intervencija, peglanja i uljepšavanja.
Kako su snimljeni materijali i gdje će se film moći pogledati?
Sve na brodu snimljino je Go – Pro kamerom i dronom, a materijali napravljeni uoči regate snimljeni su profesionalnom opremom. Kada sam radio film, namjera mi je bila predstaviti ga u nekoliko gradova gdje imam neke kontakte. Smatrao sam da bi bio red da se film svakako prikaže u Splitu, budući da je Split naše jedriličarsko središte pa sam nazvao Damira Čarga i pitao ga ima li neki kontakt da organiziramo projekciju. On mi je predložio da umjesto u kinu, film prikažemo u jedriličarskom klubu Labud, što sam prihvatio, pogotovo jer 3. prosinca starta regata Sveti Nikola pa će svi jedriličari koji idu na regatu biti u Splitu. Nisam inače mislio naročito promovirati film i ne mislim da će to biti neki blockbuster, ali kada sam na društvenim mrežama objavio da je film gotov i da kreće prikazivanje u nekoliko gradova, odjednom sam dobio puno upita da s filmom dođem i drugdje. I to ne samo u Hrvatskoj. Baš nemam toliko vremena da dođem na sve te projekcije, tako da ću tu morati naći neki balans. Svakako, nisam imao plan da će se film prikazivati po cijeloj Hrvatskoj, ali eto, pokazalo se da postoji interes.
Kakve reakcije očekuješ?
Film je svakako malo egzotičan, jer prikazuje nešto što se inače ne može često vidjeti. Ima ona, već pomalo ofucana fraza, da ako ti je sport nešto dao, da mu trebaš vratiti. Mislim da ću ovim filmom napraviti uslugu jedrenju kao sportu, jer film promovira jedrenje, koje u Hrvatskoj zaslužuje puno bolji status nego što ga ima. Pogotovo zbog naše turističke orijentacije prema moru. Nisam znao kakav će biti interes za film pa sam u Zagrebu namjerno uzeo manju dvoranu, jer nisam imao ideju možemo li napuniti veću pa smo kasnije morali organizirati dodatne termine projekcija. Teško je procijeniti kakav će biti interes publike, jer jedrenja nema u medijima, a i to što ima vrlo je šturo. Ljudima ovdje nažalost ne znači puno Middle Sea Race ili Transat Jacques Vabre, ali možda će nakon gledanja ovoga filma barem netko dobiti dojam što je to zapravo, o čemu se tu radi. Ljudi o svemu imaju neku svoju ideju koja često ne odgovara stvarnosti, a ja sam kroz film pokušao prikazati svijet oceanskog jedrenja onakav kakav jest.
Tko ti je sve pomogao u stvaranju filma?
Htio bih se zahvaliti ljudima koji su volonterski napravili snimke prije Transata i kasnije mi ih ustupili bez naknade, a oni su u Le Havre i u Cherbourg došli o svome trošku, jer su željeli vidjeti što je to. Mnoge snimke u filmu tako su snimili entuzijasti, koji su pritom profesionalci. To su, između ostalih, Šimun Šitum, Marko Andrijašević, Miroslav Zadravec i Saša Drobac. Moram se naravno zahvaliti i mome ko-skiperu Calisteu, koji je u filmu uz mene jedini glumac.
Za kraj, ima li što novoga vezano uz tvoje jedriličarske planove?
Nema. No, nakon projekcije filma u Splitu, koja je 30. studenog, idem na Mornarevu regatu Svetog Nikole, kao ko-skiper, s Markom de Micheliem Vitturijem. Idemo na Manuardu 950, to je brod sličan mome, samo je kraći. To nije novi brod, ali je novi na našoj strani Jadrana.