Nostra korona
Gledamo ispod oka našu tetu kraljicu i sve naše podanike za stolom kao guštiraju i nekako žalimo kad na radiju čujemo kako najavljuju kraj karantene i početak turizma. A baš smo lipo bili počeli živit.
Volila bi da ova naša draga korona nikada ne prođe — kaže naša teta danas za ručkom — jer nikad me nitko nije lipše gledao i pazio u životu nego vi sada. Čutin se kao kraljica, i prvi put mi se čini da sam nečija. Ajde, ajde, smiruje je naša žena, još malo i sve će ovo proć. Mi šutimo i gledamo ispred sebe.
Svaki dan smo svi za stolom u isto vrijeme i to nas je nekako vratilo u djetinjstvo kad je najveći grijeh bio ako nisi u točnu uru bio za stolom. Stol je bio svetinja za svaku fameju koja je držala do sebe, sve dok ga nismo počeli prostirat za druge i od toga živit. Da nije ove drage korone i sad bi bilo tako, rasporedili bi se okolo i strepili hoćemo li na vrijeme pripremit spizu za naše goste, a mi bismo poslije jeli kako koji stigne, sami i uglavnom ono šta njima ostane, a to ne bi bili najbolji bokuni. (…) Više pročitajte u novom, 254. broju Mora ili putem naše mobilne aplikacije Sailing Croatia.