Posljednji predah pred ciljem
Luna Rossa i ETNZ uživaju u posljednjem danu predaha do kraja America’s Cupa. Nakon jučerašnje prve regate, od sutra se jedri svaki dan.
Nakon prvog dana i dvije odjedrene regate između izazivačkog tima Luna Rossa i branitelja Emirates Team New Zealand skiperi oba tima dali su svoje viđenje aktualnog natjecanja America’s Cupa. Skiper novozelandskog tima, Peter Burling je izrazio zadovoljstvo što su obje AC75 pokazale da su jednako konkurentne, ali i da rezultati prve dvije štapne regate reflektiraju tek uvjete jednog dana jedrenja.
Izjave oba skipera uoči početka regate sada su se potvrdile kao točne. U uvjetima od 10 do 12 čvorova, obje AC75 se nalaze na granici uvjeta koji odgovaraju talijanskom i novozelandskom timu. Talijani su prije regate, otvoreno izjavili kako se osjećaju opuštenije kada su uvjeti vjetra slabiji, a Novozelanđani pak u uvjetima snažnijeg vjetra.
Stoga i ne bi trebao čuditi izjednačen rezultat jučerašnjeg jedrenja kada su uvjeti bili negdje na granici između idealnih uvjeta oba tima. Također, sada vidimo kako su timovi vješto istrenirali okretanje u oštrim kutevima, bez gubitka visine, padanja s foilova i drugih poteškoća koje su se javljale u predbožićnim revijalnim regatama, kao i tijekom Prada Cupa.
Zbog izbrušenih vještina lebdenja, najveći faktor u pobjedi sada igra brzina vjetra i tko će se naći na gornjoj poziciji u startu, a tko u zavjetrini. Misija skipera je stići na startnu liniju u idealno vrijeme i ostaviti suprotni tim u zavjetrini ili ga prisiliti na rano viranje nakon prolaska startne linije.
Ovo je zadnji dan odmora za jedriličarske timove do kraja America’s Cupa. Isto vrijedi i za ostatak kopnenih članova tima, pred kojima je izazov održavanja stopostotnog funkcioniranja ovog kompleksnog letećeg stroja bez dana pauze. Često se AC75 uspoređuje s Formulom 1, no zaboravljamo kako se Formula ne vozi svakodnevno bez prestanka tjedan dana.
Nadalje, fizička sprema jedriličara je neupitno izuzetna, no svaka regata iscrpljuje osjetno više od uobičajenih intenzivnih treninga, te će do kraja kupa dobar dio rezultata ovisiti o fizičkim mogućnostima članova na grinderima. Podsjetimo, tijekom prošla dva America’s Cupa hidraulični pritisak stvarali su nogama pomoću grindera nalik biciklu, dok je u AC75 vraćen mehanizam ručnog okretanja poluge.
Vrlo naporan posao radi se neprekidno tijekom jedrenja, jer se hidraulika koristi za konstantno trimanje jedara i upravljanje foilovima. Računamo li vrijeme trajanja dvije regate, nekoliko minuta prije starta i nešto blaži tempo između dviju regata, grinderi dnevno provedu oko 45 minuta pod jakim pritiskom te još oko sat vremena u laganijem tempu okretanja.
Takvi napori redovito izazivaju ozljede i bolove, a sve to utječe na performans tima. Razlike u brodovima su vrlo male, a high tech mehanizmi, ne mogu se popraviti u kratkom vremenu, a sve na AC75 funkcionira pod maksimalnim pritiskom, te su šanse da se nešto pokvari velike.
Njihove jurilice postižu brzinu od 50 čvorova pri brzini vjetra od oko 12 do 14 čvorova, što je donedavno bilo nezamislivo. K tome, lebdenje na foilovima je omogućuje kompjuter. Kombinirajući tu brzinu, visinu, more i činjenicu da ovise o kompjuteru, britanski grinder David “Freddie” Carr je komentirao kako je osjećaj najsličniji pilotima u avionu na 10 tisuća m visine. Sada više nema vremena za promjene, te je sve na jedriličarima.
Piše: Teo Marević
Foto: America’s Cup