U nonici mirisni plodovi otoka hvara služe modernoj interpretaciji tradicijskih hvarskih građanskih i pučkih slastica
Duge četiri godine kad god bismo pristali u hvarsku luku falila nam je Anne Marie Šurlin i njezina Nonica. Slastičarnica osebujnih hvarskih mirisa i okusa u kojoj otočke gorke naranče, limuni, menduli, rogači, med, maslinovo ulje, ružmarin, lavanda… služe modernoj interpretaciji tradicijskih hvarskih građanskih i pučkih slastica. Bijaše to mjesto na kojem smo sa zalogajčićem u ustima u sjećanja prizivali vlastite none i njihove još tople kolače što su ih pekle i poslužile uz blagdanski ručak. Poput Prousta s madeleine tu smo se vraćali i pronalazili neko izgubljeno vrijeme.
Razumljiva je stoga naša žurba, čuvši da je okupila staru ekipu i posložila kolače u vitrinu, da se otputimo u Kroz Burak, sjednemo na kamenu klupu pred Nonicom i pustimo vrijeme da teče unatrag. Tek par koraka udaljeni od užurbane rive u spokojnom okruženju crkve Gospe od Anuncijate, pred prizemljem zgrade u kojoj je živio svećenik što je u njoj služio i susjednih obiteljskih kuća pod kojima se kriju ostaci zidina antičkoga Hvara. Na jednom tanjuriću hvarski koloc, na drugom fandango, na trećem nonica. Guštamo u bogatstvu okusa gotovo ne primjećujući turiste što ovdje prolaze nekako mirniji, opušteniji, primjereniji prostoru koji ih okružuje. Jasno je i njima da Nonica nije nešto svakidašnje pa zastanu, ulaze, pitaju i probaju. (…) Više pročitajte u 273. broju Mora.
Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe